Ovaj duhovni poticaj kao i sve ostale duhovne poticaje možete pročitati na našoj schönstattskoj web stranici u rubrici Duhovno bdijenje u Svetištu – Duhovni poticaj, kliknite OVDJE.
„Svaki dan svibnja za nas je praznik“ običavao je reći pater Kentenich. Jer, mjesec svibanj je posvećen našoj nebeskoj Majci i Kraljici. Želimo ju svakodnevno pozdravljati i ugađati joj malim znacima svoje ljubavi. S osobitom radošću posjećujemo ju (u duhu) u Schönstattskom svetištu i provodimo vrijeme svog duhovnog bdjenja u dubokoj povezanosti s njom. Lijep običaj su svakodnevne svibanjske pobožnosti uz molitvu Lauretanskih litanija i krunice. Molimo zajedno s paterom Kentnenichem:
Vječni Oče!
Daj nam u more ljubavi uroniti,
iz krunice do volje se napiti;
nejaku našu spremnost na žrtvu užeži
na žaru Kristove i Majčine ljubavi.
Krunica je vrsta molitve, koja nam daje duboko uroniti u onostrani svijet. Pater Kentenich tu koristi sliku „mora ljubavi“ (redak 1). To je upravo neiscrpno more ljubavi koje postaje vidljivo i može se doživjeti u svemu što je Bog u Isusu učinio za nas. U molitvi krunice to nam se pojavljuje pred očima duše i mi možemo kušati tu ljubav („piti“). To iskustvo povezuje se u trećem i četvrtom retku i dopunjuje molbom, da se naša spremnost na žrtvu užiže na „žaru ljubavi“ Krista i njegove Majke. U razmatranju možemo početi naslućivati djelić te ljubavi. Taj žar neka nas zahvati i rasplamsa.
Sredinom ovog mjeseca slavimo blagdan Spasova, Uzašašća Gospodinovog. Kratko razmatranje druge desetice slavne krunice pater Kentenich ovako oblikuje:
Gospodin je na nebo uzašao,
one koji čekaju njegov dolazak ostavio;
tvoje srce i pogled puni su čežnje duboke,
ipak, blažena si zbog sreće Sinove.
K nebu idi, čežnjo moja, uvijeke,
da moje srce vel´ko i široko kao tvoje postane.
Gospodin napušta svoje ljude na način da se vraća Ocu u nebesku slavu. No, time se ne prekida odnos između njega i njegovih. Uzašašće Gospodinovo stvara novu orijentaciju i postaje trajnom dimenzijom naše vjere: ustrajna čežnja očekivanja Gospodinovog povratka (redak 2). Taj stav možemo i trebamo naučiti od Marije. Pater Kentenich vidi ju ispunjenu čežnjom. „Srcem i pogledom“ (redak 3) ona je uz Isusa.
Čežnja je za sve nas važno temeljno iskustvo vjere. Ona je produbljena nada koja je zahvatila srce. Takva duboka čežnja može biti i bolna. No, unatoč patnji Marija je puna radosti, istodobno je i „blažena zbog sreće svoga Sina“ (redak 4). Zasigurno ta izjava aludira na Isusove riječi u oproštajnim govorima: „Da me ljubite, radovali biste se što idem k Ocu“ (Iv 14,28). Marija se tome može radovati.
U razmatranju ovog otajstva krunice neka i moje srce postane „veliko i široko“ (redak 6) poput srca Majke Božje, kako moja čežnja ne bi ostala na zemaljskom, nego uvijek težila k nebu (usp. redak 5). Molimo Duha Svetoga za tu milost!
(Izvor: Peter Wolf, Gebetsschule ‘Himmelwärts’, str. 281, 296-297.)
Priredila s. Mariana Hermann
Prijevod Katrin Gnjidić
