Ovaj duhovni poticaj kao i sve ostale duhovne poticaje možete pročitati na našoj schönstattskoj web stranici u rubrici Duhovno bdijenje u Svetištu – Duhovni poticaj, kliknite OVDJE.
Sam Isus nam je ukazao da svoje zahtjeve možemo s povjerenjem iznijeti našem nebeskom Ocu. (Mt 7, 7-11). Tako smo tijekom našeg duhovnog bdjenja u Svetištu pozvani iznijeti sve svoje brige Majci Božjoj i zamoliti je za zagovor kod njezina božanskog Sina.
Ali moliti ne znači samo tražiti. Moliti također znači hvaliti i zahvaljivati. U svojoj molitvi za „Slavu“ svete mise o. Kentenich nas potiče na divljenje i zahvaljivanje za sve što je Bog učinio u svojoj ljubavi prema nama ljudima. Ovdje slijedi drugi dio razmatranja te molitve:
Ljubav je darovala Sinu,
život po Majci Zaručnici,
ljubavi radi krv proli on
koji naše najveće dobro je.
Ljubav nije samo skrivena tajna trojedinog Boga. Ona je istodobno i objavljena tajna Božja u ljudskom postanku. U Bogu i od Boga sve se događa „iz ljubavi, po ljubavi i za ljubav“ prema „osnovnom svjetskom zakonu ljubavi“, kako to izriče o. Kentenich po uzoru na Franju Saleškog. Ljubav je na početku Isusovog života u krilu Majke Zaručnice (1.-2. redak). I ljubav je najdublja motivacija Sinovljevog otkupiteljskog djela (3.-4. redak). Time je izrečeno: Ljubav, a ne pravednost, temelj je ljudskog postanka. Budući da je tako, Sin Božji „zaslužuje“ našu ljubav; ispravno je da je on naše najveće dobro (4. redak). Nepojmljiva tajna otkupljenja po smrti na križu dijelom će se otkriti samo onome tko sluti što ljubav sve može.
Ljubav nam pred smrt njegovu
Majku Zaručnicu dade u baštinu,
da nas ona, utočište sigurno,
uvis k Bogu povede hitro.
Budući da nas o. Kentenich upućuje da Isusovu smrt na križu promatramo kao tajnu ljubavi, on tu liniju produljuje i želi da jednako tako znakom ljubavi shvatimo i to što nam Isus pod križem daruje svoju Majku, on je upravo predaje poput dragocjenog nasljedstva na samrti. Ključna riječ „nasljedovati“ odgovara uobičajenom tumačenju da Isusove riječi „Evo ti sina! … Evo ti majke!“ (Iv 19, 26 dalje) treba smatrati Isusovom oporukom. Izjavu o Majci Božjoj koja se na to nadovezuje treba razumjeti iz iskustva Crkve s Marijom koje se odražava u primjeru Lauretanskih litanija: „Vrata nebeska“ ili u svjedočanstvu Pape Pia X. o najlakšem, najsigurnijem i najkraćem putu (usp. Pio X., Enciklika „Ad diem illum“, 1904.).
Ona ta je što u snazi Sina svoga
Sotone carstvo i djela njegova
slavno svagda porazi
i svijetu mir donosi.
Ova kitica kratko ocrtava Marijino poslanje u povijesti spasa. Ona, čija je snaga „u Sinu“ (1. redak), a ne u njoj samoj, nadvladava đavlovo carstvo i njegova djela. To je gledište apokaliptičnog prikaza velikog znaka (Obj 12). Ona svijetu donosi mir (4. redak). Na to se odnosi naslov iz Lauretanskih litanija o „kraljici mira“ kao iskustvena vrijednost Crkve. Ovom kiticom postaje jasno da bît dara ljubavi Majci pod križem nije usputna gesta za ljude nježne naravi, nego uloga Majke Božje u povijesti spasa, koja je utemeljena i vrijedi za sve nas.
(izvor: Peter Wolf, Gebetsschule ‘Himmelwärts’, str. 50-53.)
s njemačkog prevela: Katrin Gnjidić
