PROČITAJTE:
DEVETI TJEDAN
Donosio je ”radosnu vijest” siromasima
Pozobonova molitva:
Majko i Kraljice, moja molitva i moje srce pripadaju Tebi; sačuvaj moje srce da ne uvrijedi Isusa. Ako bih ovaj dan ili ovu noć morao umrijeti, daj da mirno umrem u Tvojim rukama. A ako mi je i dalje živjeti, učini me oruđem „Mira“. Amen.
Oci Palotinci, koje je prvih godina kampanje bio molio da donose bolesnicima Svetu Pričest, sjećaju se da je Pozobon u načelu tri puta pohađao bolesnike. Prvi put da upozna prilike određenog bolesnika i njegovu sredinu te ga pripremi za primanje Svete Pričesti. Drugi put da pri svećenikovu posjetu bude nazočan kao posrednik. A treći put da s bolesnikom obnovi doživljaj i kroz razgovor ga dalje primijeni. To je bio posve osebujan stil osobnog dušobrižništva! U prvih 10 godina svoga đakonata podijelio je tisuće Svetih Pričesti, obavio 695 krštenja, sudjelovao u sklapanju 136 brakova, održao 102 pokopa, donosio Svetu Pričest stotinama bolesnika. A sve to uz njegovu svagdašnju djelatnost u službi Akcije Hodočasničke Gospe. Sve je to činio iz ljubavi. Svi mi imamo neko poslanje, nitko nije isključen, ni stari, ni bolesni, a ni djeca. Dovoljno je da možemo govoriti ili barem moliti.
Kakav je moj odnos prema onima koji su u potrebi?
Kada sam zadnji put otišao nekom siromahu ili usamljenom da barem porazgovaramo ili da mu donesem kakav dar, ili da donesem radosnu vijest siromasima (Lk 4, 18) ?
Rekao sam da je krunica još uvijek nešto što daje sigurnost, i kad bismo je oduzeli, to bi značilo oduzeti puku i ono malo duhovne hrane što je još ima. Pojasnio sam značenje krunice, rekavši da je ona liturgija siromašnih, kojom se uz pomoć Blažene Djevice Marije približavaju Bogu.
Donosio je „radosnu vijest“ siromasima i tako pripravljao put Gospodinu Isusu. Stupio je u neku kuću, postavio Gospu Hodočasnicu na stol i rekao: Na kraju sam snaga, biste li mi mogli dati nešto za jelo? Domaćica je odgovorila: „Ovog trenutka nemam baš ništa, samo vode i šećera.“ Pozobon je uzeo i jedno i drugo, pa rekao: Hvala Ti Majko Božja, za ovu vodu i šećer. Navečer je održan divan program sa obiteljima. Hvala Ti Majko!
Kontemplativan čovjek, koji je istodobno bio prožet budnom senzibilnošću i zauzetošću na socijalnom području. Do kraja života Pozobon je uvijek bio blizak siromašnima i borio se za njihov duhovni i materijalni boljitak. Posvetiti se „siromašnima“ za njega je značilo ne samo pomoć u materijalnoj nevolji nego i brigu za siromašne u sveobuhvatnom i cjelovitom smislu, to ujedno traži unutarnje poistovjećivanje i solidarnost iz biblijskog duha siromaštva, iz poniznosti, iz jednostavnosti i neznatnosti. Nosio je u sebi začuđujuću mnogostrukost i puninu naravnih i nadnaravnih životnih vrednota. Spominjemo se šest strana njegove osobe: otac obitelji, trgovac i građanin, čovjek Crkve (molitveni život, đakonat), odvjetnik siromašnih, misionar Gospe Hodočasnice i zastupnik pastoralne koncepcije usmjerene prema budućnosti.
Posjećivao je bolnice i nosio im radost i Svetu Pričest. Jednom je i sam bio pacijent. Trpio je dugo godina bruh na stomaku, ali je ipak nosio Gospu Hodočasnicu svaki dan. Imao je veliko pouzdanje da će se to riješiti Božjom milošću, tako da ne mora ni jedan dan prekidati svoje djelovanje. Zbilja, Dobri Bog je uredio tako, da je Pozobon nakon 21 godine patnji, otišao u bolnicu i pristupio operaciji. Sve je obavljeno za jedan dan, pa je njegova aktivnost ostala neprekinuta. Njegova čežnja je ispunjena, a njegova vjera ostvarena. Dobri Bog ne zaboravlja svoje.
Pozobone, izmoli od Boga Oca čudotvorno ozdravljenje za meni dragu osobu………………., a od teške bolesti………………, MOLIM TE.
U svakoj kući nekog bolesnika, starca ili uzetoga, Pozobon je nastupao kao nositelj nade, radosti ili spasa; jer im je donosio Otkupitelja. Imao je neki osobit način kojim to obavlja. Njegova osoba i njegove žrtve otvaraju srca za Isusa. Jednom prilikom je rekao: Nije potrebno mnogo govoriti. Samo žrtva koju činimo ili podnosimo mijenja polako ljude.
Nije tu bitno što mi činimo, nego Božje djelovanje po nama.
Molitva za proglašenje Pozobona blaženim:
Đakon Pozobon živio je svoju vjeru onako kako nas je i sam Isus učio, te je u svakom siromahu ili bolesniku vidio živoga Isusa Patnika kojemu je rado pomagao. Siromasima je donosio „radosnu vijest“, te ih tako duhovno obogaćivao i pokazivao im „put“ ka Bogu Ocu. Uspostavljao je iskrene veze s ljudima i s Bogom, te je revno i u potpunoj požrtvovnosti izvršavao svoje osobne odluke. U vjernom, pa i najvjernijem ispunjavanju dužnosti sve moje djelovanje služi tome da se Gospodinu priprave putovi.
Na putu prema Svetištu završio je svoje zemaljsko poslanje, te na nebu započeo novo, jer „umro je iz ljubavi“. Sada mu je jedina zadaća da prikuplja naše molitve, te ih predaje Majci Nebeskoj u milosni kapital, a za sve naše potrebe. Zato vjerujemo, Oče Nebeski, da je došlo vrijeme da priznaš svoga slugu Pozobona, njegov osjećaj za najpotrebitije, njegovu poniznost i neznatnost koje si mu podario, a uzdižući ga na čast oltara, MOLIMO TE.
„Sve je moguće onome koji vjeruje!“ (Mk 9,23)
Gospodine, podari meni dragoj osobi …………………. trenutno ozdravljenje od teške bolesti ………………. , a po zagovoru Marijinog apostola Pozobona i učini tako da se to ozdravljenje prizna medicinskim čudom, pa da tako tvoj sluga bude uzdignut na čast oltara, MOLIM TE.
Kada Gospu Hodočasnicu donosim siromasima, bolesnima, starcima ili usamljenima, najljepše je vidjeti njihovu istinsku radost koju očituju: osmijehom, srcem, dušom i cijelim svojim bićem. (autor)
Majko Marijo, želim se kao Pozobon potpuno staviti Bogu na raspolaganje i svima donositi Isusa.
Majko, usliši tu moju molitvu, te mi pomozi, pouči me, oblikuj me, izgradi me i kao svoje snažno oruđe upotrijebi me, MOLIM TE.
Hvala Ti, Majko Divna!
Svoja uslišanja možete javiti svojim voditeljima schönstattske pobožnosti.
DODATAK
14.05.2006.
Hvala svima koji su pročitali ili molili ovu devetnicu, a osobito hvala svima koji će dojaviti svoje dojemove, mišljenja ili kritike!
Svi tekstovi koji su u kurzivu prepisani su iz knjige: „Siromašni đakon Pozzobon“.
Autor devetnice:
Ivica Filipović
Ante Starčevića 50
32260 Gunja
telefon: 00385 (0)32-881-178
e-mail: ivica.filipovic1@vu.t-com.hr
