1. travnja 2019. g., u jutarnjim satima stizali su svećenici iz raznih dijelova naše lijepe domovine i BiH u župu Harkanovci, gdje je započeo prvi susret Hrvatske schönstattske lige svećenika u ovoj godini. Na susret je došlo 10 svećenika: vlč.Ivan Ravlić župnik u Tesliću u BiH, predvoditelj Hrvatske schönstattske lige svećenika vlč. Tomislav Ćorluka župnik iz Đakova i predsjednik HŠO, umirovljeni svećenik vlč. Vladimir Mikrut iz Osijeka, vlč.Marin Putilin župnik iz Lovasa, vlč. Anto Perić župnik iz Modriče iz BiH, vlč. Pavo Brajnović župnik iz Posavske Mahale iz BiH, vlč. Miro Tomas župnik iz Levanjske varoši, vlč. Josip Božić arhivar u Ordinarijatu u Đakovu, vlč. Josip Đurin župnik iz Varaždina, vlč. Mirko Brlić župnik iz Lupoglava i domaći župnik vlč. Josip Martinović.
Dobrodošlicu je iskazao domaćin susreta vlč. Josip Martinović, a u 10 sati pozdravni govor je održao vlč. Ivan Ravlić, predvoditelj Hrvatske schönstattske lige svećenika. Zahvalio se na odazivu i rekao je da je to do sada najveći broj svećenika koji je došao na susret Lige svećenika. Želja mu je da što više svećenika upozna Schönstattski pokret, njegovu duhovnost i pedagogiju osnivača o. Josefa Kentenicha. Liga svećenika u Hrvatskoj egzistira od 2007. g., a na ovakvim susretima se upoznaje duhovnost i pedagogija našega pokreta, koja je vrlo praktična za duhovni život i duhovno vodstvo.
„Pokret unutar katoličke Crkve“
Vlč. Marin Putilin je imao izlaganje pod nazivom: „Pokret unutar katoličke Crkve“.
Rekao je: “Schönstattski pokret je u Hrvatskoj mlađi pokret, iako se ubraja među najstarije pokrete i nove zajednice Katoličke crkve. Osnovao ga je p. Josef Kentenich (1885-1968). Njegovo ime potječe iz mjesta gdje je Schönstatt osnovan, u susjedstvu grada Koblenza u Vallendaru u Njemačkoj. Osnutak se odigrao 18. listopada 1914. g. u Prasvetištu.“
Danas u svijetu ima 200 marijanskih Schönstattskih svetišta u više od 110 zemalja koja su vezana uz prvo svetište – Prasvetište u Schönstattu kao međunarodno i duhovno središte, duhovnu os i dom. Schönstatt se temelji na Savezu ljubavi, prema biblijskom modelu Božjeg saveza s čovjekom. Blažena Majka, žena koja je bliska Bogu i svim ljudima, ima središnju ulogu u tom Savezu ljubavi.
Schönstatt prati i formira nekoliko milijuna ljudi na njihovom putu vjere, osobito kroz „Kampanju Hodočasničke Gospe“ koja je započela u Brazilu 1950. g. Preko ove kampanje Majka Marija, a s njom i Crkva žele doprijeti do ljudi od pastoralne akcije koji su posvećeni novoj evangelizaciji, kako bi se na taj način doprijelo i do muškaraca i žena svih društvenih slojeva.
Duhovnost Schönstatta je izrazito obilježena konkretnom i živom vjerom u Božansku Providnost. Desetljećima prije Drugog vatikanskog koncila, p. Kentenich je s jasnoćom predvidio da su Crkvi potrebne osobe i zajednice koje su unutarnje formirane – a ne formirane u odnosu na svoje okruženje. Schöntattski pokret smatra da je jedan od njegovih glavnih zadataka održati duh Koncila živim u životu Crkve. Pater Kentenich je to naglasio u skladu s Koncilom. Cilj je stvoriti svijet iznutra i u Duhu Svetom, kako bi u sebi nosio vjersku atmosferu usmjerenu pema svojoj okolini.“
Schönstatt je obitelj. To bratstvo je utemeljeno na Kristu i Mariji što se pretvara u djelotvornu zajednicu isprepletenih sudbina koje su inkorporirane u Savez ljubavi od 18. listopada 1914. g.
Schönstatt je misija. To je apostolski pokret Crkve i za Crkvu, koji nastoji svakog od svojih članova učiniti apostolom u svom okruženju.
Schönstatt je način. Kao i Crkva, Schönstatt je uvijek na putu, na hodočašću prema vječnom Ocu, težeći njegovom kraljevstvu u ovom svijetu dok ne dođe „novo nebo i nova zemlja“ (2 Pt 3,13).
Pedagogija povjerenja i pokreta. Otac Kentenich govori o „zvijezdama Schönstattske pedagogije“. Zvijezde su sljedeće: pedagogija ideala, pedagogija vezanosti, pedagogija saveza, pedagogija pouzdanja i pedagogija pokreta.
U Schönstattu imamo jasan cilj: mi smo vjerska skupina, želimo zapečatiti Savez ljubavi… Imamo jasan cilj, ali način može imati mnogo promjena. To znači pedagogija pokreta. Imati tu čudesnu slobodu da slijedimo svoj vlastiti put – ali prema tom jasno priznatom cilju.
Po uzoru na oca Kentenicha ući u novu avanturu života
Nakon izloženog referata dogovorili su sljedeći susret za 14. listopad 2019. g., razgledali su župnu crkvu Gospe snježne, a zatim su išli na sv. Misu u svetište Triput Divne Majke Schönstattske u filijalu Ivanovce. Predvoditelj je bio vlč. Tomislav Ćorluka.
U homiliji je vlč. Ivan Ravlić naglasio ljubav prema Crkvi po uzoru na utemeljitelja p. Kentenicha, snaga Saveza ljubavi s Marijom uz dopuštanje da nas ona odgaja, te odgoj mladih po pedagogiji p. Kentenicha. Rekao je:
„Jednom je u generalnoj audijenciji sv. otac, papa Pavao VI. rekao pozdravljajući hodočasnike, 8. travnja 1970. godine: „Na nadgrobnoj ploči jednog zaslužnog njemačkog svećenika i dušobrižnika stoje riječi: „Dilexit Ecclesiam (ljubio je Crkvu). One su izraz njegove osobnosti i sadržaj njegova života.Te iste riječi papa govori i nama: LJUBITE CRKVU! Danas se traži mnogo od nas da u ovim burnim i teškim vremenima posebno za Crkvu ostanemo vjerni Učiteljstvu Crkve. Vidimo da je sa svih strana zapljuskivana vjetrovima i olujama. Ne samo da se udara i ide protiv Crkve, nego i protiv obitelji, djece, mladi se truju mnogim opijatima. Gospodin je onaj koji izvodi velika djela po malenima, a to je uglavnom Božja logika privođenja ljudi ka kraljevstvu Božjem.“
Jedan od načina privođenja ljudi Crkvi je savez po kojem se lakše dolazi do Boga i Crkve. Po savezu se predajemo Majci Božjoj da ona upravlja svim što posjedujemo i našim duhovnim, tjelesnim snagama i dobrima. U tome ju ne vodi samo ljubav nego i majčinska dužnost i briga kojom skrbi za svakoga od nas. Krist nas je povjerio njoj preko ap. Ivana. Ako se izgubi pobožnost prema Triput divnoj kraljici i pobjednici Schönstattskoj, izgubit će se postepeno i pobožnost prema njezinu sinu Isusu Kristu.
Crkva zahtijeva trpljenje i često smo izloženi trpljenju. Pater Kentenich je proživio mnoga trpljenja, unutarnju osamljenost, različite duševne krize u svojem svećeništvu. U svim poteškoćama Majka Božja mu je pokazivala put. Nekada je sve propitivao jer je bio u velikim kušnjama, često se pitao: „Što je istina?“ Kadkada se bojao da će otići u duhovnu tamu. Majka Božja ga je spašavala i izvlačila. I mi zapadamo u krize, znamo li se na ovako lijep način izvući ili podliježemo krizama, klonemo i padamo? Našem vremenu potrebni su Duhovi, zato Marija moli bez prestanka. Ona može sve to učiniti na djelotvorniji način, samo joj se trebamo predati. Duh Sveti traži i ljubi Mariju u našim dušama. Po Duhu p. Kentenich se potpuno stavio mladima na raspolaganje. Poklonio im je povjerenje, a posebno svoje srce. Hrlili su mu mladići sa svojim problemima. Ugledajmo se u njega, pa i mi pomozimo mladima u njihovim problemima. Mladi su ozbiljno mislili kad im je pater rekao: „Ja ću vam biti umjesto majke“. Tako nešto mogu reći samo veliki pedagozi , što je i bio pater. Prekidao je sa svim što je starinsko, istrošeno. Mladi žele jasne obveze i angažman. Mlade treba odgajati za pravu i osobnu slobodu. Mladi kao i stariji moraju Majci Božjoj donositi svoje „priloge“, žrtve, slabosti, manjkavosti odakle će ona izvoditi „djela milosti“ u našim srcima i tako obnavljati nas i svijet oko nas. Savezom ljubavi, mnogo će sjeme proklijati, možda mi to nećemo dočekati, ali će generacije poslije nas vidjeti te plodove. Ni p. Kentenich nije ništa vidio od onoga što se danas doživljava u obnovi Crkve preko Schönstatta. Posijano sjeme klija duboko u zemlji mi mislimo da je umrlo, no u svoje vrijeme ono će donijeti plod. Pater Kentenich za Mariju upotrebljava riječi „magnet“ ili „udica“ da bi nam slikovito opisao njenu ulogu. Privlači nasi, vodi dalje do Isusa i Boga Oca, povezuje nas s Bogom života. Blago onima koji to shvate! Blago župnicima, svećenicima, redovnicima koji dopuste da Marija u njihovim životima i župama djeluje. No, još uvijek neki svećenici ne prihvaćaju širenje pobožnosti Majke Triput Divne. U duhovnosti Schönstatta naglašeno je da je Marija velika odgojiteljica. Odgojiteljica svih naroda! Ona zna bolje nego mi da su naša srca ponekad još dosta tvrda i hladna. Kako bi ona željela oblikovati naša srca da budu mekša i toplija! Složit ćemo se da bi tako trebalo biti. Ona to i može ostvariti kad imamo dovoljno pouzdanja i kad joj predamo svoje srce. Čini se da joj ponekad teško predajemo svoje srce, radije nekome drugome ili nečemu drugome. Ponekad to može biti bolan proces, kad Marija počne oblikovati naše srce, ali bez toga nema napretka. Bilo je mnogo sretnih i nesretnih slučajeva u životu p. Kentenicha, gdje je Majka Triput Divna intervenirala i u raznim situacijama spašavala ljude, koji su joj se utekli, molili za izlaz iz krize. Ona ih je oslobađala i dovodila u prvobitne stavove i vraćala ih na stare zadatke. Nitko nije rekao da to ne može. Mnogi su se oduševili za nasljedovanje Majke Triput Divne, primili su od nje milosti i oružje, oduševivši se za tu svetu borbu. „Povelja utemeljenja“ ustvari traži od nas privolu i dokazivanje da mi uistinu ljubimo Majku Triput Divnu – Gospu schönstattsku. Mnogi nam govore da je ljubav prema Mariji ohladnjela. Govore da je čašćenje Marije zastarjela stvar, a da je Krist središte naše vjere. Mi na tom stanovištu i stojimo i prihvaćamo da je Krist središte, ali i Gospa stoji u središtu. Kristu se približavamo po Mariji, kao što se dijete približava ocu po majci. Ljubav prema Mariji je garancija da ćemo postati bolji vjernici i postići snažniju religioznost. „Za obnovu svijeta treba pridobiti mladog čovjeka, ako ga i pridobijemo, kako u njemu rasplamsati mladenačko oduševljenje i kako sve to provesti u praksi?“, zapitao se vlč. Ravlić.
Povjerenje svećenika u Triput Divnu Majku i njihov odgovor na potrebe vremena može učiniti da članovi Hrvatske schönstattske obitelji dobiju još veći poticaj, a tradicionalni katolik osjeti osobni poziv i snažniju pripadnost Crkvi i tako poveća i svoj angažman. Tako će ovo Svetište koje je orijentirano prema istočnom području Hrvatske, BiH i Srbiji, imati budućnost. Vjerujemo da će naša Majka Saveza ljubavi učiniti da se mlada srca zagriju i oduševe za schönstattsko poslanje i po uzoru na p. Kentenicha u slobodi uđu u novu avanturu života, kako bi se svijet obnavljao: „novi čovjek u novoj zajednici“.
Nakon blagovanja na duhovnom stolu, ovi Marijini miljenici nastavili su svoje druženje na zajedničkom ručku.
Jozefina Varžić
