PROČITAJTE:
Izgradnja međunarodnog schönstattskog centra u Rimu (i posveta 08. rujna 2004.), objašnjava i produbljuje povezanost vašeg pokreta s Petrovim nasljednikom i s Majkom Crkvom. Različite grane vašeg pokreta, ljubavlju prema Crkvi, daju se potaknuti za apostolat u današnjem svijetu i za ideal kršćanske svetosti. U vašem pokretu raste odgovornost za društvo i prožimanje socijalnih prilika iz kršćanskog duha. Tu se od svih vjernika traži postaviti „znakove svjetla“ koji su svijetu uvijek potrebni. Nastojanje Schönstatta cilja posebno na obitelj kao temeljnu jedinku Crkve, kulture i društva. Slijedeći savjet svoga utemeljitelja dajte križu i Marijinoj slici časno mjesto u svim kućama, kako bi postale „Kućnim svetištima Crkve“, a gdje Marija djeluje kao Majka i Odgojiteljica. Marija dolazi kao „Gospa Hodočasnica“ i daje ljudima da bi iskusili njezinu majčinsku ljubav i pomoć. Naša Crkva treba oživljavanje vjerskog života i apostolskog djelovanja, a koje je Božji Duh probudio na pragu trećeg tisućljeća. Oni su odgovor Providnosti na mnoge nove izazove našeg vremena.
Vaše novo rimsko Svetište posvećeno je Mariji, Majci Crkve. Službenica Gospodnja prati vas i vodi u vašoj službi za Crkvu, po kojoj neka se sve jasnije vide crte Majke Crkve na tijelu Kristovu.
Za to vama i svima koji pripadaju vašoj Schönstattskoj Obitelji širom svijeta, podjeljujem od sveg srca Apostolski blagoslov.
Ivan Pavao II. papa
Gospodin POZOBON rođen je 12. prosinca 1904.
Svaki dan bez i jedne iznimke nosio je Gospu Hodočasnicu od obitelji do obitelji, a nikada nije pomislio da odustane. Skoro punih 35 godina nosio je tu Gospinu sliku tešku 10,6 kilograma. Ljude će uvijek mučiti jedno pitanje: „Odakle ti tolika snaga, volja, odlučnost i ustrajnost?“ Mogu li oni shvatiti da si godinama činio po dva čuda dnevno: molio si 15 krunica i nosio po nekoliko kilometara sliku svoje Kraljice. Obični ljudi to ne mogu shvatiti, a osobito ne mogu shvatiti oni koji nisu nikada bili istinski zaljubljeni.
Pitamo se s pravom: Je li to zabilježeno u Guiness-ovoj knjizi rekorda? Vjerojatno nije, ali je zapisano na Nebu u Gospinoj „Zlatnoj Knjizi“ izmoljenih krunica. Tamo to nitko ne može više obrisati, jer je upisano zlatnim slovima za čitavu vječnost. Koristeći ovu devetnicu, molit ćemo Pozobone našu Triput Divnu Majku, Kraljicu i Pobjednicu Schönstattsku da otvori tu svetu knjigu kako bi naš sadašnji Papa Franjo mogao pročitati potvrdu tvoje svetosti u nebu.
Pozobone, pored svih tvojih čuda izmoli od Boga Oca jedno medicinsko čudo, da te Sveta Crkva može što prije proglasiti blaženim, MOLIMO TE!
Pozobon je molio za nas u Hrvatskoj, da se Akcija Hodočasničke Gospe pokrene i razvija u našoj državi. Sigurno da je bio potaknut Duhom Svetim, a i činjenicom da je osnivač schönstattske pobožnosti preminuo na rukama jednoga hrvatskog svećenika. Vjerojatno je i Pozobonu ta činjenica značila da je Bog Otac želio ukazati na nešto. Možda je Dobri Bog htio reći da se pobožnost treba preliti u Hrvatsku i da će ta mala zemlja postati jedan stup te pobožnosti i buduće Crkve.
„Ne boj se, stado malo, jer je odlučio vaš Otac da vam dadne Kraljevstvo!“ (Lk 12, 32)
Sjetimo se i riječi našeg dragog Pape Ivana Pavla II. u posjetu našoj državi Hrvatskoj: „Vi ste narod nade i žive vjere.“ Očigledno je da Svemogući Bog ima velike planove s hrvatskim narodom.
Ova devetnica posvećena je na čast gospodinu Pozobonu kao zahvala za njegova velika djela, a na slavu Nebeskoj Majci Mariji i Bogu Ocu.
Svi koji žele više saznati o Pozobonu, kao i njegovu biografiju neka pročitaju knjigu: „Siromašni đakon Pozobon“.
Molimo i čitajmo ovu devetnicu za naše potrebe, za sve potrebe Schönstattske pobožnosti, a osobito za proglašenje blaženim našeg junaka Pozobona. Najvažnije je da se molimo za njega iz zahvalnosti za velika djela koja je učinio i omogućio nam da i nas posjećuje Gospa.
Neke mogućnosti korištenja ove devetnice:
Najbolje je da vi sami sebi odredite kako ćete čitati ili moliti ovu devetnicu.
Ovo je velika devetnica, zato jer i mi uvijek imamo velike potrebe.
Možemo početi tako da prvo odredimo dan (datum) početka devetnice, pa zatim datum do kojeg traje devetnica (punih 9 tjedana). Nakon toga zabilježimo to u svoj kalendar.
Prvi dan u tjednu možemo pročitati sve za taj tjedan, a zatim svaki dan pročitamo samo 2-3 odlomka za taj tjedan. Naredni dan pročitamo jedan odlomak koji smo jučer zadnji pročitali i još 1-2 nova. To će nam omogućiti da svaki odlomak pročitamo dva puta u tjednu, u dva različita dana, pa ćemo tako o tome dijelu više razmišljati. Nađimo si vrijeme za razmišljanje (u tišini ) o pojedinom odlomku ili rečenici, a barem 5-10 minuta u toku dana. Zatim se zapitajmo jesmo li u toku dana učinili barem nešto kao gospodin Pozobon ili kako je to volja Boga Oca.
Možemo pročitati nekoliko odlomaka ujutro ili nekoliko uvečer, a uz to možemo izmoliti Gospinu krunicu ili litanije. To nije nikome obaveza, samo je prijedlog.
Svaki dan izmolit ću svoje molitve: jutarnju, dnevnu i večernju, te obnoviti osobni ideal i osobnu odluku, a zatim ću obaviti ispit savjesti. – Kome neki od ovih pojmova nije jasan neka pita osobe koje su već duže članovi pobožnosti ili svoje voditelje, a može i pročitati u knjigama od ove pobožnosti ili u „Pismu saveza“.
Možete koristiti ovu devetnicu kao malu devetnicu za devet dana i tada svaki dan pročitati tekst za taj dan, pa izmoliti svoje molitve. Naravno da bi bilo dobro razmisliti o dijelovima teksta za taj dan.
Onima koji već duže vremena mole barem jednu krunicu dnevno, predlažem da za potrebe svoje lokalne Schönstattske zajednice, ili cijele H.Š O. mole ovu devetnicu tijekom 9 mjeseci. Možda to možemo podijeliti u 3 dijela po tri mjeseca. U prva tri mjeseca molimo kao da je devetnica za 9 tjedana, na primjer: prvi tjedan, pa onda drugi tjedan, pa treći tjedan i onda opet prvi, drugi, pa treći. Tako sve u krug kroz tri mjeseca, a onda druga tri mjeseca isto tako u krug, pa zatim treća tri mjeseca.
U skladu s papinskim dekretima izrazi „svet“, „svetost“, „čudo“ itd. imaju privatni karakter. Korištenjem ove devetnice ne želi se ni u kom slučaju preteći sud Crkve.
Devetnica je za privatno korištenje.
Napomena: neki izrazi i pojedina velika slova su na izričitu želju autora!
Ivica Filipović
Lektorirao: Josip Krunić
Pozobonova molitva:
Prilikom sklapanja Saveza ljubavi izrekao je svoju posvetnu molitvu:
„Triput Divna Majko, Kraljice i Pobjednice Schönstattska, od danas bih htio biti požrtvovno krčiteljsko oruđe Tvojeg Svetišta, spreman da se potpuno istrošim za Tvoje djelo. Svaka patnja i svaka bol koju mi šalješ, pretvara se u trajnu radost i zahvalnost. S ljubavlju obuhvaćam križ koji mi je uručio Nebeski Otac. Jedna jedina čežnja živi u mojoj duši: potpuno se predati za Tebe i za Tvoje djelo. Molim Te, nemaj samilosti prema meni. Odlučan sam da budem glasnik i munjovod novog Schönstatta u Brazilu (i svijetu), a koji se žrtvuje za Tebe u vjernom, pa i najvjernijem ispunjavanju dužnosti.
Majko i Kraljice, njegova čežnja je i moja molba. Usliši naše molitve, MOLIM TE.
Moje jutarnje molitve:
Sjećam li se svoje posvetne molitve i obnavljam li je svaki dan?
Živim li stvarno i praktično svoju posvetnu molitvu?
Koliko sam angažiran da i drugi upoznaju milost i snagu koji Dobri Bog dariva po Savezu ljubavi sa Majkom Marijom?
Koliko moj Savez ljubavi donosi Božje milosti mojoj obitelji, drugim članovima, bližnjima, onima oko nas, starima, bolesnima, usamljenima, siromašnima ili našoj župnoj zajednici?
„Zaista je lijepo sjetiti se kako smo, kada su mi još djecabila malena, svake nedjelje na Dan Gospodnji, išli u našu župnu crkvu ‘Žalosne Gospe’ da čujemo riječ Božju i sudjelujemo u Svetoj Žrtvi. Tamo smo počeli kršćanski život.“
Moglo bi se reći da je to bio jedan sasvim prosječan i normalan vjerski život jedne obitelji, a onda Bog daje snažan poticaj. 11. travnja 1948. Pozobon sudjeluje u slavlju posvete Svetišta Majke Božje Schönstattske u gradu Santa Marija (Sveta Marija). To prvo Svetište u državi Brazilu dobilo je ime „Tabor“, pa je sasvim jasno zašto je Pozobon u tom Svetištu doživio životni preokret, pravo obraćenje. Njega je Gospodin preobrazio nakon tog događaja, jer je već dugo bio nastanjen u njegovom srcu. Od tada je počeo provoditi duhovni dnevni red i uspješan nadzor djelatnosti svog apostolata. Jednom je rekao:
„Ali to je baš ono najdivnije, najljepše! Razmislite malo: ako trgovac ne vodi nadzor nad svojim poslovima, krenut će mu loše. Zašto onda ne provoditi nadzor nad našom dušom, našim duhom, to jest našim duhovnim životom.“
Provodeći svoj duhovni dnevni red možemo duhovno napredovati i prikupljati duhovne milosti koje nam stalno nudi Dobri Otac Nebeski.
10. rujna 1950. sestra Terezina pozvala je gospodina Pozobona da pođe s njima i da zajedno izmole prvu krunicu u kući obitelji Viegas, udaljenoj oko 100 metara od Svetišta. Idući do te kuće sestra mu je rekla: „Ova slika povjerena je Vama na čuvanje, ali ne morate moliti krunicu svaku večer. Imajte samo na brizi da slika kola od kuće do kuće.“ On je prihvatio tu ponudu rekavši:
„Sada se ja trebam iskazati. Sestra mi je povjerila sliku, stavila je sve svoje povjerenje u mene. Osjećam se odgovornim i svaku ću večer moliti krunicu.“
Jednu od triju slika dobio je Pozobon kao zaduženje da se brine o njoj da stalno posjećuje obitelji. Sa 46 godina života započeo je Akciju Hodočasničke Gospe. Od početka je sa slikom Gospe Hodočasnice radio ustrajno, planski i usmjereno k cilju, i to upravo zato što se uvijek dao voditi od Božanske providnosti. Počeo je svoje djelovanje neupadljivo i skromno. Nakon dvije godine slika je dobila ime „Majka Hodočasnica“.
Savez ljubavi sa Majkom Triput Divnom (MTD) sklopio je 19. listopada 1952. i od tada se posvećuje Majci Božjoj za Akciju Hodočasničke Gospe koristeći sve svoje raspoloživo vrijeme.
„Ja sam toj Majci Božjoj, pred tom slikom obećao vjernost do groba i posvetio Njoj svoje srce.“
Poslije prve dvije godine kampanje Pozobon se potpuno stavio na raspolaganje Triput Divnoj Majci i Kraljici Schönstattskoj. Bio je spreman učiniti sve što zatraži od njega, pa i podnositi trpljenje kojim bi ga Bog mogao iskušati.
U Savezu ljubavi Dobri Bog svakome daje drugačije darove, prema onome kako on to sam hoće, a poštujući sve one sposobnosti koje je već podario svakom pojedincu. Trebamo imati na pameti da je svatko od nas jedna originalna osoba, jer Svemogući Bog ne stvara kopije, nego originale. Zbog toga se ne trebamo bojati veličine nečijeg poslanja, nego misliti kako ćemo mi pronaći i ispuniti samo ono poslanje koje nam je predvidio Otac Nebeski. Sigurno je da će naše poslanje biti sasvim drugačije od poslanja druge osobe, ali može biti slično.
Želim duhovno napredovati i snažno živjeti svoj Savez ljubavi, i to na veoma originalan način, ali znam, Majko Božja, da bez Tvoje pomoći i poučavanja ne mogu ništa postići. Neka naš Savez bude Tvoja snaga koja će me uvijek pokretati i usavršavati do svetosti, MOLIM TE.
Kada svojim autom planirate krenuti na duže putovanje, onda je normalno da ćete prvo napuniti pun rezervoar goriva, pa tek tada krenuti. Za naš životni i duhovni put također nam je potrebno gorivo ili duhovna snaga. „Savez ljubavi“ je snaga koju nam Bog nudi kao milost iz koje možemo i trebamo crpsti duhovno gorivo za sebe i svoju obitelj.
Često ljudi pogrešno razmišljaju i govore: „Prvo ću se popraviti, pa ću onda sklopiti Savez ljubavi.“ Možda se prvo trebaju upitati mogu li bilo što postići bez Božje milosti, to jest kako će uopće krenuti na put bez goriva. Bilo bi dobro pročitati iz Biblije Mt 25, 1-12, a posebno: Mt 25, 3: „Lude djevojke uzeše sa sobom svjetiljke, ali ne uzeše ulja (goriva).“ Svima onima koji se još dvoume oko sklapanja Saveza ljubavi neka ovi primjeri uvijek budu na pameti kao poticaji za razmišljanje.
Molitva za proglašenje Pozobona blaženim:
Ti si, Marijo, oblikovala svoga Apostola Pozobona, te si ga plaštem svoga Saveza štitila od svakog zla, tako da je mogao nepokolebljivo vršiti svoje životno poslanje i doći do tvoga sina Isusa. Ti, Majko Nebeska, uvijek ostaješ vjerna svom Savezu ljubavi, a i Tvoj je junak ostao tebi vjeran sve do smrti, putujući u Tvoje Svetište. Zbog toga Tebi upućujemo molbu da sa svojim zagovorom pomogneš kako bi on što prije bio uzdignut na čast oltara, MOLIMO TE.
