Ovaj duhovni poticaj, kao i sve ostale duhovne poticaje, možete pročitati na našoj schönstattskoj web stranici u rubrici Duhovno bdjenje u Svetištu – Duhovni poticaj, kliknite OVDJE.
Jedna od kvalitetnih mogućnosti oblikovanja našeg duhovnog bdjenja u Svetištu, upravo sada u razdoblju Korizme, jest razmatranje dnevnog Evanđelja. Sljedeća molitva oca Kentenicha može našu nutrinu usmjeriti prema tome.
Učini, Oče, čistima duše naše,
daj neka postanu slušatelji Riječi
i drage volje učine sve ono,
što zvon njenih zvona u nama ječi.
Molitva počinje molbom za čistoću naših duša. Bog Otac neka nas učini čistima, kako bismo postali prijemljiviji za njegovu Riječ. Preduvjet je ovdje: postoji unutarnja povezanost između čistoće srca i slušanja Božje riječi.
Onaj tko je navikao živjeti sa svojim grijehom, postaje neosjetljiv na Božju volju. On ju i ne želi znati! Kao da je zauzet i nedostupan. I tu je ta poveznica, o kojoj govori iskustvo Crkve u liturgiji, kada svećenik pri ljubljenju knjige Evanđelja kaže: „Gospodine, po svom Evanđelju poništi grijehe naše“.
Molba potom sa slušanja prelazi na provedbu (redak 3), kako je u mnogim Isusovim riječima već izgovoreno. Tako Isus kaže: „Moja braća su oni, koji slušaju i čine Božju riječ“ (Lk 8, 21). Isto tako, Isusova prispodoba o gradnji kuće ukazuje na povezanost slušanja i činjenja (usp. Mt 7,21-29). Dakle, već pri slušanju Evanđelja riječ je o volji i velikodušnosti, činiti ono, što Bog želi.
Daj da poput Gospe nam Schönstattske,
u koju nebeskoj rosi nalik uviraše,
i mi u našim srcima ju čuvamo
i vječnu svadbu ustrajno čekamo.
Potom nam otac Kentenich ukazuje na Majku Božju kao primjer ispravnog odnosa prema Božjoj vijesti. Pomoću dvije misli opisuje što možemo naučiti od nje. Formulacija: „u koju nebeskoj rosi nalik uviraše“ (redak 2) je zorna slika njezine sposobnosti prihvaćanja, upijanja. Riječ Božja učinila ju je plodnom na suptilan, nebeski način. Druga misao (redak 3) odnosi se na Evanđelje po Luki. Marija je u svom srcu čuvala sve te događaje. I mi bismo poput Marije trebali u srcu čuvati Božju riječ i sve što se događalo.
Kitica završava neočekivanom misli: ustrajnim čekanjem vječne svadbe. To je perspektiva Ivanove Apokalipse. U vječnoj svadbi odano čuvana i njegovana ljubav dolazi do svog cilja.
Tad svijetu ćemo radosno ju predati,
i udivljeno dah će njemu zastati,
Božji mir da trajno on pronađe,
što onomad anđeli navijestiše. Amen.
Molitva završava radosnim uzdanjem. Ako smo uistinu postali slušateljima Evanđelja, tada ćemo ga radosno moći pronijeti svijetom. Svijet će se čuditi, nakon što posustanu i nestanu mnoge nerealne nade i ideologije. Ondje, gdje se svijet otvori ovoj riječi i dopusti joj ulazak, ondje će pronaći mir. Istinski cilj ove poruke je Božji mir, kojeg su navijestili anđeli pri Isusovom rođenju (usp. Lk 2,14).
(Izvor: Peter Wolf, Gebetsschule ‘Himmelwärts’, str. 63, 66-68)
Prevela s Njemačkog: Katrin Gnjidić
