Dana 19. veljače 2026. na Svetištu Majke Novog saveza u Ivanovcima ponovno smo se okupili kao obitelj Saveza – maleni, ali srcem povezani.
Večer je započela u 18,30 sati molitvom krunice. U tišini kapelice, pred licem naše Majke, osjećala sam kako se dan polako smiruje i kako se sve ono što sam nosila u sebi polaže u njezine ruke.
Središnje slavlje svete mise predslavio je domaći župnik, vlč. Ivan Rajković, a nastavilo se Slavlje saveza uz klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. U organizaciji su sudjelovali suradnici domaće lokalne zajednice i okolnih zajednica. Osjetilo se zajedništvo – ono tiho, schönstattsko, u kojem svatko daje svoj mali doprinos, a Majka od toga gradi dom.
U svojoj propovijedi vlč. Rajković progovorio je snažno i jasno o riječima koje nas uvijek iznova zaustave:
„Tko život svoj želi spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi svoj život, spasit će ga.“. Te riječi, kako je naglasio, proizlaze već iz Knjige Ponovljenog zakona, ali ih Isus izgovara mnogo dramatičnije i osobnije. Napominje, da je u nama ugrađena potreba za samoodržanjem. Instinktivno se hvatamo za sigurnost, za kontrolu, za planove kako bismo “spasili” svoj život. A onda dolazi Isus i kao da okreće logiku svijeta naglavačke. Dotaknula me misao da je čovjek stvoren za vječnost. Mi se bojimo smrti, iako oni koji su bili na njezinu pragu često svjedoče da se više ne boje. Ipak, kada posrnemo, instinktivno se hvatamo da ne padnemo. Ta napetost između zemaljskog i vječnog vlč. Rajković svjedoči da je to dio naše naravi. Ali naš pravi život nije ovdje ograničen – mi smo prolaznici. U propovjedi posebno mi je odjeknula rečenica: „Gospodin je život tvoj. Njega biraj da bi živio.“ Nadalje vlč. Rajković govori: „To je srž Saveza ljubavi. Svaki dan ponovno birati Gospodina. Ujutro, kad me čeka mnoštvo obveza. U susretima kada ne znam kome prije pomoći. U napasti da budem svima na raspolaganju, a Bog mi tada biva na posljednjem mjestu.“. Podsjetio nas je na važan red: ništa ne može biti prije Gospodina. Niti socijalni angažman, niti dobra djela, niti služenje, ako iz njih isključim Izvor. U molitvi primamo snagu. U tišini pred Presvetim učimo razlikovati Njegovu volju od svoje. Bez toga lako zalutamo, iako nam nakane mogu biti dobre. Govorio je koliko je važno ono trostruko: molitva, rad i žrtva – sve povezano, sve uronjeno u ljubav. Ulagati svoj život ondje gdje Gospodin želi. I to učiti cijeloga života, tražeći ravnotežu. Ako smo Ga birali svakoga dana, savjest ostaje čista, a srce mirno.
Klanjanje pred Presvetim bilo je duboko. U tom trenutku položila sam svoje strahove, težnje, pokušaje planiranja vlastitog života i sve to predati kao malo dijete. I ponovno izrekla svoj „da“ – kao kćer Majke Triput Divne. Ono što je Isus izrekao, bilo je ohrabrujuće. Toliko puta je pokazao da je tu – tik uz nas. Sigurnost koju daje nemjerljiva je ovozemnom.
Na kraju smo zapalili ceduljice s našim doprinosima milosnom kapitalu. Gledajući kako suradnici stavljaju ceduljice da izgore, gledajući kako plamen zahvaća ceduljice, osjetila sam radost predanja. Ništa nije izgubljeno. Sve što s ljubavlju darujem, Majka pretače u milost. To je naša sveta razmjena – naš mali doprinos za Božje veliko djelo. Susret je završio radosnim druženjem uz tortu i kolače koje su pripremili suradnici svetišta. Jednostavno, domaće i od srca. Kao prava obitelj. U tim trenutcima osjetila sam koliko je lijepo pripadati – ne samo mjestu, nego Savezu, Majci i Gospodinu.
Ovo mjesečno slavlje ponovno me podsjetilo: život se ne spašava grčevitim držanjem, nego darivanjem. A kad ga darujem Gospodinu, ništa ne gubim – nego tek tada istinski živim.
Izvjestila
Maja Stanić
FOTOGALERIJA:
