Zahvaljujemo Ti za sve darove

U ovom Marijinom mjesecu u Godini oca Kentenicha nalazimo se s osobitom ljubavlju i radošću u Svetištu. Zahvaljujemo se Majci Božjoj od srca za sve što nam je podarila po ocu Kentenichu. Zahvaljujemo joj što nas je sama dovela u Schönstatt i što će u našoj maloj zemlji biti uskoro blagoslovljeno drugo Schönstattsko svetište.

Slika: Svetište na Brdu Schönstatt

Vrlo lijepu molitvu zahvale nalazimo u Jutarnjoj molitvi koju je otac Kentenich oblikovao u Dachauu:

Na svim Ti hvala darovima,

što obilno ih daješ svima;

jer milošću je Schönstatt vođen,

Krist u njem’ opet bit će rođen.

Zahvaljivanje posve osobito spada u kršćansku molitvu, čiji se najviši oblik molitve s pravom zove euharistija, zahvaljivanje. Zahvala ima svoj temelj u svim darovima „što obilno ih daješ svima“ (2. redak). To je priznanje na temelju vjere u providnost.

Dar, koji otac Kentenich tako priznavajući uzdiže i izgovara, jest dar utemeljenja, odabir Schönstatta po Bogu. U njegovim očima Schönstatt je Božja inicijativa koja bi trebala obilježiti njegov i naš život.

Dar Oca na nebu jest i ostaje njegov Sin, po svome rođenju, tada i danas. Bog nam ga želi iznova pokloniti, za danas, za sutra, za treće tisućljeće. Naš utemeljitelj bio je ispunjen vjerničkom nadom da će se Krist iznova roditi u Svetištu u Schönstattu (4. redak).

Schönstatt je Božji dar za novo predočenje Krista. Schönstatt vjeruje da je dobio karizmu nove Kristove blizine i Kristove nazočnosti u najnovijem vremenu. U toj vjerničkoj predodžbi živio je naš otac i utemeljitelj. Bez te perspektive ne može ga se shvatiti. I sve to on slaže u kratke stihove koje diktira u malu bilježnicu u koncentracijskom logoru Dachau.

Hvala što Majke divotu svetu

kroz Schönstatt širiš po cijelom svijetu;

žubori, teče ta ljubav čedna,

obnavlja svagda srca nam ledna.

Zahvala za Schönstatt, za doživljeni prodor milosti na tom mjestu, u toj strofi treba se još dalje razviti. Utemeljitelj to čini jasnom podudarnošću s Poveljom osnutka u kojoj se govori o Marijinoj divoti koja se treba očitovati u kapelici na Taboru. U njemu živi uvjerenost da Bog to želi. To je „schönstattska tajna“, kako ju je rado nazivao kada ju je htio ‘objasniti’ svojima, kao i tajanstvenu plodnost svojega utemeljenja. Uputa u Jutarnjoj molitvi o Marijinoj divoti koju Bog želi očitovati u svijetu također je podsjećanje na to da svatko od nas utjelovljuje osobni ideal te time jednu zraku Marijine divote koju treba nositi u široki svijet. To nastojanje pojedinca obuhvaćeno je Božjom inicijativom.

U tom kretanju utemeljenja Svetište je postalo izvorom i nešto veliko se pokrenulo, a to se izražava slikom „strujanje ljubavi“ (3. redak). Bog želi da žuboreća ljubav po Schönstattu, po Majci Božjoj ponovno postane djelotvorna u svijetu.

Živimo u vremenu u kojem Bog, kako se doima, mnoge suvremenike ostavlja hladne. Ne bi li bilo moguće da se iz Schönstatta doista proširi iskustvo: Bog ljubi, Bog je preplavljujuća ljubav?

Neka nas Triput Divna Majka, Kraljica i Pobjednica Schönstattska upotrijebi za to kao oruđa!

(Izvor: Peter Wolf, Gebetsschule ‘Himmelwärts’, s. 24-25.)