Augustin je imao pravo kad je  rečenicu sv. Pavla: „Onima koji Boga ljube sve se okreće na dobro.“, nadopunjuje dodatkom  „Također i grijeh!“ Tako se u svemu objavljuje Božja ljubav koja želi izmamiti naše toplo uzvraćanje ljubavi.

U školi oca Kentenicha …

učimo i poučavamo.

Otac Kentenich – Čitanje

Zbog čega Bog dopušta grijeh?

Također i napasti i grijesi svih mogućih vrsta trebali bi prema Božjoj namjeri privesti dušu u njegove ruke. Stoga  ih on i dopušta. U takvim slučajevima nemamo razloga za čuđenje, smetenost ili obeshrabrenost. Naprotiv: time bismo trebali biti potaknuti na snažnije teženje prema visinama. Pavao si jednom postavlja pitanje, zbog čega Bog dopušta grijeh u svijetu? I on daje smion odgovor: da bi nam se mogao više smilovati.( usp. Rim 11, 32)  Što time želi reći, objašnjava drugom prilikom, gdje ovu veliku misao primjenjuje na sebi samom: „Najradije ću se, dakle, još više hvaliti svojim slabostima, da se nastani u meni snaga Kristova.“ ( Kor 12, 9 )

Crkva nas na sličan način u Uskrsnoj noći podsjeća na mysterium iniqvitatis (Tajnu zla), na tajnu grijeha dok uzvikuje: “O, blažena krivnjo Adamova koja si nam darovala ovakvog Otkupitelja!“

Napasti i grijesi bude ponajprije jak osjećaj grješnosti u nama, i time produbljuju našu poniznost. Poniznost učimo, kao što se zna, manje razmatrajući, više doživljavanjem poniženja. A plemenit čovjek se osjeća ponižen moralnim zabludama i iskliznućima. Istinska poniznost tjera na pouzdanje u Božje milosrđe i na Spasiteljevu krv. A doživljaj vlastite bijede istovremeno nas jača u strpljivosti s pogrješkama naših bližnjih. U vlastitoj slabosti učimo razumjeti slabosti i bijedu drugih i pravilno je vrjednovati. Tako Bog znade sve upraviti na dobro. Augustin je imao pravo kad je  rečenicu sv. Pavla: „Onima koji Boga ljube sve se okreće na dobro.“, nadopunjuje dodatkom  „Također i grijeh!“ Tako se u svemu objavljuje Božja ljubav koja želi izmamiti naše toplo uzvraćanje ljubavi.

Nerijetko Bog dozvoljava da upravo u našim vrlinama budemo kušani, u onima gdje se posebno trebamo istaknuti, dijelom da druge bolje razumijemo kako bismo ih mogli savjetovati, dijelom da ga na poseban način oponašamo i slavimo. Velika je utjeha svima, koji smiju kušati mnoge teškoće vezane uz vjeru ili moraju podnijeti borbe protiv čistoće srca, strpljivosti, blagosti i pouzdanja. Svecima u svakodnevici poznati su svi ovi odnosi iz tihog promišljanja i osobnog iskustva.

Iz: J. Kentenich, predavanja za Svetost u svakodnevici

Koraci za osobno vrednovanje
Koja rečenica, koji odlomak mi posebno govori?
Što mi kaže za moje „ovdje i sada“?
Koji poticaj ću ponijeti sa sobom u sljedeće dane?

Koraci za vrednovanje u skupinama
1. Tekst po odlomcima redom glasno pročitati.
2. Tišina u kojoj svaka/svaki može tekst osobno pročitati.
Riječi ili rečenice, koje nam spontano govore, podcrtati.
3. Pročitati naglas podcrtana mjesta.
Jedni drugima reći: Što mi je u toj rečenici/riječi važno?
4. Razmjena mišljenja / Pogled na današnju situaciju: Što ću ponijeti sa sobom kao poticaj?