Svakog dana objavljuemo duhovni tekst za pojedini dan, a Vi ga možete PROČITATI I PREUZETI u rubrici PREUZIMANJA – OSTALI DOKUMENTI. Dokument Schönstattske korizmene e-duhovne vježbe svaki dan nadopunjujemo tekstovima za pojedini dan. Pratite nas svakog dana.
I. KORIZMENI TJEDAN
Subota
Oprostiti neprijateljima? Moliti za progonitelje? Nemoguća misija, ili?
Molitva Duhu Svetom:
O vječna ljubavi, daj da te ljubimo, kao što Te Otac od vijeka i Sin u Ocu ljubi! Udijeli nam snagu i milost da uvijek i svugdje donosimo mir i radost, strpljivost i blagost, dobrotu i dugotrpnost, ljubaznost i vjernost. … O Duše svetosti, neka djelotvorna snaga Tvoje milosti posveti čitav naš život i upravi nas prema vječnim radostima. Ulij božansku ljubav u sva kršćanska srca. Amen! (izvor: web)
Svetopisamski ulomak liturgije dana – Mt 5, 43-48
Čuli ste da u Mojsijevu zakonu piše: “Ljubi svoje bližnje, a mrzi neprijatelje!’ A ja vam kažem: Ljubite i svoje neprijatelje i molite se za one koji vas progone! Tako ćete se ponijeti kao prava djeca svojega nebeskog Oca, koji daje da njegovo Sunce izlazi i nad zlima i nad dobrima te da kiša pada i pravednicima i nepravednicima. Jer ako volite samo one koji vas vole, kakvu nagradu možete očekivati? Ne čine li tako i pokvarenjaci? Ako ste ljubazni samo prema svojoj braći, po čemu se razlikujete od drugih? Tako postupaju i neznabošci. Budite, dakle, savršeni kao što je savršen vaš nebeski Otac.
Komentar
Tijekom korizmenog vremena evanđelja nam često nude tekstove koji zahtijevaju obraćenje, radikalni hod kršćanina za svojim Učiteljem. Nude nam put spasenja. Ima li teže Isusove pouke od ove da ljubimo svoje neprijatelje i molimo za one koji nas progone? Prema osobnom iskustvu svakog od nas, ovo se čini doista teškim. No, rečenica koja slijedi otkriva da nemoguće postaje moguće: „Tako ćete se ponijeti kao prava djeca svojega nebeskog Oca,…“
Dijete prima sve od roditelja jer ništa svojeg nema. Očito je da za življenje ljubavi prema neprijatelju treba savršena ljubav, a može nam je dati samo onaj koji je posjeduje – Otac naš nebeski. Isus nas poziva da budemo savršeni ne kao on, nego kaže: kao Otac vaš nebeski. To je doista ohrabrujuće: ljubav prema neprijateljima ja mogu dobiti od Oca. Moj angažman treba biti u tome da Oca čvrsto primim za ruku i otvorim svoje srce za savršenu ljubav, kakva mi treba u ljubavi prema neprijateljima. Otvorimo li srce za ljubav prema neprijateljima, kroz nas će se Božja ljubav prelijevati na njih.
Po Isusovoj žrtvi dobili smo u dio Božji život. Ta nam stvarnost omogućuje ljubiti naše neprijatelje. Isus je znao da to ne možemo bez Božje pomoći, bez milosti koja nam dolazi od njegova križa i uskrsnuća. Isusova beskrajna ljubav nadići će granice naše ljudske ljubavi. Bit ćemo ispunjeni radošću kada doživimo da ljude ljubimo ljubavlju koja nadolazi naše naravne mogućnosti. Poput punjača na mobitelu samo trebamo spojiti svoju krhku ljubav s božanskom ljubavlju.
Poticaji o. Kentenicha:
„Sada pak pogledajte kakvu poruku ima nebeski Ota za nas: ‘Djeca se Božja zovemo i jesmo’, (Iv 3, 1). U istinu smo djeca Božja. Trojedini Bog živi u meni, djeluje u meni, stvara božanski život u meni. Kada bismo više znali o tom božanskom životu, koliko bi veće bilo naše uzajamno strahopoštovanje i ljubav.“ (o. Kentenich)
Prijedlog za dnevnu odluku:
„Prije svega moramo poći od toga da Majka Božja ne posjeduje samo izvanredno djetinje biće, nego i neusporedivu, nanadmašnu djetinju narav.“ (J. Kentenich)
Završetak:
Daj da sličimo tvojoj slici,
kroz živor kročimo sasvim kao ti:
jaki i dostojni, čedni i blagi
šireći ljubav, radost i mir.
U nama ti prolazi našim vremenima,
učini ih, Majko, za Krista spremnima.
(Iz Schönstattske molitve)
I. KORIZMENI TJEDAN
Petak
Djeca mogu sve. Njima nije teško oprostiti. Nakon sukoba, brzo se vraćaju zajedničkoj igri. U čemu je tajna opraštanja? Postati dijete pred Bogom. Isus je uvijek podučavao tajnama odrasle, ne djecu…
Molitva Duhu Svetom:
Duše Sveti, Tješitelju,
dođi u srca naša sa svojom milošću i svetom ljubavi
i daj nam dar mudrosti da sa slašću razmatramo Božje istine
i da nam Bog bude jedino mjerilo
u prosuđivanju svih božanskih i ljudskih stvari.
(bl. A. Stepinac)
Svetopisamski ulomak liturgije dana – Mt 5, 20-26
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.
Čuli ste da je rečeno starima: ‘Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu.’ A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne: ‘Glupane!’ bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’ bit će podvrgnut ognju paklenomu.
Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar.
Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš posljednjeg novčića.«
Komentar
Prijateljstvo je poput porculana: lako se razbije, a teško ponovo sastavi.
Svi imamo iskustvo poteškoće opraštanja uvrede. I sam Isus doživio je izdaju svog najbližeg prijatelja. Isus zna kako smo sazdani, zato je rekao da se pomirimo. Naime, uvreda boli, ali k tome boli i vlastita nemoć opraštanja uvrede. Primiti uvredu stvara u nama osjećaj neslobode, a također i neopraštanje nas zarobljava. Te nam dvije rane čine štetu, donose bolest na duhovnom, duševnom i tjelesnom području. Naš Otac nebeski želi da budemo slobodna, zdrava i zrela djeca, zato nam je dobro slušati Isusa. Mi doista nemamo drugoga izlaza, nego oprostiti od srca. Možda se to čini prezahtjevno, ali to se tako čini samo tada kada zaboravimo na Isusa i njegovu milost uz pomoć koje možemo oprostiti. Isus zna da se opraštanje događa postupno i polako. Njega ne brine jesmo li odmah i do kraja oprostili. Njega više brine ako ne tražimo pomoć od njega u toj teškoj stvari opraštanja i ako ne postajemo svakim danom sve milosrdniji kao što je Otac nebeski nama milosrdan.
Poticaji o. Kentenicha:
„O jednom svetom svećeniku pripovijeda se ovo: lišili su ga njegova dobra imena i mnogo zla govorili o njemu. No on se nikad nije žalio, niti je neprijateljima predbacivao. Umjesto toga zahvaljivao je dragom Bogu što postupa s njime kao s ljubljenim djetetom.
Što piše na našem trnju? Isto tako riječ: moje ljubljeno dijete!… Što je ono pravo blago u našem životu? To je trnje na našoj ruži… Ono je priređeno upravo za nas – izraz ljubavi.“
(o. Kentenich)
Prijedlog za dnevnu odluku:
„Čovjek koji kroči životom kao priprosto dijete je kao stablo u čijim plodovima mnogi uživaju.“
(J. Kentenich)
Završetak:
Poznaješ li zemlju vječno radosnu
i sunčevim sjajem svagda prožetu,
gdje vječita dobra posjeduju svi
i spokojno žive mirom združeni;
gdje volja i srce nadahnuća sva
iz obilja Božjih crpe darova,
gdje ljubavi hitro čarobni će štap
pretvorit u radost tuge svaku kap.
Čudesna mi ta je zemlja poznata,
u taborskom sjaju sunčan zavičaj,
Triput Divne Majke divan to je kraj,
Sred ljubljene djece Mati stoluje,
daruje nas, snaži, nježno miluje;
veličajnost njena sjajna, očita,
bez kraja i konca sveđ’ uzorita!
To zavičaj moj je, zemlja schönstattska.
(o. Kentenich, Zavičajna pjesma, 4. strofa)
I. KORIZMENI TJEDAN
Četvrtak Katedra sv. Petra
Danas nas Sveto Pismo i o. Kentenich upućuju da pogledamo sebe u svjetlu onog što jesmo: kršćani. Želimo biti svjedoci i pokazati svoju vjeru svojim životom.
Molitva Duhu Svetom:
O Duše života, razvij u meni božanski život,
koji mi je darovan po tebi, već u krilu majke.
Izlij se na mene darom mudrosti,
da mogu u svemu što radim i mislim, što osjećam i odlučujem,
uvijek u tvom svjetlu misliti, odlučivati i raditi.
Izlij se darom ljubavi u moj život,
da od sada u tebi mogu ljubiti Boga, iznad svega,
i bližnjega svoga kao sebe.
(Izvor: web)
Svetopisamski ulomak liturgije dana – Mt 16, 13-19
U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita svoje učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.«
Komentar
Od prvih Duhova Petar je očito vodio Crkvu. Kamen temeljac Petrove vjere i uporište njegove službe predvodnika Crkve bila je njegova ispovijest: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« (Mt 16,17). U ovoj ispovijesti sv. Petra naziremo da vjera ne može biti privatna stvar kršćanina. Pozvani smo i mi svjedočiti svoju vjeru ponajprije svojim primjerom. Bit ćemo autentični jedino onda kada i mi možemo dati odgovor na Isusovo pitanje upućeno nama: »A ti, što ti kažeš, tko sam ja?« Naša vjera može rasti potpomognuta vjerom naše braće i sestara u Kristu. Isus je zamislio Crkvu kao zajednicu u kojoj ćemo se međusobno hrabriti i pomagati na putu vjere. Upravo zato što vjerovati nije lako, Isus je zamislio da ne budemo sami na tom putu, nego da jedni drugima pomažemo vjerovati. Zbog toga je apostolima dao vlast i dostojanstvo koje se prenosi na svakoga svećenika. Svećenici su Isusovi namjesnici na zemlji, oni djeluju u ime osobe Isusa Krista. I oni su, poput apostola, ljudi od krvi i mesa, ljudi sa svojim naravima, karakterima, sposobnostima, jakim i slabim stranama, grijesima. Uvijek zahvalno pristupajmo svećenicima jer su oni dar Isusova Srca, bez njih vjere bi na zemlji nestalo. Naše sklopljene ruke njihova su jedina garancija svetosti i našeg posvećenja preko njih.
Svatko/a je od nas pozvan/a razglašavati da je Isus Spasitelj. Svoju osobnu vjeru ugrađujemo u vjeru Crkve. Od Crkve (braće po vjeri) primamo vjeru, a svojom vjerom izgrađujemo Crkvu.
Poticaji o. Kentenicha:
Kako biti autentični kršćani? Potražimo odgovor kod o. Kentenicha.
Kršćansko ponašanje sadrži u sebi ono više, pa i najviše. Otac Kentenich to naziva svetošću svakodnevice. To znači živjeti posve običnim svakodnevnim životom, živjeti kao sveci. Naše mučeništvo je glavobolja, vlastito raspoloženje, umor i nenaspavanost, prevelika osjetljivost… Autentičan kršćanin je spreman prihvatiti sebe ranjivog i osjetljivog, a u isto vrijeme ne želi time opteretiti ni sebe, ni druge. „To je svetost svakodnevice: sa smiješkom nositi te svakodnevne malene i velike križeve.“ (o. Kentenich)
Prijedlog za dnevnu odluku:
Danas želimo osvijestiti svoje kršćansko življenje, svoju pripadnost Crkvi.
„Svetost je Kristovo obličje, a Krist je u odnosu prema Ocu poprimio oblik i stav djetinjeg bića, te ga zadržao cijelog svog života.“ (J. Kentenich)
Završetak:
Poznaješ li zemlju spremnu sveđ’ na boj,
pobjedama vičnu za opstanak svoj,
gdje nejaki Bogu vjerni ostaju,
oruđa mu spretna brzo postaju;
junački mu smjerno vazda vjeruju
i njegovom snagom složno djeluju,
za njega će život svoj izgubiti
jer ga neizmjerno žele ljubiti!
Čudesna mi ta je zemlja poznata,
u taborskom sjaju sunčan zavičaj,
Triput Divne Majke divan to je kraj,
Sred ljubljene djece Mati stoluje,
daruje nas, snaži, nježno miluje;
veličajnost njena sjajna, očita,
bez kraja i konca sveđ’ uzorita!
To zavičaj moj je, zemlja schönstattska.
(o. Kentenich, Zavičajna pjesma, 6. strofa)
I. KORIZMENI TJEDAN
Srijeda
Poziv na obraćenje, koji odjekuje u današnjim retcima Evanđelja, poziv je na novi život. Vječni Otac želi nam dati novi život. To se događa postupno, uz našu suradnju.
Molitva Duhu Svetom:
O Duše, koji s Ocem si
i Sinom Gospod jedini,
nastani blag se u nama
I duše naše napuni!
Naš um i srce, jezik nam
nek’ svom te moći uzdiže,
nek’ plamti ljubav ognjena
i žar nam bližnje užiže.
Daj Oca da upoznamo
i Krista, Sina njegova,
i u te, Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj. Amen.
(Časoslov, III. čas – Himan Duhu Svetom)
Svetopisamski ulomak liturgije dana – Lk 11, 29-32
U ono vrijeme: Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: »Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.«
»Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona! Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!«
Komentar
Počesto se dogodi, posebice ako smo roditelji ili odgojitelji, da nas oni kojima govorimo ne razumiju. Možda im nije toliko stalo do toga što govorimo, no već bi zato što im govori osoba s iskustvom, trebali promisliti o onome što su čuli.
Isus se također često nalazio u situaciji da ga ljudi kojima je propovijedao nisu razumjeli, nisu prihvaćali poziv na obraćenje i navještaj radosne vijesti. Posebice su nepovjerljivi bili farizeji i opetovano tražili od Isusa znakove i čudesa ne bi li povjerovali. Isus je doista bio razočaran nad nevjerom farizeja. Stoga ih podsjeća na znak Jonin: poziv na obraćenje koje je Jona uputio Ninivljanima, a govori im i kako je pogana kraljica juga povjerovala Salomonovim riječima. Zašto ne bi farizeji povjerovali samoj Božjoj Mudrosti – Isusu?
U ovom odlomku Evanđelja čujmo Isusov poziv na obraćenje upućen nama osobno. Krenimo odvažno na taj put, nismo sami. Iako on djeluje odbojno, na njemu se nalaze velike milosti. Isplati se! Ako Isus poziva na obraćenje, onda je to doista poziv onoga koji nam želi dobro. Obratiti se nije ništa drugo nego vjerovati svakoj Isusovoj riječi i obećanju koje je zapisano u Evanđelju, u Svetom Pismu uopće. Cijela je Biblija Božja Riječ – Isus sakriveni. Isplati se u ovo korizmeno vrijeme otkrivati ga i susretati na stranicama Biblije jer on nas mijenja ne samo u sakramentima, nego po svakoj svojoj riječi u koju povjerujemo.
Poticaji o. Kentenicha:
Danas gledamo na životni primjer o. Kentenicha. On je imao jednu veliku životnu ranu koja ga je smetala tijekom njegova razvoja u djetinjstvu i mladosti: nedostatak zemaljskog oca. Mogao je iz te rane postati nezrela i nesretna osoba. Danas ga gledamo kao uzor dobrog oca, kao osobu koja je zadnje atome snage davala za sve koje je susretala na svom putu. Dopustio je da ga dragi Bog i majka Božja odgoje i duhovno preobraze. Nitko nije tako lijepo govorio o Ocu nebeskom kao on, iz svog vlastitog duhovnog iskustva. Zato je mogao tijekom života govoriti: „Naše rane su naše šanse.“
Prijedlog za dnevnu odluku:
„Tamo gdje smo slomljeni, tamo smo i otvoreni za Boga“ (H. Nouwen). Danas mogu otkrivati i gledati svoje rane kao prijatelje jer me dovode do susreta sa sobom. One su moje blago, one privlače svu pažnju i nježnost Oca nebeskog koji želi upravo po njima očitovati svoju milost i dobrotu.
„Ako kasnije u životu budem mogao darovati očinsku ili majčinsku ljubav biološkoj ili duhovnoj djeci, moguće je da ću u toj djeci životno iskusiti djetinje biće. Doživljavam pritom dvostruko: probuđeno kreativno izvorno očinstvo ili majčinstvo u meni samom, koje prodire do podsvjesnog života duše, i još uz to djetinje biće nasuprot meni. Tako se u meni kroz taj doživljaj može probuditi djetinji nagon i potom prenijeti na vječnog Boga.“ (J. Kentenich)
Završetak:
Na tvojoj moći i dobroti gradim,
djetinjim srcem uzdam se i radim.
U svim prilikama slijepo vjerujem, Divna,
uzdam se u te i u tvoga Sina.
I. KORIZMENI TJEDAN
Utorak
Današnje nam liturgijsko čitanje stavlja u prvi plan Božju riječ i njezino djelovanje na dušu. Naša se duša hrani i živi od Božje riječi. „U čitanju Božje riječi sam Isus nam se približava i prilagođava našem duhovnom stanju, tako da i početnici mogu započeti taj put približavanja prema Njemu.“ (Origen)
Molitva Duhu Svetom:
O dođi, Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti u grudi štono stvori ih.
Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka.
Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj,
ispred nas idi vodi nas, da svakog zla se klonimo.
Daj Oca da upoznamo i Krista sina njegova.
i u te Duha njihova da vjerujemo sveudilj.
(iz Himna Duhu Svetom)
Svetopisamski ulomak liturgije dana – Iz 55, 10-11
Ovo govori Gospodin:
»Kao što dažd i snijeg s neba silaze i ne vraćaju se onamo dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni, da bi dala sjeme sijaču, i kruh za jelo, tako i riječ koja iz mojih usta izlazi, ne vraća se k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.«
Komentar
Božje riječi sigurno uvijek donose ploda. Naše nepovjerenje prema Božjoj riječi posljedica je istočnoga grijeha. Grijeh čini naša srca tvrdima, a ta tvrdoća rađa nepovjerenjem prema Božjoj dobroti, ljubavi i vjernosti. Ali naš dobri Otac nas nikad ne napušta, posebno ne onda kad padnemo najdublje. Poslao je svog ljubljenog Sina jedinca da postane jedan od nas, čovjek s čovjekom, Bog Spasitelj. Kako su to velike istine! Bog se učinio čovjekom da nam se istinski, duboko i na naš način približi, nama u svemu jednak, osim u grijehu (usp. Heb 4,15).
Isus je Božja riječ. U njemu su Očeva obećanja postala stvarnost. Kažemo li svakodnevno „Da!“ Božjoj riječi, možemo biti sigurni da će nas Otac moći, zbog našeg pristanka, približiti k sebi. Iskusit ćemo da Božja riječ poput dažda i snijega pada u naše srce i daje nam udjela u nebeskom životu. Tada možemo povjerovati u Očeve planove ljubavi s nama. On nam obećava da ćemo biti preobraženi i ozdravljeni ako prebivamo u njegovoj riječi – u Isusu.
Korizma je vrijeme blagoslovljeno riječima s bogoslužja Pepelnice: „Obrati se i vjeruj Evanđelju!“ Ta rečenica daje nam snagu da doista povjerujemo Božjoj riječi tako snažno kao u ni jedno drugo vrijeme.
Poticaji o. Kentenicha:
„Visoko je sunce, sjaji u zenitu:
u „Betaniji“ nastojimo sabrati dušu.
Vrlo gladna uzimala si
ono što je dolazilo iz srca i ustiju Gospodinovih
i postala uzorom razmatranja
predana Bogu, puna iskrenosti.“
U ovoj molitvi Hora šestoga časa, o. Kentenich lik Lazarove sestre Marije preslikava na Mariju, majku Gospodinovu. Marija sjedi do Gospodinovih nogu i sva je tu za njega, upija svaku njegovu riječ, svaku gestu, svaki izraz lica… Otac Kentenich u toj slici vidi čovjeka koji moli, koji je posve otvoren Gospodinu, očekujući da će od Gospodina uvijek nešto doći.
Prijedlog za dnevnu odluku:
Susret s Bogom u njegovoj riječi mogućnost je za velike milosti. Pokušajmo danas u duhu sjesti do Gospodinovih nogu, zahvaliti Ocu nebeskom za njegovog Sina koji je toliko lijepih riječi i pouka uputio i slušati što nam ima reći.
»A onaj trenutak, gdje Spasitelj sam sebi polaže račune o tijeku vlastitog života, prožima velikom riječi: „Oče, ono djelo, koje si mi dao, dovršio sam“ (Iv 17,4). Ono djelo, ali samo ono djelo koje si mi ti zadao, ne druga djela.« (J. Kentenich)
Završetak:
„Daj da me duh molitve sve više i više poučava,
uzdiži moj duh put nebeskih zvijezda
da neprestano mogu promatrati Krista Sunce
i graditi na njemu sav svoj život.“
(J. Kentenich, Hore, šesti čas)
I. KORIZMENI TJEDAN
Ponedjeljak
Poruka Evanđelja današnjega dana ljubav je prema bližnjemu, ljubav koja nam otvara vrata raja, ali i omogućuje komadić raja na zemlji. Ponekad nas naše emocije onemogućuju za istinsku ljubav. Ali, povezanost s Isusom daje nam snagu…
Molitva Duhu Svetom:
Dođi, Duše Sveti, smiluj mi se i promijeni me po svojoj volji. Udostoj se k meni doći, da ti moja poniznost prema tvojoj veličini, moja slaboća prema tvojoj jakosti, prema punini tvoga Milosrđa, omili. Po Isusu Kristu, mojem Spasitelju, koji s Ocem, u tvojem jedinstvu, živi i kraljuje u sve vijeke vjekova. Amen. sv. Augustin
Svetopisamski ulomak liturgije dana – Mt 25, 31-46
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.«
»Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’«
»Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’«
»Zatim će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’«
»Tada će mu i oni odgovoriti: ‘Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’. Tada će im on odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’«
»I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«
Komentar
Sigurno Vam se već učinilo da biste htjeli neku promjenu u duhovnom životu, u životu molitve, nekako niste zadovoljni trenutnim stanjem. S druge strane, sigurno imate iskustvo kako ste bili uslišani onda kada ste Gospodinu zavapili iz dna srca. Želimo li moliti za čuda, najbolje je moliti za ljubav jer ona je najveće čudo. Kada živimo u ljubavi, tada druga čuda nisu potrebna. Ljubav čuva ljude u miru i prijateljstvu. Kada živimo po ljubavi, tada ćemo s radošću, a ne sa strahom, iščekivati svoj povratak u Očev dom, u dom u kojem nam je Isus pripremio stan, kako je obećao (usp. Iv 14,2).
Današnje Evanđelje unosi u nas nelagodu jer se spontano nameće pitanje: na koju ćemo stranu biti smješteni? No, trebamo biti svjesni da svojim silama i naporom nismo spremni učiniti ništa dobra. Ali isto to Evanđelje, na jednom drugom mjestu, daje nam nadu u Isusovoj riječi: „Uistinu bez mene ne možete učiniti ništa“ (Iv 15,5). Tu nam se nudi jednostavno razrješenje strahova: ostati u Isusu, u milosnom životu, postati sinovi u Sinu. U ispovijedi Bog nam daruje uvijek novi život, u Isusu naš se život obnavlja i dobiva puninu. U svakodnevnom povjerljivom prijateljskom razgovoru s njim, kad mu damo prostora u nama i naše vrijeme, tada on svojom snagom u nama čini i djeluje. Ono čega se plašimo najčešće smo mi sami. Otac nas ljubi i prihvaća nas bezuvjetno. Želi nam uzeti naše strahove, brige i rane, iscijeliti naša srca da bismo bili radosna djeca Božja, zainteresirana za njegovo kraljevstvo. Bog nikad nije protiv nas, nego za nas, On nas sve želi imati sebi z desna.
Kada se pomirim sa svim svojim emocijama, tada me one mogu voditi k dobrom Ocu koji mi želi nešto reći.
Poticaji o. Kentenicha:
„Moramo postati osobnosti, a ne ljudi mase. Trebali bismo na sve događaje prisloniti ljestve za razum i srce te iza svega gledati dragoga Boga. Znamo: ništa na svijetu ne zbiva se bez Boga. On vidi sve. On to uređuje ili dopušta kako bismo preko toga došli u nebo. Bog je osobni Bog. Ne sjedi gore u nebu gdje je ‘lijepo toplo’ pa gleda dolje na nas ljude!“
Prijedlog za dnevnu odluku:
Često nas naše emocije nadvladaju i učinimo nešto neracionalno, učinimo loše stvari jer nismo u ljubavi. Danas ćemo u opuštenoj atmosferi osluškivati svoje emocije: strah, ljutnju srdžbu…
„A potom još jednom otvorimo Sveto Pismo. Tu nam u svijest dolazi jedna druga riječ: Nakon što nas je Bog prihvatio kao djecu, darovao nam je i duh svoga Sina, u kojem govorimo: »Abba, dragi Oče!«“ (Usp. Gal 4,6). (J. Kentenich)
Završetak:
Vjerujem u tvoju ljubav, u tvoju osobnu ljubav prema meni
premda još uvijek tako puno svijeta ima u meni.
Ti me ne ljubiš jer sam čist/a, već da bih postao/la čist/a.
Ti me ne ljubiš jer sam jak/a, već da bih postao/la jak/a,
Ti me ne ljubiš jer sam svet/a, već da bih postao/la svet/a.
Ti me ne ljubiš jer sam slobodan/na od nagona,
već da bih time postao/la slobodniji/ja od njih.
1. korizmena nedjelja
Pustinja – kušnja – pobjeda i radost. Današnje Evanđelje stavlja nam pred oči ove elemente našega života. Ne trebamo se bojati nikakve kušnje jer naš dobri Otac s nama je u svakoj situaciji. Uhvatimo ga čvrsto za ruku.
Molitva Duhu Svetom:
Dođi, Duše Sveti.
Promjeni našu nutarnju napetost u sveto opuštanje.
Promjeni naš nemir u smirujuću tišinu.
Promjeni našu zabrinutost u smireno pouzdanje.
Promjeni naš strah u nepokolebljivu vjeru.
Promjeni našu gorčinu u slast Tvoje milosti.
Promjeni tminu naših srdaca u njeno svjetlo.
Promjeni našu ravnodušnost u srdačnu blagonaklonost.
Promjeni našu noć u Tvoje svjetlo.
Promjeni zimu naših duša u Tvoje proljeće.
Ravnaj naše iskrivljene putove, ispuni našu prazninu,
očisti nas od oholosti, produbi našu poniznost,
raspali u nama ljubav, ugasi u nama sjetilnost.
Učini, da bi vidjeli sebe, kako nas Ti vidiš,
da bi mogli spoznati Tebe, kako si to obećao.
I da bi bili sretni kako si navijestio –
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Amen.
(izvor: web)
Svetopisamski ulomak liturgije dana – Mk 1, 12-15
U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.
A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«
Komentar
Nakon što se vratio iz pustinje, propostivši četrdeset dana, Isus objavljuje da se približilo kraljevstvo Božje.
Isusov boravak u pustiji pratili su sunčeva žega, pomanjkanje vode i susret s divljim zvijerima, zmijama i škorpionima. Po povratku iz pustinje, Isus je zacijelo bio iscrpljen i pomalo uznemiren. On sam je osjetio da se ispunilo vrijeme jer se u pustinji približio svojem Ocu, iskusio je njegovu blizinu koju nije mogla omesti nikakva sotonina kušnja. U toj Očevoj blizini bio je učvršćen u svojem poslanju. Govorio je snagom čovjeka koji je uvjeren da dolazi nešto novo: kraljevanje Božje. Na svoje slušatelje uspio je prenijeti svoje oduševljenje – dolazak kraljevstva Božjega.
Dobra vijest je da svi sada živimo u ispunjenom vremenu. Svojom smrću i uskrsnućem Isus je donio Božje kraljevstvo. Grijeh je pobijeđen i zlo ne može više ništa nad dobrim. Isus je donio oproštenje, mir i Božju milost svima koji to žele.
Poput Isusa i mi se možemo povući „u pustinju“ svoje duše i tamo srdačno razgovarati sa svojim Ocem, poput djeteta. To je naš trenutak ispunjenja našeg osobnog vremena.
Samo po dubokoj povezanosti s Ocem, moći ćemo i drugima svijetliti i pokazivati kraljevstvo Božje.
Poticaji o. Kentenicha:
U osobnoj pustinji do izražaja mogu doći naše „divlje zvijeri“. Pa što ako dolaze? Ta mi smo duboko povezani sa svojim Ocem nebeskim, one nam ne mogu ništa i imamo Očevu snagu u sebi koja ih pobjeđuje. Otac Kentenich kaže:
„…trebali bismo upoznati svoju osobnu slabu točku… o čemu govorimo u svom svakodnevnom životu, na poslu i tako dalje. Trebali bismo svakodnevno ispitivati savjest. Zašto? Jer tada sebe vidimo u pravom svjetlu… Đavao poznaje naše slabo mjesto i zato nam govori da je preteško tijekom duljega vremena nadvladavati sebe. Nasuprot tomu mi kažemo da nam je dosta jedan dan. Danas živimo sveto i ne brinemo se što će donijeti sutrašnji dan.“ (J. Kentenich)
Prijedlog za dnevnu odluku:
Danas možemo pokušati promatrati sebe i svoje bližnje pod vidom pustinje: umor, glad, iscrpljenost… Iako je dan počinka, ponekad se nalazimo u stanjima akumuliranog umora i stresa. Ponekad nas iscrpi fizički umor, ponekad duševni, a ponekad smo umorni od grijeha koji se nakupi u nama. Umor je veliki neprijatelj: ne dopušta nam uspostaviti vezu s Bogom, sa sobom i s drugima.
„Svi u meni trebaju naći domovinu. Kako bi to bilo moguće, ja moram imati domovinu u Bogu. A ako mi Bog u mom razvoju nije dao domovinu, ili ako sam se morao odreći domovine, utoliko ću nesebičnije, radosnije u žrtvi trošiti svoj život, da bih što većem broju ljudi pružio domovinu svojim vlastitim postojanjem. Životom i ljubavlju.“ (J. Kentenich)
Završetak:
Poznaješ li zemlju, Božju državu,
Bog Gospodin sebi stvorio je nju,
istinska je ovo zemlja njegova,
u njoj svagda samo vlada istina;
stalno u njoj vrijede sveta mjerila,
u svemu je odslik Božjeg kraljevstva,
duhove i srca ljubav proniče,
sa žezlom u ruci Bog sve potiče.
Čudesna mi ta je zemlja poznata,
u taborskom sjaju sunčan zavičaj,
Triput Divne Majke divan to je kraj,
sred ljubljene djece Mati stoluje,
daruje nas, snaži, nježno miluje;
veličajnost njena sjajna, očita,
bez kraja i konca sveđ’ uzorita!
To zavičaj moj je, zemlja schönstattska.
(J. Kentenich, Zavičajna pjesma)
Svakog dana objavljuemo duhovni tekst za pojedini dan, a Vi ga možete PROČITATI I PREUZETI u rubrici PREUZIMANJA – OSTALI DOKUMENTI. Dokument Schönstattske korizmene e-duhovne vježbe svaki dan nadopunjujemo tekstovima za pojedini dan. Pratite nas svakog dana.
