Ovaj duhovni poticaj, kao i sve ostale duhovne poticaje, možete pročitati na našoj schönstattskoj web stranici u rubrici Duhovno bdjenje u Svetištu – Duhovni poticaj, kliknite OVDJE.

Nalazimo se u neposrednim pripremama za posvetu Križnog puta u Ivanovcima i svakog tjedna dublje razmatramo poruku jedne postaje za naš konkretni život. Danas ćemo se baviti mislima koje su patra Kentenicha motivirale pri razmatranju 7. postaje:

Drvo križa nositi, teret silan to je,
stoga tebe iznova na tlo bacilo je;
Jer zli knez i narodi nisu spoznali
da Gospodar svijeta samo ti si jedini.

Težina križa učinila je da Gospodin po drugi puta pada pod križem. Pater Kentenich ukazuje na to, da „knez i narodi ” (redak 3) ne priznaju stvarnog Gospodara svijeta. U svojoj zagriženosti i zlobi ne uviđaju da Isus, izrugivan kao kralj, uistinu jest Kralj kraljeva (Obj 17, 14) i Gospodar svijeta (Obj. 11, 4).

Ludost križa nikako razumjet’ nisu mogli,
stog’ mržnjom su te prkosnom odbacili;
klanjaju se knezu svijeta ovoga,
što zatoči ih vječnim okovima.

Ludost križa je to (1 Kor 1,18) što oni (knez i narodi) jednostavno ne mogu shvatiti. Pavao je u svojim objavama pred Židovima i poganima vjerojatno uvijek to doživljavao, a ipak se vrlo jasno toga držao i svjedočio da Isusa poznaje samo kao Raspetoga (usp. 1 Kor 2, 2). Prkosnom mržnjom odbacili su Krista, kako u procesu pred velikim svećenikom, tako i pred Poncijem Pilatom. Isto to odbacivanje morali su doživjeti Pavao i prvi svjedoci. No, u tom odbacivanju ništa se ne može dobiti, nego samo sve izgubiti. Tko se ne klanja istinskom Gospodaru svijeta i njegovom božanskom veličanstvu, klanja se „knezu ovog svijeta” (usp. Iv 12, 31). Umjesto slobode primaju nove okove i strašno ropstvo. Pavao je vrlo jasno razložio da za čovjeka ne postoji izlaz iz te alternative (usp. Rim 6, 12-23).

U ovo vrijeme duhovi se dijele žestoko,
gospodara svoga opet traže nemirno;
silno visok zid se među njima podiže:
po znaku križa Gospodin se poznaje.

Borba za Krista nije završena. Pater Kentenich upravo u svom vremenu prijeloma i sukoba vidi odlučujuću bitku apokaliptičnih razmjera. U tadašnjem sukobu Trećeg Reicha sukobljavaju se kukasti križ i Kristov križ. Tko budno prati ondašnji i današnji politički reljef i duhovno-povijesni razvoj, lako će zapaziti da su u tijeku moćni pokreti i razvoji situacija koji uviru u konfrontaciji s kršćanstvom. Situacija je doista vrlo uzburkana i mnogi rješenje problema više ne traže u Kristu i kršćanstvu. No, dopustimo da vrijedi kriterij koji je Bog postavio („pregrada“ redak 3): „Po znaku križa poznaje se Gospodin ” (redak 4). Ni u jednom drugom znaku nema spasa.

Vidim kako narodi u ponor srljaju,
što od križa Kristovog odijelit se daju,
a iz dubine uzdiže se tamnice gospodar,
što povijesti svijeta ohol želi biti vladar.

Našem utemeljitelju to je pred očima te i nama želi otvoriti oči. On vidi kako „narodi srljaju u ponor, koji su se odvojili od Kristova križa“ (redak 1-2), gdje ideologije religioznog prohtjeva za apsolutizmom, poput nacionalsocijalizma i ateistički komunizam izričito žele zamijeniti kršćanstvo. To nije igra riječi. Krvava je stvarnost da su Kristov križ htjeli zamijeniti kukastim križem ili srpom i čekićem. Oba puta izobličila su se u diktature koje su ubijale ljude. Oba sustava tako su proizvela elementarne strukture prisile da je očita sličnost s biblijskom predodžbom „gospodara tamnice“, koji se uzdiže iz dubine (usp. Otk 13, 1-9; 20, 7-9). Opet se pokazalo da je naš utemeljitelj svojim duhovnim i proročki usmjerenim aspektom vremena pohađao školu apokalipse Novog Zavjeta, koja ga je inspirira. l

Po nevjeste žarkoj molbi, Gospode,
ne daj Križu svome da potone,
prigrli ga iznova, nek’ s nebesa zablista.
S tobom kroz svijet pronosit’ ga želim,
dok narod naš opet nice padne pred njim.

Suočen sa značajnom težinom odlučujuće povijesne situacije, pater Kentenich u kontekstu sedme postaje Križnog puta oblikuje retke 1-2. Slijedeći dio rečenice: „neka blista (križ) s nebesa“ nadilazi povijesni događaj na križu u kontekstu današnje situacije. Kako će se to dogoditi, nije rečeno. Bit će to Božja moć i milost nebesa, kada u tom sukobu Kristov križ još jednom u svijetu odnese pobjedu. Za to moli naš utemeljitelj. No, do tada za njega i za nas ostaje samo odluka: „S tobom kroz svijet pronosit’ ga želim, dok narod naš opet nice padne pred njim“ (redak 3-4).

Tako nas i posveta Križnog puta Ivanovcima poziva na potpuno predanje volji nebeskog Oca, na vjeru u njegovu ljubav koja se očituje upravo u križu i patnji te na apostolsko djelovanje za dolazak Očevog kraljevstva na našu zemlju.

Izvor: Peter Wolf, Gebetsschule ‘Himmelwärts’, str. 241-243