Predivna večer na Svetištu Majke Novoga Saveza u Ivanovcima započela je molitvom svete krunice u 18:30 sati, a potom je uslijedilo slavlje svete mise u kapelici Majke Triput Divne.
Iako je svako naše mjesečno okupljanje 18. u mjesecu susret s Majkom, ovo je Slavlje saveza ljubavi bilo posebno nježno, duboko i nekako osobito blisko srcu – kao da nas je Marija te večeri ponovno okupila pod svojim plaštem kako bi nas podsjetila kome pripadamo i gdje je naše pravo mjesto sigurnosti. Organizaciju ovoga mjesečnog slavlja preuzela je Lokalna zajednica Belišće i Kitišanci, koja je svojim angažmanom pokazala kako zajednica može puno pridonijeti i povezati se čineći jednu sliku složne obitelji. Svetu misu predslavio je fra Tomislav Sabađija uz suradnju domaćeg mladog bogoslova Luke Varžića. Svojim pjevanjem cijelo je slavlje uveličao zbor Župe Belišće pod vodstvom svirača i glazbenika Zvonimira Ivekovića.
U svojoj je propovijedi fra Tomislav govorio o Isusovim riječima koje na prvi pogled mogu zvučati oštro, ali u sebi nose duboko oslobođenje. Podsjetio nas je na ono što tako lako zaboravljamo – da bogatstvo, materijalna sigurnost i ono na što se oslanjamo u ovome svijetu sami po sebi ne vode prema kraljevstvu nebeskom. Naš je pravi cilj život s Bogom. Govoreći o našem svakodnevnom životu pozvao nas je da pred Mariju ne donosimo ono što bismo željeli biti, nego ono što jesmo. Svoje male darove, praznine, nesavršenosti, svakodnevne napore i ono što nam se čini nemogućim možemo staviti u Marijin vrč kao svoj doprinos kapitalu milosti. Možda ne možemo sami promijeniti svoje srce, možda ne možemo izliječiti sve obiteljske odnose ili riješiti ono što nas godinama boli, ali možemo pokušati. Možemo napraviti korak, možemo ostati vjerni Bogu i u materijalnom svijetu koji nas neprestano vuče prema sebi, možemo sklopiti i živjeti Savez ljubavi s Marijom. Majka prima ono što joj donosimo i od naših malih darova čini velike stvari. Posebno nas je fra Tomislav pozvao da se pred licem Majke zapitamo: „Što se to događa u mome životu? Jesu li to brige? Mogu li se prepustiti molitvi?” Podsjetio nas je da je molitva naš osobni razgovor s Bogom i da ne trebamo prestati vapiti. Marija je bez pogovora povjerovala Bogu. Zato je i nama uputio jednostavan, ali snažan poziv: „Napravimo danas korak u vjeri. Ne bojmo se dati sve – ništa ne gubimo, a dobivamo sve. Majka Triput Divna uči nas moliti i vjerovati da je Bogu sve moguće. Ona nas ne zadržava za sebe, nego nas vodi Isusu Kristu, pravome Bogu i pravome čovjeku.”
Nakon svete mise uslijedila je obnova Saveza ljubavi, koja je ovoga puta bila posebno dirljiva i duboko osobna. U središtu molitve bilo je naše srce – ono što Mariji zapravo možemo predati potpuno i bez zadrške. Pozvali smo Mariju da bude Kraljica našega srca, da ga odgaja, čisti od sebičnosti i oblikuje kako bi postalo dostojno prebivalište njezina Sina. Predali smo joj ključeve svoga života, priznajući da ona ne vlada silom, nego privlačnom snagom majčinske ljubavi. U molitvi smo joj donijeli svoja srca upravo onakva kakva jesu – umorna, nesigurna, ranjena ili opterećena brigama. Podsjetili smo se da njezino prijestolje nije od zlata, nego od naših svakodnevnih napora, praštanja, strpljivosti, ljubavi i prihvaćanja Božje volje. Posebno su snažno odjeknule riječi: „Moje srce – tvoje svetište”, jer Savez ljubavi nije samo trenutak koji slavimo 18. u mjesecu. On je poziv da naše srce postane Marijino svetište, da naši domovi postanu mjesta molitve, ljubavi i praštanja te da se njezina prisutnost prepoznaje u našim odnosima i svakodnevnom životu. Molili smo Mariju da vlada našim mislima, riječima i djelima, da čuva naše obitelji, da unese mir ondje gdje postoje nesporazumi te da nam da mudrosti i snage za odgoj djece i mladih u vjeri. U obnovi Saveza ljubavi ponovno smo izrekli ono najdublje: naša srca pripadaju njoj, a njezino srce nama. Završili smo jednostavnom i snažnom molitvom predanja: „O, Gospođo moja, o, Majko moja, tebi se sasvim prikazujem…” U tim riječima nije bilo mnogo prostora za velike govore, samo za srce koje se predaje.
Nakon klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i završnog blagoslova uslijedio je za sve nas poseban i drag trenutak, jer smo imali veliku čast ugostiti sestru M. Anku Rechtien iz Schönstatta u Njemačkoj, poglavaricu jedne provincije naših Schönstattskih Marijinih sestara kojoj pripada s. M. Ramona. Njezin dolazak upravo na dan proslave Saveza ljubavi dao je cijeloj večeri posebnu veličinu. Kao da se na trenutak spojilo ovo naše malo Svetište u Ivanovcima s Prasvetištem u Schönstattu – dva mjesta udaljena kilometrima, ali povezana istim Savezom ljubavi i istom Majkom.
U ime svih prisutnih suradnika sestru M. Anku pozdravila je Jozefina Varžić, koordinatorica našega Svetišta u Ivanovcima. Zahvalila joj je na dolasku te ukratko predstavila početke stvaranja schönstattske zajednice na ovim prostorima, naš suradnički rad, nastojanje oko zajedništva i brigu za Svetište u kojemu su Marija i njezin Sin u središtu svega što činimo. Istaknula je našu želju da na ovom prostoru nastojimo izvršavati Božju volju, upoznavati Schönstatt i njegovo bogatstvo te se truditi biti apostoli Kraljice budućnosti. Gospođa Anica Salajić, voditeljica financijskog tima Svetišta, predala je sestri M. Anki košaru domaće lavande kao mali znak pažnje i zahvalnosti. S. Ramona prevela je riječi s. M. Anke koja se zahvalila na lijepom prijemu i izrazila veliku radost što se upravo nalazi na ovom svetom mjestu. Rekla je da je o našem Svetištu mnogo čula i da se ovdje osjeća kao kod kuće. Prepoznala je u ovom mjestu veliko blago i posvjedočila da osjeća kako je Majka Božja ovdje prisutna. Posebno je bilo lijepo čuti njezine riječi da je sve to još značajnije upravo na dan proslave Saveza ljubavi. Sa sobom nam je donijela pozdrav s izvora, iz Schönstatta, i darovala blagoslovljenu svijeću iz Prasvetišta. Ta je svijeća bila u Prasvetištu gdje su molili za sve one koji dolaze Majci u naše Svetište. Postala je tako vidljivim znakom povezanosti, mostom između Prasvetišta i Svetišta Majke Novoga Saveza u Ivanovcima. Teško je bilo ne osjetiti koliko je taj trenutak duboko povezan sa samim Savezom ljubavi. Ono što nas fizički dijeli, Savez povezuje. Sestra M. Anka na kraju nas je podsjetila na nešto vrlo jednostavno i važno: Svetište živi još bolje kada raste u dubinu. Možda je upravo to bila i tiha poruka cijele ove večeri.
Nakon spaljivanja ceduljica s našim doprinosima milosnom kapitalu zajedništvo nije završilo. Kao prava schönstattska obitelj okupili smo se oko zajedničkog stola koji su pripremile vrijedne ruke naših suradnika. Velika hvala Igoru Pranjiću i Krunoslavu Varžiću za sav trud oko pripreme hrane, kao i vrijednim suradnicama Lokalne zajednice Belišće i Kitišanci na donesenim kolačima. I to je dio našega Saveza – ne samo moliti zajedno, nego i služiti jedni drugima, dijeliti ono što imamo i radovati se zajedništvu. Svetište nije samo prostor molitve, već ono postaje dom kada se u njemu susretnu ljudi koji se poznaju, ali i oni koji se tek upoznavaju; kada se nakon molitve sjedne za isti stol, kada se dijeli kruh, razgovor, smijeh i jednostavna radost. Kolovoško Slavlje saveza ljubavi tako je završilo baš onako kako je i počelo – u zajedništvu. Od Marijina oltara do zajedničkoga stola, od predanja srca do jednostavnoga ljudskog susreta. I možda je upravo to ljepota Saveza ljubavi: Marija uzima naše „malo” i čini ga velikim. Uzima naše nesavršeno i oblikuje ga. Uzima naše srce i pretvara ga u svoje svetište.
Obdareni ovom posebnom večeri zahvaljujemo za svaku molitvu, svaki korak, svako služenje i svaki susret. Zahvalu upućujemo fra Tomislavu Sabađiji na njegovoj otvorenoj riječi i poticaju da se ne bojimo napraviti korak u vjeri, Lokalnoj zajednici Belišće i Kitišanci na organizaciji, pjevačima Župe Belišće na pjesmi, svakom našem članu ove male zajednice, a iznad svega zahvaljujemo Majci Triput Divnoj što nas uvijek iznova okuplja oko svoga Sina. A blagoslovljenu svijeću iz Prasvetišta primamo snažan znak da nismo sami, da je naše malo mjesto Ivanovci povezano sa Schönstattom, da molitve iz Prasvetišta dolaze do nas, a naše molitve, prinosi i Savez ljubavi putuju prema izvoru.
Dodatnu dubinu ovoj je večeri zasigurno dala i molitva za zdravlje naše drage Marije, koja je zajedno sa svojim suprugom bila među nama. Marija, medicinska sestra, svojim je životom i pozivom toliko puta drugima pružila pomoć, blizinu i brigu. A sada, u njezinoj životnoj kušnji, željeli smo upravo mi biti uz nju – prije svega svojom molitvom. Pred Majkom Triput Divnom, Kraljicom i Pobjednicom, povjerili smo Mariju, njezino zdravlje i sve ono što nosi u svome srcu. Možda je upravo zato ova proslava Saveza ljubavi bila još posebnija, jer Savez nije samo ono što svatko od nas nosi između sebe i Marije, nego i zajedništvo u kojemu jedni druge možemo nositi pred Bogom. Te večeri sestra Marija nije bila sama sa svojim križem. Bila je među onima koji tiho mole za nju. Vjerujemo da je Majka Triput Divna čula svaki naš vapaj.
Majko Triput Divna, Kraljice našega srca, uzmi naše srce! Učini ga svojim svetištem! Vladaj u njemu svojom majčinskom ljubavlju i vodi nas uvijek svome Sinu!
Moje srce – tvoje svetište.
Napisala: Maja Stanić
