U iščekivanju proslave druge godine posvete Svetišta u Ivanovcima svakog je dana bilo živo. Pater Christoph je ovdje boravio cijeli tjedan, tako da su svakodnevne sv. Mise za lokalne članove bile dodatna priprava za veliko slavlje. Unatoč corona krizi, schoenstattovci su se pridržavali mjera, hrabro dolazili, pazili na epidemiološke mjere i svakodnevno sudjelovali. Trodnevnica, koja je započela u srijedu, bila je jaka duhovna priprava i ispunila je našu dvoranu svakog dana. Pater Christoph je imao temu o upoznavanju Boga Oca, kako ga prepoznati, kako mu se obratiti, kako mu se povjeriti, kako ga moliti itd.
Naša kapelica i naša Kraljica očekivale su svoje štovatelje. Oltar je bio pun ruža, a naša MTD, sa svojim blagim pogledom, bila je sretna. Toliko nas pred njenim likom u molitvi, pjesmi i zahvali za ove dvije godine koliko je s nama i koliko ovdje stanuje. Nismo je iznevjerili. Radosni smo što je imamo i sve nas više ima.
Sv. Misa započela je poslijepodne u 16 h, a Misu je predvodio vlč. Tomislav Ćorluka u koncelebraciji s novim župnikom vlč. Robertom Almaši i paterom Christophom. Danas smo slavili i Gospu Žalosnu. Toga dana je Svetište u Ivanovcima blagoslovljeno i posvećeno. Marija pod križem…
Najveća bol za jednu majku je kada njezino dijete trpi. Kako je ta bol bila teška za nebesku Majku Mariju, slično tako je i trpljenje naših zemaljskih majki kada njihova djeca proživljavaju boli i nalaze se u teškim situacijama. Našu nebesku Majku boli i kada je prestajemo štovati, kada je napustimo. Hoćemo li mačem boli probadati Majčino srce, svojim djelima ili ponašanjem? Uzmimo je danas ponovo za svoju Majku kojoj ćemo se povjeravati, koju ćemo moliti, zahvaljivati… Zato je sretan onaj tko je ima za duhovnu Majku, jer ona će ga uvijek dovesti k Isusu. Tako je govorio vlč. Ćorluka u svojoj homiliji.
Nakon sv. Mise slijedilo je slavlje Saveza. Naš schoenstattski zbor iz župe Josipovac, svojim je pjevanjem pratio sv. Misu i Sat Saveza, a s njima su radosno pjevali i svi okupljeni. Imamo zajedničku Majku i zajedničkog Oca, imamo zajedničke roditelje i zato trebamo biti prava braća i sestre, u njima i po njima.
Preko ovog Svetišta, Marija se nastanila u svima nama, gdje ona živi i oblikuje naš život. Geslo Saveza ljubavi je: Ništa bez Tebe- ništa bez nas. Kako mi trebamo Mariju, tako i ona treba nas. Treba naše duhovne doprinose kako bi mogla djelovati kroz njih i dijeliti svoje milosti. Marija treba i duhovne i materijalne doprinose da Svetište može živjeti. Ona želi da radimo na sebi, a to je za nju velika radost. Svatko od nas može puno toga dati. O tome nam je u nagovoru govorio pater Christoph. Na kraju nagovora pater je ponovio riječi novog župnika koji nas je sve pozdravio na kraju sv. Mise, vlč. Robert: „I mi smo danas na Taboru s Isusom i Marijom. Ovdje nam je predobro biti, ali život ide dalje i moramo se vratiti u svoju svakodnevicu koja nije uvijek lijepa i bezbrižna. Naš duh i srce su ispunjeni, osnaženi i radosni. Živimo u nadi da ćemo opet doći. Neka nas naša Kraljica u svemu tome čuva, odgaja i vodi kroz život.“
Pred izloženim Oltarskim Sakramentom još jednom smo Isusu rekli sve naše zahvale i molbe. Klečeći smo predali i sve one koji nisu mogli biti s nama, ali u duhu su molili i mislili na ovo slavlje u Ivanovcima. Hvala im za to. Zapalili smo i naše ceduljice koje smo redovito stavljali u Milosni kapital našoj Majci Triput Divnoj. Polako se naše slavlje bližilo kraju kao i sunce koje je polako zalazilo. Bili smo sretni jer smo se ipak mogli, poštivajući sve mjere, okupiti i proslaviti za nas ovaj veliki dan. Naravno, još pozdrav našoj Kraljici i zahvala za sve. Što bismo mi bili bez Nje?!
„Širit ćemo svuda ime Tvoje slavno,
u Svetište ljude vodit ćemo stalno!“ (J. Kentenich)
Mira Erceg
