Schönstattske korizmene e-duhovne vježbe – dani poslije Pepelnice

Schönstattske korizmene e-duhovne vježbe – dani poslije Pepelnice

 

Svakog dana objavljuemo duhovni tekst za pojedini dan, a Vi ga možete PROČITATI I PREUZETI u rubrici PREUZIMANJA – OSTALI DOKUMENTI. Dokument Schönstattske korizmene e-duhovne vježbe svaki dan nadopunjujemo tekstovima za pojedini dan. Pratite nas svakog dana.

  • Tekstove i razmatranja za 1. korizmeni tjedan možete pogledati ovdje.
  • Tekstove i razmatranja za 2. korizmeni tjedan možete pogledati ovdje.
  • Tekstove i razmatranja za 3. korizmeni tjedan možete pogledati ovdje.
  • Tekstove i razmatranja za 4. korizmeni tjedan možete pogledati ovdje.
  • Tekstove i razmatranja za 5. korizmeni tjedan možete pogledati ovdje.
  • Tekstove i razmatranja za Dane Velikog tjedna možete pogledati ovdje.

Subota poslije Pepelnice

Ljubav je poruka današnjeg prvog liturgijskog čitanja. Ljubav milosrdna, ljubav Oca prema djeci, ljubav djece prema djeci. Ta božanska ljubav prelijeva se u nas samo po Duhu Svetome – Duhu Kristovom.

Molitva Duhu Svetom:

Svetopisamski ulomak liturgije dana – Iz 58, 9b – 14

Ovo govori Gospodin:

»Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini, i tama će tvoja kao podne postati, Gospodin će te vodit bez prestanka, sitit će te u sušnim krajevima. On će krijepit kosti tvoje, i bit ćeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši. Djeca će tvoja gradit na starim razvalinama, podizati na temeljima drevnim. Zvat će te popravljačem pukotina, i obnoviteljem cesta do naselja.

Zadržiš li nogu da ne pogaziš subotu, i u sveti dan ne obavljaš poslove; nazoveš li subotu milinom a časnim dan Gospodinu posvećen; častiš li ga odustajuć od puta, bavljenja poslom i pregovaranja — tad ćeš u Gospodinu svoju milinu naći, i ja ću te provesti po zemaljskim visovima, dat ću ti da uživaš u baštini oca tvog Jakova, jer Gospodnja su usta govorila.«

 Komentar

Bi li se odvažio biti „popravljačem pukotina“? Poziva li nas Bog biti oruđem zdravlja u našoj  sredini? Vjerujemo li da molitve djeluju tako da postanemo svjedoci Isusove dobrote, da nam Isus želi dati milosrdnu ljubav prema braći i sestrama?

Dobri Otac želi svakog od nas pritegnuti konopcima ljubavi da bi izliječio ne samo naše rane, nego i rane onih koje susrećemo. Posvijestimo si danas da je Bog liječnik. Želi po nama liječiti na način da velikodušno pustimo Isusa u svoj život. Duh Sveti želi nam raširiti srce da ne bismo gledali samo svoje želje, nego i Božje želje i želje ljudi oko nas. Kad molimo Duha Svetoga da nas mijenja, tada po našoj molitvi silaze blagoslovi na druge jer je molitva pravednika moćna i učinkovita (usp. Jak 5, 16).

Dozvolimo Duhu Svetom da nam pokaže put k Ocu, da nas učini sličnima Sinu. Dozvolimo mu da nam pokaže naše grijehe, naše slabosti, naše rane da bismo slobodni služili, s Božjom moći i pomoći.

 Poticaji o. Kentenicha:

»Neki ljudi kažu da možemo jedan dan učiniti nešto veliko, ali ne kroz 40 dana. Trebali bismo stoga reći: „Danas herojski.“ Uvijek jedan dan imati pred očima. Vrlo je važno živjeti samo za danas, ali u povezanosti s Bogom. To je svetost svakodnevice.«

Prijedlog za dnevnu odluku:

 Božje dijete želi postati sličnim Isusu, ali to ne može svojom snagom. Uvijek se možemo osloniti na djelovanje Duha Svetoga koji sam u nama moli i preobražava nas. Na koji način možemo postati „popravljačima pukotina“? Izaberimo provesti danas onu odluku koja će nam u tome pomoći…

  • Posvetite tihe trenutke razmišljanju o tome kako se Vi i Vaši bližnji međusobno blagoslivljate i nakon nekog vremena blagoslivljajte ih i primajte njihov blagoslov.
  • Želim danas „popraviti“ svijet, moj mikrosvijet. Na koji način to mogu učiniti? Kome se danas želim posvetiti, izaći iz svoje sebičnosti i vidjeti potrebu bližnjega? Dovoljna je jedna sitnica. Možda samo srdačna molitva za određenu osobu ili situaciju.
  • Naš Otac nebeski pun je ljubavi prema svakom svom djetetu. Na koji način želim danas svom Ocu uzvratiti ljubav? Ne bi li bilo lijepo na današnje trpljenje reći: „Da, Oče!, primam križ i darujem ga za braću da bi pukotine u njihovom (ili nekom konkretnom životu) bile popunjene.“

„Što nam daruje Duh Sveti, kada našu dušu privije uz sebe i nosi nas?

Neizmjerno blisku i postojanu ljubav, nježnu ljubav.“  (J. Kentenich)

 Završetak:

Učini da duboko prodremo u Duh Kristov,

obdari nas obilno jezicima ljubavi,

da po nama zasja Kristova slava

slična tebi, Ogledalu pravde.

(J. Kentenich, Hore)

 

Petak poslije Pepelnice

Božja riječ današnje liturgije stavlja pred nas odricanje, križ. Treba li Božje ljubljeno dijete strahovati pred križem? Je li ono samo sa svojim križem? Kako je Isus kao Božje dijete trpio? U filmu M. Gibsona „Pasija“ jasno je predočena scena u kojoj Isus prima i grli križ kao svoju zaručnicu. Križ je težak, ali dolazi uvijek iz Očeva srca. Križem nas On moli za cijelo naše srce (o. Kentenich).

Svakodnevno se susrećemo s raznim križevima. Ako ih prihvatimo iz Očeva srca, oni će postati plodonosni za nas i za mnogu braću, stopljeni u snagu Isusova križa.

Bez svjetla Duha Svetoga ne možemo razumjeti tajnu Očeve ljubavi, stoga molimo:

Zapali svjetlo u srcu,

zadahni dušu ljubavlju,

u nemoćima tjelesnim

potkrepljuj nas bez prestanka.

 

Daj Oca da upoznamo,

i Krista, Sina Njegova,

i u te, Duha njihova

da vjerujemo sveudilj. Amen.

(iz Himna Duhu Svetom)

Svetopisamski ulomak liturgije dana – Iz 58, 1-9a

Ovo govori Gospodin:

»Viči iz sveg grla, ne suspreži se! Glas svoj poput roga podigni. Objavi mom narodu njegove zločine, domu Jakovljevu grijehe njegove.

Dan za danom oni mene traže i žele znati moje putove, kao narod koji vrši pravdu i ne zaboravlja pravo Boga svoga.

Od mene ištu pravedne sudove i žude da im se Bog približi: ‘Zašto postimo ako ti ne vidiš, zašto se trapimo ako ti ne znaš?’

Gle, u dan kad postite poslove nalazite i na posao gonite radnike svoje. Gle, vi postite da se prepirete i svađate i da pesnicom bijete siromahe.

Ne postite više kao danas, i čut će vam se glas u visini! Zar je meni takav post po volji u dan kad se čovjek trapi?

Spuštati kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo, hoćeš li to zvati postom i danom ugodnim Gospodinu?

Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Gospodina Boga: Kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.

Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a Slava Gospodnja bit će ti zalaznicom. Vikneš li, Gospodin će ti odgovoriti, kad zavapiš, reći će: ‘Evo me!’«

 Komentar

Kad su se Židovi vratili iz Babilonskog sužanjstva, zatekli su neočekivani prizor u Jeruzalemu: njihovo sveto mjesto – Hram – bilo je razoreno. Kako je bilo moguće iznova otpočeti živjeti kao izabrani narod? Gotovo nagonski počeli su moliti i postiti. Kako je vrijeme odmicalo, blagoslovi nisu dolazili. Zašto? Jer Božje smilovanje nisu mogle isprositi količine molitava i količine obroka, nego način na koji se ophode sa svojim slabostima i s bližnjima.

Prava molitva i post osluškivanje je tihih Božjih želja koje ima za naš život. On nam svakodnevno šalje poruke preko raznih glasnika i moli nas da mu dajemo odgovore ljubavi. Naše srce bit će slobodno za odgovor ljubavi samo kad svoje promašaje, slabosti i grijehe pokažemo svom Ocu nebeskom koji je sve već unaprijed otkupio po žrtvi/ljubavi svoga Jedinorođenca. Naš Otac nebeski želi nam oprostiti svaki naš grijeh, želi da mu dođemo poput djeteta, svjesni da sami ne možemo ništa, ali s Njim možemo sve. To je pravi post: odreći se svoje samodostatnosti, svoje „odraslosti“, svoje veličine i postajati sve više dijete pred Bogom.  Sada je dobro vrijeme za ispravni post: za ispravljanje nepravde koju smo nanijeli sebi i drugima. To su situacije kada smo htjeli biti netko drugi, a ne onakvi kakvima nas je Otac želio i zamislio, kada smo mislili da smo svetiji, pametniji i bolji od naših susjeda i prijatelja, od naših svećenika i članova obitelji…

Sada je vrijeme da u drugima gledamo Božju slavu i da im zbog toga prilazimo s osjećajem strahopoštovanja. Pozvani smo činiti dobro svima u potrebi jer oni su naša braća.

Postiti znači odricati se svojih ideja o sebi i drugima. To znači mijenjati spoznaje i navike, to znači prihvatiti križ promjene.

 Poticaji o. Kentenicha:

 „…biti gospodar svoje ćudi i hirova, teško je. Revan čovjek je uspješan ako njima tako vlada da nitko ništa od njih ne zamjećuje. Velika je krepost nadvladati ćudljivost. Mnogo je također ne pokazati da smo iznutra povrijeđeni, da to osjećamo. Ne možemo tomu ništa, to je naša narav… umijeće je ne dopustiti da se izvana zamijeti kako se iznutra osjećamo. To je „sveto“ umijeće pretvaranja. Bacamo, takoreći, veo preko svojeg križa.“ (J. Kentenich)

 Prijedlog za dnevnu odluku

Današnje odluke odnose se na prihvaćanje križa suočavanja sa sobom i svojim komoditetom. Na taj način postajem više dijete Božje koje je spremno na odricanje poput Isusa. On je oplijenio samoga sebe da bi nam dao život. Biram onu odluku koja će me više približiti dobrom Ocu.

  • Više puta dnevno osvješćivati činjenicu da sam ljubljeno dijete Božje i da su moji bližnji također djeca Božja.
  • Tražim „hirove“ svoje naravi, pokazujem ih Ocu koji me ljubi i prihvaća s njima. Molim Ga da Njegovom snagom mogu prihvatiti sebe s onom manom koja mi zadaje najviše problema. Zahvaljujem za sve što jesam, za sve čime me Očeva ljubav obdarila.
  • Danas ću dragovoljno podnijeti pasivno mrtvljenje koje mi dan donese: klimatske nepogode, umor i bezvoljnost, glad ili žeđ…
  • Pristat ću na koje aktivno mrtvljenje tijekom dana: mrtvljenje pamćenja kojima se troši vrijeme beskorisnim prisjećanjima; mrtvljenje razuma: potpuno se usredotočiti na posao koji trenutno obavljam; mrtvljenje mašte: monolog mašte pretvoriti u dijalog s Bogom, Majkom Božjom…

„S jedne strane moramo naučiti radosno prihvaćati vlastitu nemoć, a s druge strane se „baciti“ u biće koje je sama svemoć i dobrota. Tko želi nadvladati strah, bez djetinje naravi neće doći do cilja. Bez priproste vjere u nebeskog Oca nećemo ništa postići.“ (J. Kentenich)

Završetak:

Oče nebeski, ništa te ne može zadržati da me vidiš velikog/ku:

ni krivnja, ni neuspjeh, ni pogreška…ništa!

Sa strahopoštovanjem me susrećeš upravo tamo gdje sam slab/a,

gdje sam zakazao/la.

Da, tu – jer ti znaš da sam upravo tu ranjiv/a.

Upravo tu trebam tvoju opraštajuću ljubav

koja mi jamči što jedva mogu vjerovati:

„dragocjen/a si u mojim očima!“ (usp. Iz 43,4)

1. Četvrtak poslije Pepelnice

Započinjemo drugi dan sa sviješću da je Otac zaljubljen u svako svoje dijete. Zastanimo u tišini svoje nutrine i zagledajmo se u svetište svoga srca. Terezija Avilska naučavala je da je u središtu našega svetišta dvorac s mnogim odajama. U središtu dvorca je Božje prebivalište, soba sjajna poput dragulja. Tu Bog radi na nama, tu nas oblikuje bez da smo te činjenice svjesni. U toj činjenici krije se mogućnost za novi početak. Počnimo danas s novim životom djeteta Božjeg.

Oslonimo se u svom novom početku na svjetlo Duha Svetoga, osvješćujući u sebi svaku riječ ove molitve:

Sjaju svjetla blaženog,
sjaj u srcu puka svog,
napuni nam dušu svu.

Bez božanstva tvojega
čovjek je bez ičega,
tone sav u crnom zlu.

Nečiste nas umivaj,
suha srca zalivaj,
vidaj rane ranjenim.

(iz Himna Duhu Svetom)

Svetopisamski ulomak – psalam liturgije dana (Ps 1,1-4.6)

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,
ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
već uživa u Zakonu Gospodnjem,
o Zakonu njegovu misli dan i noć.

On je k’o stablo zasađeno pokraj voda tekućica
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi.

Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!
Oni su k’o pljeva što je vjetar raznosi.
Jer Gospodin zna put pravednih,
a propast će put opakih.

Komentar

Želite li iskusiti Božju prisutnost i njegovu moć u svojem životu?

Poslušajte onda savjet psalmista i „zasadite se“ pokraj vode milosti. Kako izgleda ta voda koja teče u Vašoj mašti? Je li poput potočića koji žubori ili nabujale rijeke, svježe i pune života?

Ništa ne može zadržati rijeku koja teče iz ljubećeg Očeva srca.

Otac želi da budemo kao drvo zasađeno uz rijeku. Korijeni sami izrastu do one dubine na kojoj mogu crpsti vodu. Bog nas poziva da se čvrsto ukorijenimo u njegov život i dozvolimo mu da utječe na sav naš život: na rad, obitelj, na naše slobodno vrijeme… Bog nam obećava da nam neće uskratiti ni jedne jedine kapljice ako se ukorijenimo u njemu.

Nije li smiješno ako dolazimo k Bogu s malom posudicom za vodu, a on nam želi izliti slap? Nikad ne trebamo sumnjati koliko puno milosti Bog želi uliti u nas jer nas bezuvjetno ljubi, nas svoju djecu. Želi nam dati snagu kako bismo mogli ostati pokraj vode tekućice i u svemu ga slušati jer nam želi samo dobro. Kad čitamo i razmišljamo Božju riječ u molitvi, otvaramo se poput posude vodi života. Na taj način puštamo da Bog djeluje u nama kako nam to u uvodu predstavlja Terezija Avilska. Bog djeluje u samom središtu naše duše, tamo nas oblikuje i puni milošću – nezasluženim darovima jer nas voli. Rijeka milosti može otopiti naše stare navike i razmišljanja. Isprati ostatke i učiniti da izraste potpuno novi život.

Poticaji o. Kentenicha:

 Otac Kentenich obraćao se Majci Božjoj ovako:

„…U Gospodina uronjena ponovno kliče duša moja.

Da i ja kao i Ti u potpunosti budem slika Njegova;

dopusti mi, kroz vrijeme nositi Krista,

da mi duša u punom sunčevu sjaju blista…“

(o. J. Kentenich: Hore)

Prijedlog dnevne odluke:

Današnji odlomak Svetog Pisma i riječ o. Kentenicha nude ove mogućnosti:

4. U ozračju tišine gledat ću u sebi kako rijeka ulazi u sva područja mojega života, posebno u ona kojih se plašim i s kojima se još nisam susreo/la. Dopuštam da rijeka Božje ljubavi preobražava u meni sve što je sakriveno Očevom pogledu. – njegovom pogledu ništa ne može biti skriveno. Prijedlog: Dopuštam da rijeka Božje ljubavi preobražava u meni sve što želim sakriti Očevu pogledu. Dopuštam da me Očeva ljubav nosi poput rijeke iznad svih mojih mogućnosti.

5. Razmišljam kako je moja duša uronjena u Gospodina kao u rijeku i tamo postaje posve preobražena u Njega. Poput Krista, Sina Očeva, i ja postajem takvo dijete: dijete puno dobrote i milosrđa. Tu dobrotu želim u konkretnom činu današnjeg dana pokazati nekome od bližnjih.

„Spasitelj želi da zauvijek imamo udjela u njegovom miru i radosti, ali od nas zahtijeva da ne ispijamo sve druge male potočiće radosti koje poznaje svijet, nego da tražimo samo njega.“ (J. Kentenich)

Završetak:

Slava Bogu Ocu, vedro kličemo,

Slava Tebi, Kriste, s Majkom Marijom,

u Svetome Duhu slava velebna,

svuda, sad i u sve vijeke vjekova. Amen.

(o. J. Kentenich: Hore)

 

Čista srijeda

U prvom smo danu hoda djeteta pred Bogom. Sve očekujemo od Oca nebeskoga. On je isplanirao naš dan. Želi nas u njemu susresti. Želi nam biti blizu. U nekoliko trenutaka tišine promatrajmo ga kako nas s ljubavlju gleda…

Molitva Duhu Svetom:

Duše Sveti, Ti si duša moje duše.

Ponizno Ti se klanjam.

Ti me prosvijetli, ojačaj me Ti,

Ti me vodi, tješi me Ti.

Otkrij mi, ukoliko to odgovara planu vječnog Oca,

otkrij mi svoje želje.

Daj mi spoznati što vječna ljubav želi od mene.

Daj mi spoznati što trebam činiti.

Daj mi spoznati što trebam trpjeti.

Daj mi spoznati što trebam  tiho, skromno,

razmišljajući prihvaćati, nositi i podnositi.

Da, Duše Sveti, daj mi spoznati tvoju volju i volju Očevu.

Jer čitavim svojim životom ne želim ubuduće ništa drugo biti,

nego trajni i neprekidni DA na želje i volju vječnog Oca.

(kard. Mercier)

Evanđelje  dana  Mt 6,1-6.16-18

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to po sinagogama i ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kada daješ milostinju – neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.

Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.

I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.«

 Komentar

„Ti naprotiv, kad postiš… I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.“

Kako je lijepo ovo Evanđelje nazvalo Boga našim Ocem. Na početku korizme želimo se podsjetiti da je Bog naš Otac. On nas vidi i želi nam uzvratiti obiljem svojih milosti kada vidi naš trud na putu prema njemu.

Postiti u konačnici znači odricati se sebe, svoje veličine i postajati dijete pred Bogom: ovisan u svemu o Njemu. Bog nas želi postom osloboditi nas samih i dati nam puninu života. Post nam otvara srce za bližnje ukoliko postimo s nekom nakanom. Postiti možemo ZA i OD. Post ZA odnosi se na post kao molitvu – žrtvu za druge. Post OD oslobađa naše srce od ovisnosti i čini ga slobodnim.

Otac nam želi dati darove mira, radosti i ozdravljenja ukoliko postom pripremimo srce, ukoliko dozvolimo da On ispuni naše srce svojom blizinom, svojom brigom.

Blagodat posta je i u tome što nam um čini bistrijim: odričući se užitaka, duh nam postaje zaokupljen važnim stvarima, vječnim i neprolaznim stvarima. Također ako postimo naš duh prepoznaje gdje smo slabi, gdje se trebamo osloniti na pomoć Očevu, gdje smo se uhvatili u zamku grijeha koji naše srce sputava u slobodi djeteta Božjeg. Kada shvatimo da ne možemo sami sebe osloboditi, nego primiti dar Kristove pomirne žrtve, kojom nas je već unaprijed oslobodio, tada postajemo ponizni i jednostavni poput djeteta i to nas oslobađa. Nema takvog grijeha ili prepreke, koja se nama čini nepremostiva, da bi mogli spriječiti Oca u ljubavi prema nama.

Važno je imati na umu da za vrijeme ove obnove ne radimo toliko mi, nego naš Otac radi u nama i na nama ako mu dopustimo. Na nama je da osiguramo vrijeme u kojem ćemo promatrati kako Bog djeluje u našoj dubini i kako nam otvara srce za novi život. To ne znači da u novom životu neće biti problema, nego ćemo ih moći prihvatiti i nositi zajedno s Ocem našim koji stanuje u našim najdubljim dubinama, u svetištu našeg srca, zajedno sa Sinom i Duhom Svetim.

Ovo vrijeme koje nam je darovano može biti presudno za naš daljnji život. Otac nas želi pohoditi, preobraziti, osnažiti, obnoviti… želimo li i mi to? Želim li i ja to?

Poticaji o. Kentenicha:

„Što znači postiti? Postiti znači uskratiti sebi neke stvari. Zašto si ih uskraćujemo? Činimo to da bi dijete Božje raslo u nama… Crkva nas uči postiti da naša srca budu otvorenija za božansko. U užem smislu riječi korizma znači: odricati se, manje jesti i tako dalje. U širem smislu pak znači postajati gospodarom svoje niže naravi…

Želim nanijeti svojoj naravi bol; želim otkriti svoje slabe točke…“    (J. Kentenich)

Prijedlog dnevne odluke:

 Današnje Evanđelje spominje milostinju, molitvu i post. Biram između tri ponuđene mogućnosti:

  1. Povući ću se češće preko dana u svetište srca na par trenutaka i tamo se srdačno povezati s nebeskim Ocem. Molitva nije u količini riječi, nego u trajnoj povezanosti s Bogom.
  2. Darovat ću nešto bližnjemu kao milostinju svoga srca: pomoć u nekom poslu, otvoreno uho i srce u susretu…, učiniti gestu mira i dobrote (bilo duhovno ili materijalno).
  3. Razmislit ću koja ovisnost zarobljava moje srce (duhovna ili materijalna) i danas ću se pokušati dva puta s njom suočiti oslanjajući se na pomoć Duha Svetoga. Prepustit ću Bogu da me On oslobađa moje ovisnosti. On želi slobodno dijete.

„Majka Božja bila je dijete ne samo po definiciji „ per se“, nego i stavom cijele svoje duše. Imala je to što čini biće djeteta: savršeno predanje u iznimno dubokoj poniznosti, iznimno dubokom povjerenju i prevelikoj ljubavi.“ (J. Kentenich)

Završetak

Molimo našu Majku da nam izmoli djetinji stav pred Bogom kakav je imala Ona.

Daj da sličimo tvojoj slici, kroz život kročimo sasvim kao ti:

jaki i dostojni, čedni i blagi, šireći ljubav, radost i mir.

U nama ti prolazi našim vremenima,

učini ih, Majko, za Krista spremnima.

 

Svakog dana objavljuemo duhovni tekst za pojedini dan, a Vi ga možete PROČITATI I PREUZETI u rubrici PREUZIMANJA – OSTALI DOKUMENTI. Dokument Schönstattske korizmene e-duhovne vježbe svaki dan nadopunjujemo tekstovima za pojedini dan. Pratite nas svakog dana. 

  • Tekstove i razmatranja za 1. korizmeni tjedan možete pogledati ovdje.
  • Tekstove i razmatranja za 2. korizmeni tjedan možete pogledati ovdje.
  • Tekstove i razmatranja za 3. korizmeni tjedan možete pogledati ovdje.
  • Tekstove i razmatranja za 4. korizmeni tjedan možete pogledati ovdje.
  • Tekstove i razmatranja za 5. korizmeni tjedan možete pogledati ovdje.
  • Tekstove i razmatranja za Dane Velikog tjedna možete pogledati ovdje.

Aktualno i važno