Ovaj duhovni poticaj kao i sve ostale duhovne poticaje možete pročitati na našoj schönstattskoj web stranici, kliknite OVDJE.
Započeli smo zajedničko razmatranje pjesme o žezlu, koju je otac Kentenich spjevao 1945. u Dachau-u. Ona svjedoči o povjerenju oca Kentenicha u moć i dobrotu Majke Božje, ali i o njegovoj čežnji da Schönstatt doprinese unutarnjoj obnovi svijeta.
I mi želimo iznova pružiti žezlo Majci Božjoj. To je žezlo, koje je Liga Majki darovala Majci Božjoj 2016. godine povodom njezine krunidbe kraljicom srdaca. U svibnju 2021. želimo joj ga iznova predati u velikom povjerenju da će se proslaviti u pandemiji, ali i u svim nakanama naše HŠO, kao i u našim osobnim nevoljama. Tako možemo primijeniti molitvu oca Kentenicha i na našu aktualnu situaciju:
Očituj svoju moć
u tamnoj burnoj noći,
djelovanje svoje svijetu pokaži,
da diveći se pred tobom stoji
Molba se odnosi na Majku Božju kao ženu ogrnutu Suncem, kako ju opisuje Apokalipsa (Otkr 12, 1). „U tamnoj olujnoj noći“ neka očituje svoju moć. Zasigurno se tu prvenstveno misli na strašno i tamno ratno razdoblje. No, ta slika je otvorena i za svaki drugi tamni čas Schönstatta i Crkve. Sva očekivanja sad su usmjerena prema Mariji i njenom djelovanju. Postoje takvi sati, takva razoblja u kojima sami ne možemo učiniti ništa odlučujuće kako bismo nadvladali tamu i oluju. No, tada treba postati očito, odakle nam stiže pomoć: „djelovanje svoje svijetu pokaži” (redak 3). Ne treba samo šačica ljudi vjerovati u djelovanje Majke Božje. Neka to vidi cijeli svijet! Da, on neka „diveći se pred tobom stoji“ (redak 4). Podloga tog retka omiljeni je izraz našeg oca i utemeljitelja, koji je u teškim situacijama često klicao Majci Božjoj: „Majko, proslavi se!“
i ljubavlju se spominje tebe
priznajuć’ se tvome kraljevstvu,
da visoko zastavu tvoju nosi,
pobjedonosno bijuć neprijatelje sve.
Čežnja je usmjerena na to, da mnogi ljudi iznova otkriju Mariju, pruže joj ljubav i čast (usp. redak 1). Cijeli svijet treba priznati njezino kraljevstvo. U tadašnjoj situaciji izraz „kraljevstvo“ Majke Božje treba shvatiti kao suprotnost ‘trećem kraljevstvu (Reich-u)’ i njegovoj idologiji. Naš utemeljitelj je svjesno posegnuo za tim izrazom i promijenio mu značenje. Pa i „zastavu“ Majke Božje (redak 3) treba razumjeti u tadašnjem kontekstu, kada je nacional-socijalizam htio posvuda pronijeti svoje zastave, dok su pobjedničke sile zastavama označavale svoj utjecaj. Usred te borbe oko zastava, ova molitva govori o potpuno drugačijoj zastavi, koja pripada Majci Božjoj i signalizira njezin utjecaj. To je vizija kraljevstva Majke Božje. Ne radi se o političkoj utopiji, nego o kršćanskoj viziji budućnosti usmjerenoj prema kraljevstvu Božjem (usp. 1 Kor 15, 23-28). I ondje su na kraju „svi neprijatelji“ (redak 4) pobijeđeni. Sva moć protiv Boga slomit će se, tako da će se Božji plan ljubavi moći ostvariti u svemu.
Schönstatt nek’ ostane mjesto tvoje omiljeno,
dom duha apostolskog,
voditelj u svetu borbu
izvor svetosti svakidašnjice,
U opasnoj ratnoj situaciji naš otac i utemeljitelj moli Majku Božju: „Schönstatt nek’ ostane mjesto tvoje omiljeno“ (redak 1). U toj konstrukciji nalazi se vjerničko uvjerenje, da je Majka Božja prihvatila Povelju utemeljenja i da se nastanila na ovom konkretnom mjestu. Sada neka pokaže da to mjesto osobito voli i štiti. Činjenica da je Schönstatt upravo 25. ožujka, posljednjeg dana devetnice za koju je nastala ova molitva, okupiran bez ozbiljnijih razaranja, znak je koji govori za sebe.
Molba se nastavlja: Schönstatt neka ostane čuvarom apostolskog duha (redak 2). Pokret je nastao kao „Apostolski savez“. Taj polet apostolskog duha ne smijemo izgubiti. I slijedeći redak imenuje konstantnu karakteristiku Schönstatta: „predvodnik do svete borbe“ (redak 3): Otac Kentenich rado je isticao da je Schönstatt „ratno dijete“. To znači da Schönstatt neće biti pošteđen razmimoilaženja, i ne treba im se uklanjati. Pritom se radi o „svetoj borbi“ (redak 3), dakle o Božjoj stvari, o njegovim nakanama – ne o tome, što je ljudima na umu. Naposlijetku, Schönstatt treba ostati „izvorom svetosti svakodnevice“ (redak 4). Već u Povelji utemeljenja piše, das svetište za nas treba biti ‘kolijevka svetosti“. Težnja za svetošću svakodnevice treba uvijek ostati tipična oznaka Schönstatta.
vatreni plamen što plamti Krista,
plamteće svijetle iskre vrća,
dok svijet ko’ more plameno
ne zabukti na slavu Trojedinog. Amen.
Schönstatt kao omiljeno mjesto Majke Božje treba biti i ostati „oganj koji plamti Kristu“ (redak 1). Ta struktura podsjeća na Isusovu riječ u Lukinom Evanđelju: „Došao sam donijeti oganj na zemlju; o, kako bih želio da već plamti (Lk 12, 49). Schönstattski oganj neka gori za Krista. Taj oganj neka se proširi i zahvati cijeli svijet. Otac Kentenich rado je prihvaćao i koristio riječ poslanja svetog Ignacija: „Ite incendite mundum!“ – „Idite, zapalite svijet!“ U našem ocu i utemeljitelju evidentno je živjela ta beskonačna vizija, da će jednom cijeli svijet biti zahvaćen tim ognjem i gorjeti u čast Trojedinog!
Pjesma žezlu u obliku molitve devetnice u ožujku 1945. očito je bila uslišana. Majka Božja je Schönstattsku zemlju očuvala od prijetećeg razaranja. Stoga je ta molitva i za nas danas bogata snagom nade. Ona nam želi pomoći da se i u vlastitim nevoljama djetinjim povjerenjem uzdamo u moć i dobrotu naše Schönstattske kraljice. Uz to, želi osnažiti našu vjeru u svjetsko poslanje Schönstatta. Kada Schönstatt uistinu ispuni svoje poslanje, to neće biti rezulat našeg nastojanja, nego prvenstveno djelotvorne moći Majke, koja je svom Sinu predala žezlo u ruke.
(Izvor: Peter Wolf, Gebetsschule ‘Himmelwärts’, s. 404-408.)
Ovaj duhovni poticaj kao i sve ostale duhovne poticaje možete pročitati na našoj schönstattskoj web stranici, kliknite OVDJE.
