Ovaj duhovni poticaj kao i sve ostale duhovne poticaje možete pročitati na našoj schönstattskoj web stranici u rubrici U školi oca Kentenicha, kliknite OVDJE.

Ugrađeni u Krista

Po krštenju sam sličan njemu, otajstveno povezan sa Spasiteljem. On živi u meni.

Kako je lijepa ta misao: Mi smo ugrađeni u Spasitelja. Spasitelj još jednom živi svoj život u meni, živi svoju djetinju ljubav prema Ocu. To je prava rijeka ljubavi, koja iz Očevog srca struji u srce Spasitelja koji je u meni, a on opet sve vodi do Očevog srca.

Direktno i formalno Spasitelj želi biti kralj u čovjekovoj nutrini. On se, dakle, bori za unutarnje kraljevstvo. Ta, mi tako često molimo: „Srce Isusovo, Kralju i središte sviju srdaca!“ To izražava duboki smisao njegovog htijenja. On želi biti kralj i središte sviju srdaca. Dakle, on mora biti taj koji u nama živi, koji u nama moli, koji u nama teži, koji u nama pati.

Spasitelj po meni danas želi prolaziti ulicama, po meni doticati ljude. Spasitelj se danas pokazuje ljudima po mojoj osobnosti. Na meni trebaju pročitati: tako je zasigurno Spasitelj razmišljao, osjećao i živio.

Ako se postavimo tako da dopustimo Kristu da djeluje u nama, ne trebamo se ničega bojati. Kad on djeluje u nama, budi naše sudjelovanje. Ne uzima nam slobodu. Ne, Krist je taj koji vodi našu volju i iznova uspostavlja Bogom željeni poredak.

„Ondje gdje je tvoje blago, ondje je i tvoje srce“ (Mt 6,21). Da, kada bi Spasitelj uistinu bio blago našeg života, tada bismo vidjeli kako bismo lako  uvijek, pa i na poslu, bili kod njega. Nas dvoje – on i ja –pripadamo jedno drugome!

Mi želimo uprisutniti Krista, koji živi i vlada u našem srcu. Tada će iz nas izvirati neizrecivi blagoslov.

Bog želi da po Kristu postanemo sveti. Stoga, što mirnije dopustim Kristu da radi na meni, to mirniji ću biti.

Snaga klijanja božanskog života, sudioništvo u preobraženom životu Spasiteljevom u nama se treba otvarati i razvijati. Stoga nećemo tako intenzivno promatrati draži prirodnih stvari, nego se češće prisjećati slave koja nas čeka, kada ovo sjeme jednom sazrije u preobraženom Tijelu Spasiteljevom.

Budući da sam ugrađen u žrtveno tijelo Kristovo, želim nastaviti njegov žrtveni život u sebi. Dakle, trebam prinositi žrtve. No, ne patim više ja, Krist u meni želi dalje patiti cijelog mog života.

Trebamo prinositi duhovne žrtve. One će biti ugodne Bogu, jer ih Krist donosi u nama i po nama.

Ne želimo li svi srdačno zahvaliti na toj stvarnosti udova, na udomljenosti Spasitelja u našem srcu? Mislim da bi cijelu našu dušu trebala ispunjavati velika radost i srdačni „Deo gratias“.

J. Kentenich u: Svezak aforizama „Moje srce, tvoje svetište