Dana 18. rujna 2021. godine u Svetište u Ivanovcima svečano je unesen simbol Očeva oka, koji će na oltaru trajno ostati, a 25. i 26. rujna sestra Mariana održala je duhovne vježbe za žene i majke.

Sestra je podsjetila na duhovne vježbe od prije dvije godine kad smo čule da smo bespomoćni bez „kacige povjerenja“ u Božju moć i dobrotu. Otac Josef Kentenich je u svoje vrijeme govorio: „Osjećate li kako smo bez povjerenja unaprijed izgubljeni“? A nadalje kaže: „Mi smo premali da bi razumjeli Boga, ali čvrsto vjerujemo da sve ima smisla. Pogled Milosrdnog Oca prati sve nas. Na to nas podsjeća Očevo oko.“

Značenje tišine i sabranosti

Duhovne vježbe provedene su u duhu pedagogije osnivača Schoenstattskog pokreta oca Josefa Kentenicha. On je održavao mnoga predavanja bogoslovima, svećenicima, časnim sestrama, laicima – muževima i ženama. Svaka skupina ima specifičan poziv u svom životu, tako i žene i majke imaju svoje životno poslanje. Ove su duhovne vježbe bile namijenjene njima.

Duša nam je žedna i gladna mira. U buci današnjega vremena, u ponudama, pa i duhovnog sadržaja, ne uspijevamo apsolvirati ono što smo čuli ili čitali na društvenim mrežama ili u površnim kontaktima. Svi nam nude instant rješenja. U glavi i srcu nastaje zbrka. Za naš duhovni život potrebno je vrijeme, tišina, sabranost i svjesnost da bismo prvo došli k sebi. Upravo to ponudile su nam ove duhovne vježbe.

Male vrline kao temelj svetosti svakodnevice

Sestra Marijana je u popodnevnim satima svoja predavanja podijelila na tri dijela po pola sata , a između je bilo vrijeme za pauzu, također pola sata za promišljanje u tišini. Ova tišina nam je jako koristila jer smo mogli čuti i doživjeti sebe i Boga.

Prvo predavanje pod naslovom „MALE VRLINE“ osvijestilo nas je da ne trebamo činiti nikakve izvanredne stvari u svojoj svakodnevici da bi sretno i sveto živjeli, već samo „ono uobičajeno uraditi na najbolji način“. Ponekad te male stvari, koje nitko ne vidi, postaju velike jer traže junaštvo. Bez njih je nemoguće postati „Novi čovjek u novoj zajednici“. Primjer nam je sv. Franjo Saleški, apostol svetosti svakodnevice. On navodi potrebne vrline: samilost, radosnost, otvorenost duha, brižnost, velikodušnost srca, druželjubivost i ljubaznost. Male vrline je potrebno njegovati i uvježbavati. Biti poput tratinčice koja je u proljeće prvi cvijet, a ako ju pogaze i pokose, brzo diže cvjetiće. U tome nam može pomoći knjižica „Kršćanski život kao svjedočanstvo“.

U pauzi smo ispitivale svoju savjest razmišljajući u kojoj smo vrlini dobre ili manje dobre. Tišina nam je jako koristila jer smo mogli čuti i doživjeti sebe.

„Mala istina“ kao kompas u životu

Drugo predavanje „MALA ISTINA“ uvodila nas je u Očevu istinu. On nas podsjeća na istinu da smo pozvane u život, da me htio takvu kakva jesam s jakim i slabim stranama. Moja najveća zadaća je uzvraćati Ocu svoju ljubav na svoj jedinstveni način. U Schoenstattu za to kažu: slijediti svoj osobni ideal – pronaći svoju životnu melodiju. Dobili smo tekstove s orijentacijskim točkama da bismo lakše otkrile svoje izvorno ja.

Prva točka: Upoznaj sebe kakva uistinu jesi sa svojim temperamentom, zatim posebne osobine, te sposobnosti, prednosti i mane.

Druga točka: Što me najjače motivira? To su pokretačke sile, strasti u čovjeku: čežnja da bude voljen ili čežnja da nešto postigne i bude cijenjen.

Treća točka: Kome se najviše diviš i tko se tebi divi? Naši bližnji su naša ogledala. Oni dobro poznaju naše karaktere.

Četvrta točka: Koje vrijednosti za tebe imaju prioritet? Koja ti je molitva ili simbol najdraži?

Odgovori na ta pitanja pomoći će nam upoznati sebe. Sam Bog daje nam smjernice kako pronaći svoj osobni ideal – viziju (uzor) mog života. Biti svoj, biti Božji, biti do kraja ostvarena. Za to je potrebno pratiti svoje snove, gledati svoju životnu povijest kako me Bog vodio, koji su sveci moj uzor, kako nas ljudi vide u okolini. Osobni ideal je moj kompas, moje sidro na koje se mogu osloniti kada ostanem sama. On je moja mala tajna koja mi pokazuje smjer. Ako ga pronađemo bit ćemo uspješni u svojim obiteljima, ali i u schoenstatskoj zajednici. Prava zdrava obitelj nastaje ondje gdje svi članovi teže za jezgrom osobnosti. Ukoliko nađemo svoj osobni ideal, utoliko možemo jedni prema drugima imati strahopoštovanje.

Naš put ka osobnom idealu traje cijeloga života i pustolovni je „Put u Emaus“. Siguran kriterij da si našla svoj osobni ideal je iskustvo da u tvome srcu počinje gorjeti vatra i da izbija radost koju prije nisi poznavala. Izaberi svoj osobni moto ili se odluči za omiljeni simbol, napiši svoju vlastitu idealnu molitvu, često obnovi svoj osobni ideal i posvijesti si ga, vodi dnevnik, koristi svoj osobni ideal kao odluku i inicijativu. Tvoj ideal je tvoja osobna pustolovina duboko u tebi. Da bi se usudila ući u tu pustolovinu, trebaš snagu Duha Svetog. On će ti otkriti tvoj individualni put u nasljedovanju Krista – pokazat će ti, tko si i tko trebaš biti za svijet. Razmatrajući u tišini o ovoj temi zapalila su se naša srca svjesna da trebamo puno vremena i tišine u svom osobnom životu kako bi nam Bog same sebe otkrivao.

Male vrline povezuju sa životom male istine. Traženje osobnog ideala je cjeloživotni proces. Ideal nije statična stvar. Nove će nijanse uvijek izražavati novu viziju i melodiju. U tišini smo razmišljali o svojoj viziji i molili da naš osobni ideal poprimi oblik koji je sve sličniji Majci Božjoj s kojom smo sklopili Savez ljubavi i želimo je nasljedovati.

Da bi duhovno jedinstvo raslo, potrebno je truditi se oko malih vrlina. Otkrivajući male istine, bit ćemo oblikovani u čvrste osobnosti i trebamo zatim ići malim putem.

Mali put djetinjeg bića

Treće predavanje „MALI PUT“ pokazalo nam je kako taj put treba izgledati. To je put djetinjeg bića po uzoru na malu Tereziju. Otac Kentenich je rekao da bez Karmelskog duha ni mi ne možemo biti sveti. Kao laici ne možemo pobjeći iz ovoga svijeta. Da bismo oblikovali svijet, a ne izgubili sebe, trebamo duhovne samostanske zidine. Put djetinjeg bića pred Bogom je upravo naš put. Da bi žena bila oblikovana u „jaku, čvrstu, čednu i blagu“, ona treba čvrsto uporište. Ako je svjesna da ju Bog nosi, moći će darivati ljubav. Otac Kentenich nam o djetinjem stavu govori u knjižici „Bog, moj Otac“.

Mali put je put djetinje pobožnosti, jednostavnosti i čistoće. Djetinja pobožnost je put vjere, nade i ljubavi. Tako i djeca roditeljima vjeruju, nadaju se i ljube. Vrhunac svetosti je da i mi odrasli imamo takav odnos s nebeskim Ocem.

Djetinju pobožnost i vjeru u Božju providnost teško je održati u teškim životnim situacijama. Da bismo mogli vidjeti da nam sve dolazi od dobroga Boga, moramo u takvim situacijama „prisloniti ljestve“. Već unaprijed, na početku dana, neke događaje možemo predvidjeti i znati što nas toga dana čeka. Otac Kentenich kaže: „Ako se svjesno usmjerimo na ono što dolazi, postat ćemo ljudi koji upravljaju svojim životom.“ Postajat ćemo korisnim oruđem, Božja svemoć djelovat će u našoj nemoći. „Naknadno postavljanje ljestava“ je kada neki događaj prođe. Tada svakodnevno naknadno gledamo gdje me je Bog susreo, što mi želi reći određenim događajem.

Djetinju jednostavnost imamo kada djelujemo iz neiskvarenoga srca, kada radimo što Oca raduje, ne tražeći svoje pogodnosti, kada smo poput priprostog djeteta. Ako kažem DA, ostaje što kažem, jer to i živim. Jednostavnost se ne može odglumiti jer govor tijela govori. Autentičnost postavlja i priznavanje pogrešaka. Bog želi da budemo autentične, a ne savršene. Kada djeca naprave nepodopštine pa priznaju, opraštaju im roditelji jer ih vole. Tako i nama Bog. Neka nam Majka Božja izmoli milost da budemo jednostavne.

Djetinja čistoća – „Blaženi čista srca, oni će Boga gledati“ – govore nam blaženstva, a otac Kentenich nam je opjevao schoenstattski svijet u Zavičajnoj pjesmi: „Poznaješ li zemlju čistu, bogatu…“ Tu se osjeća čežnja za bogatstvom čistoće. Molimo Mariju da ta čežnja raste. „Mjera čežnje je mjera ostvarenja“ (o. Kentenich). Posvećene osobe naročito trebaju čeznuti za čistoćom. Laike trebaju resiti staleška čistoća, vjernost i uzajamno strahopoštovanje.

Na kraju smo imale klanjanje i sv. Misu koju je prvi dan predvodio vlč. Tomislav Ćorluka, predsjednik Hrvatske šentatske obitelji, a drugi dan vlč. Robert Almaši, župnik župe Harkanovci.

Hvala Ocu što nas njegov pogled grije, hvala Majci Triput Divnoj čiju smo zaštitu i zagovor molili. Hvala raspoloživim svećenicima koji su služili sv. Misu i veliko hvala sestri Mariani, koja brine o Ligi Majki, što je pripremila i održala tako bogate duhovne vježbe te pobudila čežnju da sve više živimo pod Očevim okom. Ove će teme biti predmet naše duhovne izgradnje do sljedećih duhovnih vježbi, nadamo se, iduće godine.

J.V.