PROČITAJTE:
SEDMI TJEDAN
Iz Svetišta u svijet
Pozobonova molitva:
Draga hodočasnička Majko i Kraljice, sadpolaziš k izvoru milosti, iz kojega je potekao sav blagoslov ove kampanje krunice. Želimo sudjelovati u ovom hodočašću i poći s Tobom u Schönstatt i Rim (na mjesečni ili godišnji susret schönstattskih obitelji). Ponesi naše želje, naše molbe i našu zahvalu za sve što smo primili od Tebe, MOLIMO TE.
Bio je duboko ukorijenjen u Svetištu i u schönstattskom djelu, a opet sav predan radu u svojoj župi, svojoj biskupiji, u sveopćoj Crkvi. Triput Divna Majko i Kraljice, uvijek bih htio ostati vezan uz tvoje Svetište. Vjeru imam. Osjećam spremnost kakvu inače nisam nikada imao. Za mene je „Svetište“ sve, bila to molitva, rad ili putovanje, jednostavno sve. Dodir sa Svetištem Majke Božje Schönstattske pokrenuo je njegovu unutrašnjost, a temeljit obrat u njegovu životu bio je početak Akcije s Gospom Hodočasnicom.
Tamo gdje je Marija, tamo je i utjecaj Duha Svetoga velik. Tako smo dakle danas svi ispunjeni Duhom Svetim, a Marija i Kraljica će polazeći s Vama odavle, raspršiti svoje zrake po cijelom svijetu. Imam to čvrsto uvjerenje – naravno da to ovisi i o nama, o našim žrtvama koje ćemo donositi ili poklanjati „u milosni kapital“. Život ispunjen žrtvama i odricanje iz ljubavi, smiješak su za nebo.
Pozobon je u svoj dnevnik zapisao dana 21. siječnja 1952.: Jedan svoj duhovni tjedan sa svetim pričestima i svetim Misama, sa molitvama i žrtvama, a i sva dobra djela koja činim, darujem u milosni kapital, a kao nakanu za dolazak Josipa Kentenicha u naše Schönstattsko svetište „Tabor“ u Brazilu.
Zbilja, nakon mjesec dana došao im je dragi gost, Josip Kentenich – osnivač Schönstattskog djela, pa je rekao sestri Emanuele koja je bila prevodilac: „Nemojte mu to prevesti – ali on će jednom postati svetac.“, a zatim je dodao: „Molitvom krunice neki je čovjek obratio cijeli grad.“ Zatim je preporučio Pozobonu da u svom apostolatu treba uvijek postupati: planski, usmjereno ka cilju i kontinuirano (bez prekida), a on je tu preporuku ozbiljno prihvatio.
Njegovo poslanje bilo je doći sa Gospom k ljudima i prepustiti da se Ona nastani u Svetištu njihova srca, a samim time pripravljao je put Gospodinu Isusu Kristu.
Sve sam dobio u Svetištu, jer sam imao sreću shvatiti taj izvor u njegovu značenju. Uvijek sam ostao povezan sa izvorom, a to mi je davalo mnogo snage, mnogo hrabrosti i sigurnosti. Tako sam sačuvao ustrajnost. Isto tako trebamo i mi uvijek biti povezani sa izvorom Schönstatta želimo li u tom velikom djelu ubirati plodove.
Svima onima koji su za Svetište dali svoj prilog i onima koji su se čak odrekli svojeg nakita: Hvala!
Vlč. Severino rekao je jednom prilikom o Pozobonu: „Još ga danas vidim kako prolazi rimskim ulicama s Gospom Hodočasnicom na lijevom ramenu, a s krunicom u desnoj ruci.“
Tijekom 35 godina prevalio je pješke preko 140.000 kilometara sa svojom „Majkom Hodočasnicom“, a danas je ta Akcija Gospe Hodočasnice raširena na pet kontinenata svijeta.
Njegov svagdašnji put ka Svetištu postao mu je 27. lipnja 1985. „put natrag ka Bogu Ocu“.
Pozobonova molitva:
Nakon 31-ne godine svog djelovanja obnavlja svoju posvetu riječima: Draga Majko i Kraljice, obnavljam svoju posvetu od prije 31-ne godine. Spoznajem da si prihvatila moju ništavnost kao što prihvaćaš malo dijete. Izgrađujući se u Svetištu, odrastao sam i otkrio predivna bogatstva. Nisam vidio, ali sam vjerovao. Neka ova veličanstvena kampanja krunice bude duhovni cvijet velikog schönstattskog djela. Neka se proširi po svem svijetu na dobro svete Crkve, MOLIM TE.
Ako je volja Božja ili Tvoja Majko Nebeska, jedan jedini čovjek može pokrenuti cijeli svijet.
Molitva za proglašenje Pozobona blaženim:
Nosio je u Svetište svaki dan milosno blago iz prethodnog dana, te je tako povećavao milosni kapital iz kojeg je Gospa obilno darivala cijelu Schönstattsku pobožnost. Svaki je dan crpio iz Svetišta veliku snagu i milost, pa je tako izgrađivao svoje Svetište srca. Kada netko zna gdje je izvor, pa se tamo stalno napaja, onda to može reći i drugima i uputiti ih na taj izvor spasenja. Pozobon je upravo to činio, a osim toga puno puta je i sam donosio ljudima tu vodu živu koju je dobivao u Svetištu.
Dobri Bože, još prije 50 godina govorilo se da će Pozobon postati svetac, a on još nije proglašen ni blaženim, zato, dopusti da se taj proces brzo razvija, MOLIMO TE.
