Schönstattske korizmene e-duhovne vježbe – 5. korizmeni tjedan

Schönstattske korizmene e-duhovne vježbe – 5. korizmeni tjedan

 

Svakog dana objavljuemo duhovni tekst za pojedini dan, a Vi ga možete PROČITATI I PREUZETI u rubrici PREUZIMANJA – OSTALI DOKUMENTI. Dokument Schönstattske korizmene e-duhovne vježbe svaki dan nadopunjujemo tekstovima za pojedini dan. Pratite nas svakog dana.

  • Tekstove i razmatranja za dane poslije Pepelnice možete pogledati ovdje.
  • Tekstove i razmatranja za 1. korizmeni tjedan možete pogledati ovdje.
  • Tekstove i razmatranja za 2. korizmeni tjedan možete pogledati ovdje.
  • Tekstove i razmatranja za 3. korizmeni tjedan možete pogledati ovdje.
  • Tekstove i razmatranja za 4. korizmeni tjedan možete pogledati ovdje.
  • Tekstove i razmatranja za Dane Velikog tjedna možete pogledati ovdje.

V. KORIZMENI TJEDAN
Subota, 24.03.2018.

Danas si želim posvijestiti Božju prisutnost među nama. Ne ću proći pored crkve, a da ne uputim Stvoritelju zahvalnost što se nastanio posred svoje djece.

Molitva Duhu Svetom

Duše Sveti, Ti prebivaš u meni sa svom puninom božanskoga života. Ja sam tvoj hram, tvoje svetište. Pomozi mi da se uvijek toga sjećam. Amen.

Svetopisamski ulomak liturgije dana – Ez 37, 21-28

Ovako govori Gospodin Bog: »Evo, povući ću sinove Izraelove iz naroda u koje dođoše, skupit ću ih odasvud i odvesti ih u zemlju njihovu. I načinit ću od njih jedan narod u zemlji, u gorama Izraelovim, i bit će im svima jedan kralj, i oni više neće biti dva naroda i neće više biti razdijeljeni na dva kraljevstva. I neće se više kaljati svojim kumirima, ni svojim grozotama ni opačinama. Izbavit ću ih od svih njihovih nevjera kojima zgriješiše, i očistit ću ih, i oni će biti moj narod, a ja njihov Bog. I sluga moj David bit će im kralj, i svima će im biti jedan pastir. Živjet će po mojim zakonima, čuvajući i vršeći moje naredbe. Boravit će u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj življahu oči vaši: u njoj će stanovati oni i njihovi sinovi i sinovi sinova njihovih dovijeka. I moj sluga David bit će im knez dovijeka. Sklopit ću s njima Savez mira; bit će to Savez vječan s njima. Utvrdit ću ih i razmnožiti, i postavit ću Svetište svoje zauvijek među njih. Moj će Šator biti među njima, i ja ću biti Bog njihov, a oni narod moj. I kad Svetište moje bude zauvijek među njima, znat će svi narodi da sam ja Gospodin, koji posvećujem Izraela.«

Komentar

Izraelci su pjevali i plesali kad su čuli da se Bog želi zauvijek nastaniti među njima (Ez 37, 27-28). Jednog dana odvest će Gospodin svoj narod iz ropstva i nikad ga neće napustiti. Prebivat će među svojom djecom u krajevima nebeske milosti, zaštite i mira. U tom svetištu Bog će očistiti svoju djecu tako da će ostaviti svaki grijeh i samo njega slijedili. To će biti početak novog odnosa.

Najbolji prostor za susret s Bogom je crkva (kapela). To je sveti prostor zbog njegove prisutnosti. Usred tame svijeta, sveti prostor crkve i/ili kapele znak je Božje vjernosti nama. Tu se susreću spašeni u Gospodinu u zagrljaju njegove ljubavi i tu međusobno i sa svijetom dijele Kristovu ljubav. Grješnici su dobrodošli, oprošteno im je i mogu krenuti ispočetka.

Na kraju krajeva, svatko od nas je živo svetište, hram Duha Svetoga je naše tijelo. Kao takvi posrednici smo između Boga i ljudi. Svi smo pozvani biti sigurnom lukom gdje grješnici mogu naći milost, osamljeni utjehu, izgubljeni put k milosrdnom Ocu koji im trči ususret. Za sve to imamo snagu u Isusu: privesti ljude k njegovom milosrdnom Ocu.

Poticaji o. Kentenicha:

»Onaj tko želi detaljnije znati kako je Spasitelj ljubio, treba samo otvoriti Sveto Pismo. Tada će se vrlo brzo radosno pokloniti pred susretljivom, suosjećajnom i herojskom ljubavlju koju je Spasitelj preobilno izražavao riječju i djelom.« (J. Kentenich)

Prijedlog za dnevnu odluku:

  •  Kome mogu danas biti sigurna luka Božje milosti? U trenutcima tišine ispunit ću se Božjim mirom da bih taj mir i blagoslov širio/la u svojim susretima.

Kako se Spasitelj odnosi prema svom Ocu? Nije ništa želio za sebe, poznavao je samo želju svog Oca. To je jedina strast njegove duše. »Živim od toga da činim volju onoga, koji me poslao« (usp. Iv 4, 34). (J. Kentenich)

Završetak:

Gospodine Isuse, hvala ti što me ljubiš i što si uvijek sa mnom. Učini me znakom ljubavi u svijetu. Daj da budem blagoslov za sve koje ću danas susresti. Tako će osjetiti da ih ti prihvaćaš i želiš privesti k našem Ocu. Amen.

V. KORIZMENI TJEDAN
Petak, 23.03.2018.

Molitva Duhu Svetom

Duše Sveti, ti usrećujuće svjetlo duša, nauči me da uočim potrebe drugih i ne daj da propustim ijedno dobro djelo. Ti koji poznaješ moju budućnost, stavi pod svoje okrilje i moju obitelj, moje prijatelje, dobročinitelje i sve ljude. Amen.

Svetopisamski ulomak liturgije dana – Iv 10,31-42

U ono vrijeme: Židovi ponovno pograbiše kamenje da Isusa kamenuju. Isus im odgovori: »Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?« Odgovoriše mu Židovi: »Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti — čovjek — sebe Bogom praviš.« Odgovori im Isus: »Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh bogovi ste? Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena — a Pismo se ne može dokinuti — kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reci: „Huliš!“ — zbog toga što rekoh: „Sin sam Božji!“ Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.« Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku. I ode ponovno na onu stranu Jordana — na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: »Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome.« Mnogi ondje povjerovaše u njega.

Komentar

Svećenik, profesor na katoličkom sveučilištu, teško bolestan ležao je u krevetu. Posjetio ga je također bolestan student. Pogrbljen od bolova zamolio je svećenika da s njim moli. Svećenik je skupio malo snage što je još imao i položio ruke na studentovu glavu rekavši: „Isuse, ozdravi ga!“ Studentovi bolovi u trenutku su nestali. Svećenik je brzo opet klonuo na krevet. To je bilo potresno očitovanje Isusove ozdravljujuće moći, iste one moći kojom je Isus činio djela svog Oca prije dvije tisuće godina.

Isus je rekao svojim sugovornicima da bi trebali u njega vjerovati: ako ne zbog riječi, onda zbog djela koja čini. Vjerujemo li da Isus i danas želi činiti čuda kako bi ljudi povjerovali u njega? Isus želi svoja čuda činiti po nama. Za to nas osposobljava po svome Duhu preko naših darova i sposobnosti koje nam je dao. Osjećamo se nesposobnima za takva djela, ali Isus čini u nama i po nama kao što je po zadnjim atomima snage bolesnog svećenika vratio zdravlje mladiću. Tako i u našim slabostima želi razotkriti svoja veličanstvena djela. Može nas upotrijebiti kako želi: da bi po nama ljudi tjelesno ozdravljali, oslobađali se strahova, nedoumica… Isus želi upotrijebiti naše ruke, naše srce, naš glas da bi dodirnuo rane ljudi. Zašto ne bismo Isusu dali svoje tijelo i srce? Isus često iznutra dotakne ljude i to ne možemo vidjeti. Ako ne vidimo, ne znači da Isus ne djeluje preko nas. Nije ni važno vidimo li. Samo recimo Isusu da smo spremni i on će djelovati preko nas.

Poticaji o. Kentenicha:

»Mogli bismo se zapitati zašto je život s. Emilije bio tako uspješan. Mogla je činiti velike stvari jer je sve činila u povezanosti sa Spasiteljem u svetoj misnoj žrtvi. Dok je gledala kako svećenik u prinosu darova pruža Ocu hostiju, govorila si je: „To sam ja tamo na plitici. Sve što jesam i što imam, pa i moje žrtve, čak i moje pogreške, darujem u sjedinjenju s Kristom nebeskom Ocu.“« (J. Kentenich)

Prijedlog za dnevnu odluku:

  •  Danas ću moliti s nekim tko je bolestan s vjerom da će me Gospodin upotrijebiti. Ukoliko nema bolesnih u mojoj blizini, molit ću Isusa u duhu da ozdravi osobu za koju molim.
  • Potražit ću osobu kojoj je teško na bilo koji način i uputiti joj znak pažnje, možda jednostavno sms–om, mailom, razgovorom ili susretom. Prije toga zamolit ću Isusa da tu osobu dodirne preko mene.

„Što više budemo predavali svoja srca Spasitelju, to će biti sve više samo po sebi razumljivo, da u Spasitelju na jedinstveni način postajemo djecom.“ (J. Kentenich)

Završetak:

Isuse, pomozi mi upotrijebiti darove koje si mi dao. Rado bih vidio/vidjela kako tvoja ljubav ozdravlja ljude da mogu vjerovati u tebe. Amen.

V. KORIZMENI TJEDAN
Četvrtak, 22.03.2018.

Molitva Duhu Svetom

Duše sveti, povedi me u dubinu Božje ljubavi koja je beskonačna i bezuvjetna. Pomozi mi spoznati da Očev pogled neprestano na meni počiva, da me ne ispušta iz vida. Daj da naučim prepoznavati Božje tragove u svojoj svakodnevici. Amen.

Svetopisamski ulomak liturgije dana – Iv 8, 51-59

U ono vrijeme: Reče Isus Židovima: »Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka.« Rekoše mu Židovi: »Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: „Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.“ Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?«

Odgovori Isus: »Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi — Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam. Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se.«

Rekoše mu nato Židovi: »Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?« Reče im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!« Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.

Komentar

Čitavi dugi razgovor koji u Hramu vodi sa židovskim vođama, Isus usmjerava na sebe i time ljuti sugovornike. U svojoj okorjelosti srca nazvali su ga lašcem i opsjednutim. Također im je teško palo što se Isus nazvao većim od Abrahama. Najviše su mu zamjerili što je rekao za sebe: »JA jesam«. Tako se oslovljavalo samo Jahvu. Isus se izjednačio sa svemogućim Bogom. To ih je toliko razbjesnilo da su uzeli kamenje i htjeli ga ubiti.

Današnji Židovi Isusa smatraju samo jednim dobrim čovjekom. A što Isus znači nama kršćanima? Vjerujemo li u sve što Isus tvrdi o sebi u ovom evanđeoskom odlomku? U Isusu su sva svojstva koja ima i Otac. Kao vječni Božji Sin postoji oduvijek. Još prije stvaranja svijeta bilo mu je namijenjeno da vlada nad nama poput dobrog pastira nad svojim ovcama. Još prije nego smo griješili, Isus je bio određen da nas ispuni Božjim životom i dovede k Ocu.

Kad čujemo Isusa kako kaže: »Ja sam«, naše srce ispuni sigurnost. Znamo da vječni Bog poznaje svaki trenutak našega života i štiti nas u svim situacijama. Nikad nas ne ispušta s očiju. Kako je to čudesno! I onda kad se nađemo u grijehu i nevjeri, Isus nas je spreman voditi u Očev zagrljaj.

Poticaji o. Kentenicha:

»Svetac svakodnevice prisnošću svoje ljubavi prema Bogu prevladava sve teškoće. Ne poznaje zavist. – Što su sva zemaljska dobra u usporedbi s Bogom! A to najveće dobro nitko mu ne može oteti.« (J. Kentenich)

Prijedlog za dnevnu odluku:

  •  U prisnom razgovoru s Isusom zamolit ću ga da mi duboko u srcu odjekne njegova riječ: »Ja jesam« i njezino značenje za moj osobni život.
  • Bog je u svakoj mojoj situaciji i trenutku dana. Vježbat ću se živjeti u njegovoj prisutnosti posvješćujući si u mašti ili razumom da je uz mene i da me s ljubavlju gleda. Moji će poslovi i odnosi potpuno drugačije izgledati.

Dvojstvo s Ocem. Kakav neizmjerno duboki mir počiva u toj svijesti! Tu svijest je Spasitelj uvijek imao jer je vidio samo Očevu želju. Taj mir je u Spasitelja bio beskrajno velik jer je njegova duša stalno imala božansku viziju.“ (J. Kentenich)

Završetak:

Isuse, neizmjerno me smiruje vjernost tvoje neograničene ljubavi. Daj da tvoja riječ prosvijetli moje misli da te vidim takvog kakav jesi – svemogući vječni Božji Sin. Amen.

V. KORIZMENI TJEDAN
Srijeda, 21.03.2018.

Danas želim živjeti kao dijete Božje, što uistinu i jesam.

Molitva Duhu Svetom

Duše Sveti, daj mi srce djeteta. Učini da u drugima gledam dobro i da se radujem svemu što će Otac nebeski danas za mene učiniti. Amen.

Svetopisamski ulomak liturgije dana – Iv 8, 31-42

U ono vrijeme: Progovori Isus Židovima koji mu povjerovaše: »Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.«

Odgovore mu: »Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to govoriš: „Postat ćete slobodni?“« Odgovori im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama. Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svoga oca.«

Odgovoriše mu: »Naš je otac Abraham.« Kaže im Isus: »Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio! Vi činite djela oca svojega.«

Rekoše mu: »Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac — Bog.« Reče im Isus: »Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.«

Komentar

Očinstvo i sinovstvo pojavljuju se kao srž rasprave između Isusa i židovskih vođa. Nisu li Abrahamovi potomci? Nije li ih Bog izabrao između svih naroda svijeta i posinio? Da i ne. Da je netko nečije dijete možemo shvaćati na dva načina: biološki i odgojno. Mnogi židovski vođe, to da su Abrahamovi potomci, razumjeli su na prvi način: samo da su posinjeni. Budući da nisu pokušali biti slični ocu u odgojnom smislu, nije im dana osobna dimenzija djece Božje. Tako nisu okusili radost djece Božje.

Braća i sestre, djeca Božja možemo postati na duboki i veličanstveni način. Počinjemo tako da preuzmemo Očeve poglede i postanemo mu slični. Zbog toga je Isus i došao k nama. Došao je da bismo postali djeca Božja (usp. Iv 1, 12-13).

Svaki dan imamo brojne mogućnosti da mu postanemo slični. Nije to lagano, ali nije ni tako teško. Odričući se ogovaranja, opraštajući drugima, pomaganjem bližnjima i samozatajnim služenjem postajemo slični Isusu, a time djeca Božja.

Poticaji o. Kentenicha:

»Što podrazumijevate pod djetinjim ponašanjem, djetinjim povjerenjem? Pestalozzi piše u jednoj od svojih knjiga: „Najveća nesreća današnjeg vremena jest gubitak djetinjeg duha.“ Zato moramo ponovo osvojiti taj stav i Boga upoznati i priznati kao našeg Oca.« (J. Kentenich)

 Prijedlog za dnevnu odluku:

  •  Pokušat ću danas situacije i ljude gledati onako kako ih Bog gleda. Molit ću Oca nebeskog da mi u tome pomogne jer to ne mogu sam/a.
  • U svojim postupcima i odnosima današnjeg dana zamolit ću Duha Svetoga da me vodi. Tako ću biti siguran/na da djelujem kao dijete Božje.

»Ja sam rođen od Boga. Ja sam dijete Božje u najpotpunijem, najistinskijem smislu riječi, kao što naučava Sveto Pismo i dogma (usp. 1 Iv 3,1).« (J. Kentenich)

Završetak:

Oče, hvala ti što si nam poslao Isusa. Hvala ti što si nas ispunio Duhom Svetim i primio za svoju djecu. Pomozi mi ostati vjernim/om tvojim zahtjevima ljubavi i učini me sve sličnijim/om sebi. Amen.

V. KORIZMENI TJEDAN
Utorak, 20.03.2018.

»I kada bi duša bila kao raspadajući leš i, ljudski gledano, oživljavanje bilo isključeno i već sve izgubljeno – kod Boga je drugačije. Čudo Božjeg milosrđa potpuno oživljava dušu.« (Iz Dnevnika sv. Faustine Kowalske)

Molitva Duhu Svetom

Duše Sveti, ispuni moj um i srce da razumijem preobilje Božje ljubavi koja me želi posve osnažiti i podići. Pokaži mi sve moje grijehe i slabosti da ih mogu predati u Isusovu žrtvu. Daj mi novo srce koje će biti posve otvoreno za Božje želje. Amen.

Svetopisamski ulomak liturgije dana – Iv 8, 21-30

U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: »Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći.«

Židovi se na to stanu pitati: »Da se možda ne kani ubiti kad govori: „Kamo ja odlazim, vi ne možete doći?“« A Isus nastavi: »Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta. Stoga vam i rekoh: „Umrijet ćete u grijesima svojim.“ Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.«

Nato mu oni rekoše: »A tko si ti?« Odvrati Isus: »Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu.«

Ne shvatiše da im govori o Ocu. Isus im reče: »Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac. Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek činim što je njemu milo.« Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega.

Komentar

Grijesi vode u smrt. Odvode nas od Boga, izvora života. Iako je istinitost grijeha neumoljiva, još je veća istina da nas je Isus došao spasiti od njega i od smrti. Isus nas poziva da okajemo svoje grijehe i da vjerujemo u njega. No, prije nego se pokajemo, trebamo se suočiti sa svojim grijesima. To nije nimalo lako. Površno gledajući možemo za sebe reći: „Pristojno živim.“ No, uvijek treba tražiti najprije uzrok grijeha koji leži u nama te donosi nered u naše odnose s Bogom, sa sobom i s drugima. Uglavnom se pokušavamo izmaknuti odgovornosti i svaljujemo na druge krivicu za naše postupke. Ukoliko nam se čini da je neki odlomak iz sv. Pisma zahtjevno živjeti, redovito ga pokušavamo relativizirati i kažemo si da to sigurno više nije grijeh. Kada se suočimo s kušnjom koju ne možemo svojim snagama nadići kažemo si da smo ionako preslabi da bismo se kušnji oduprli pa se nema smisla odupirati. Tako padamo u napast poricanja, relativiziranja i potištenosti koji nas priječe u iskrenom odnosu sa samima sobom i s Bogom. U međuvremenu grijeh, ta snažna sila koja nas odvodi od Boga koji nas može ozdraviti i osloboditi, ostaje.

K našem Ocu nebeskom vuče nas sila koja je jača od svega. To je naš Spasitelj. On nas moli samo to da ga pozovemo i dozvolimo mu da vrši u nama svoje djelo. Samo nas Isus može osloboditi grijeha za koje nam se čini da nas tako ustrajno drže u svojoj vlasti. Povjerujmo Isusu. Njegova krv čisti svaki grijeh i naša duša postaje nova, novi život ulazi u nju, baš kao na krštenju.

Poticaji o. Kentenicha:

»Uzmite si vremena i sastavite litanije milosrđa. Ali ne površno i osrednje; u njih se moramo uživjeti, osjećati ih, mijenjati naše poimanje života dok snažno ne zadobijemo osviještenost: „Dragocjen sam u Božjim očima“ (usp. Iz 43, 4).« (J. Kentenich)

Prijedlog za dnevnu odluku:

  • Danas mogu u trenutcima sabranosti sastaviti litanije milosrđa prema poticaju o. Kentenicha.
  • Zahvalit ću od srca za Isusovu žrtvu radi koje mogu uvijek slobodno doći k njemu sa svom svojom istinom, sa svim svojim jakim i slabim stranama. Danas ću bez straha pogledati svojoj najvećoj slabosti u oči. Dopustit ću da me Gospodin osnaži tamo gdje nemam snage oduprijeti se kušnji. Pogledat ću duboko u sebe. Prihvaćam milost da mi Duh Sveti pokaže moje skrivene grijehe kojih se sramim ili bojim i hrabro ću ih u ispovijedi predati Gospodinu da ih svojom krvlju opere. Radovat ću se svojoj krsnoj milosti koja će ponovo poteći mojom dušom.

»Otac me ljubi radi Spasitelja. Stoga se nikada ne trebam odvajati od njega.« (J. Kentenich)

Završetak:

Isuse, vjerujem u tebe. Kajem se za sve čime sam pogodio/la tebe i svoje bližnje. Očisti me od mojih grijeha i ispuni svojom ljubavlju. Jedino me ti možeš osloboditi i obnoviti. Amen.

V. KORIZMENI TJEDAN
Ponedjeljak, 19.03.2018. – sv. Josip, svetkovina

Molitva Duhu Svetom

Dođi Duše Sveti! Obnovi lice zemlje, stanuj u našim srcima. Zapali oganj svoje ljubavi i nauči nas moliti. Pomozi nam kad smo slabi i daj nam čisto srce. U tjeskobi budi s nama. Vodi nas putovima svojim. Oduševi nas za Kraljevstvo Božje i dovrši što si u nama započeo. Amen. (Izvor: web)

Svetopisamski ulomak liturgije dana – Rim 4, 13. 16-18. 22

Braćo! Obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere. Zato — iz vjere da bude po milosti te obećanje bude zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas — kao što je pisano: Ocem mnoštva narodâ ja te postavljam — pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije.

U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem narodâ mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo. Zato mu se i uračuna u pravednost.

Komentar

I Abraham i Josip bili su ljudi velike vjere. Abraham je vjerovao Bogu na riječ kad mu je obećao da će imati potomke u svojoj starosti. Također je i Josip povjerovao Bogu na riječ da je dijete koje nosi Marija začeto po Duhu Svetom. Josip je u mnogim situacijama bio muž vjere: kad je dobio nalog da Dijete i njegovu Majku skloni u Egipat, kad je postao zemaljskim ocem Božjega Sina kojeg je trebao posvetiti Bogu i othraniti ga. Je li njegova vjera bila slijepa ili naivna kao i vjera Abrahamova? Ne! Njihovi strahovi su bili stvarni kao i naši. No, oni su svoje strahove, baš kao i druge misli i želje, podredili ljubećoj Božjoj brizi. Ali, kako možemo imati vjeru poput Abrahamove i Josipove? Ako Boga iskreno tražimo i ako vjerujemo da je on vjeran svojim obećanjima, možemo ga naučiti slušati.

Poticaji o. Kentenicha:

»Zapitajmo se još jednom kako izgleda dijete božanske Providnosti. Općeniti odgovor glasi: to je pravo dijete koje kaže: „Da, Oče!“ svemu što se od njega zahtijeva, pa i u najmanjim stvarima.« (J. Kentenich)

Prijedlog za dnevnu odluku:

  •  Danas ću zastati pred svojom vjerom i promatrat ću vjeru Josipovu. Mogu li se u svojoj konkretnoj životnoj situaciji osloniti na Božja obećanja? Može li moja trenutna situacija imati oslonac u Božjim obećanjima koja nalazim u Svetom Pismu? Uzet ću si vremena i potražit ću odgovore u nekom od psalama ili Pavlovih poslanica.

»Što se osjećamo bespomoćnije i nedostojnije tih darova, to ćemo ih obilnije primiti.« (J. Kentenich)

Završetak:

Ne znam, moj Bože, što donosi ovaj dan. Ali on mi donosi tebe. Ti imaš neki plan. I zato je sve što dolazi učvršćeno, podignuto i držano u tebi… Danas ću te tražiti u svemu što će me susresti. Ti imaš određeni plan o onom što će doći. Ja ti se povjeravam. Amen. (T. Beller, Da, Oče, Bog – on je naš Otac)

V. KORIZMENI TJEDAN
Nedjelja, 18.03.2018.

Tek kad nestane staro, može nastati novo. Sjeme se u zemlji raspada, ali iz njega nastaje preobilje novoga života.

Molitva Duhu Svetom

Dođi, Duše Sveti! Daj mi nešto od tvog svjetla da u meni stvori svjetlo kojim ću opažati djelovanje i ruku svog nebeskog Oca. Daj mi također i nešto od tvoje snage da primijetim ono što me uznemirava, da primijetim veliku vijest da Bog Otac stoji iza ljudi, situacija i poslova koje ne mogu lako podnositi. Amen. (Prema: Novi početak, Na putu s o. J. Kentenichom)

Svetopisamski ulomak liturgije dana – Iv 12, 20-33

U ono vrijeme: Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!«

Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.« To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.

Komentar

Isus je izabrao smrt da bismo mi imali život. To je poruka Evanđelja. On je „sjeme“ koje je palo u zemlju i urodilo obiljem života. I mi smo pozvani donositi obilje života odričući se svega lošeg. Za Isusa pasti u tamu zemlje i umrijeti znači biti proslavljen (Iv 12, 23). Kada osobno ili zajedno molimo, mi slavimo Isusa. Boga najbolje častimo molitvom kada ne govorimo u prazno, nego pred njega, svojim riječima, iznosimo svu svoju istinu, ma kakva ona bila. To je iskren razgovor s Bogom, tako mu pokazujemo da mu vjerujemo, da nam je važan, da imamo osobni odnos s njim, a ne odnos tradicije, običaja. U iskrenom čašćenju Boga događa se ozdravljenje duha, duše i tijela – obraćenje. Isus upravo to obećava: bit će zbačeno zlo i njegov vladar iz svijeta po proslavi Sina Božjega, po njegovom umiranju (Iv 12, 31). Sotona zna da nema šanse kod nas kada slavimo Isusa. Kad god Isusa priznajemo svojim Otkupiteljem, sotonu podsjećamo na njegov poraz, podsjećamo ga da je posve bez moći i da će se njegovi zli planovi, za one koji slave Gospodina, sasuti u prah. Podsjetimo ga da smo se slobodno izručili Gospodinu, a ne njemu. Danas i svaki dan živimo u sigurnosti da sotona živi u strahu.

Poticaji o. Kentenicha:

»Đavao je veliki duh. Zauzimao je u nebu visoko mjesto… bio je bačen na zemlju. Ali on još uvijek ima izvanrednu moć i koristi je. Gleda pronaći slabo mjesto u modernom čovjeku… Što moram sada činiti? Upravo ono što sam vam već mnogo puta rekao: „Činite svoju dužnost, ispunite Božju volju, bdijte i molite. Pripremajte se i živite tako kao da ćete sutra umrijeti. “ …

Ne zaboravite da se svi vozimo u nebo u posebnom odjelu izravnog vlaka djetinjeg povjerenja.« (J. Kentenich)

Prijedlog za dnevnu odluku:

  •  U trenutcima sabranosti pokušat ću vidjeti svoje slabe točke kroz koje me napada zlo želeći me odvući na svoju stranu. Neću se bojati jer je dobri Otac sa mnom, On koji je dao svoga Sina da me uvijek izvodi iz vlasti tame. Otac Kentenich daje dobar savjet: »Činite svoju dužnost, ispunite Božju volju, bdijte i molite.« Rado ću ga poslušati.
  • Danas ću u časovima kušnje zastati i sjetiti se ovih riječi: »Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati« (1 Kor 10, 13). Iako se u takvim časovima čini da se Bog sakrio, mislit ću na to da su njegove uši uvijek otvorene.
  • Danas ću poput sjemena i ja pokušati dati drugima život. Prihvatit ću situaciju ili ljude koji će me stajati umiranja moje komocije, mog vremena. Mogu unaprijed odlučiti za koga želim biti sjeme.

»Uistinu, on pati jer to želi. Umire jer to želi. U slavi ustaje od mrtvih jer to želi. Jer to želi. A zašto to želi? Jer Otac tako želi!« (J. Kentenich)

Završetak:

Oče, mi stojimo nezasluženo u tvom Sinu pred tobom kao djeca… ti si jednak za sve nas: Otac, i u ljubavi bogat… Samo nek‘ tvoja volja bude norma koja nam u nama stvara životno obličje. Daj nam kruh za tijelo i dušu, štiti nas u svakoj nevolji; pokaži da si ti Otac kad nas sotona lukavo uhvati u mrežu. Amen. (T. Beller, Da, Oče, Bog – on je naš Otac)

Svakog dana objavljuemo duhovni tekst za pojedini dan, a Vi ga možete PROČITATI I PREUZETI u rubrici PREUZIMANJA – OSTALI DOKUMENTI. Dokument Schönstattske korizmene e-duhovne vježbe svaki dan nadopunjujemo tekstovima za pojedini dan. Pratite nas svakog dana.

  • Tekstove i razmatranja za dane poslije Pepelnice možete pogledati ovdje.
  • Tekstove i razmatranja za 1. korizmeni tjedan možete pogledati ovdje.
  • Tekstove i razmatranja za 2. korizmeni tjedan možete pogledati ovdje.
  • Tekstove i razmatranja za 3. korizmeni tjedan možete pogledati ovdje.
  • Tekstove i razmatranja za 4. korizmeni tjedan možete pogledati ovdje.
  • Tekstove i razmatranja za Dane Velikog tjedna možete pogledati ovdje.

Aktualno i važno

Pogledajte važne datume i događaje. Prinesite svoj doprinos i potrebe našoj Majci. Preuzmite važne objave i poticaje. Neka i u vaš dom dođe Gospina slika.