Dana 19. rujna 2026. na svetištu Majke Novoga saveza u Ivanovcima, proslavili smo Dan Hodočasničke Gospe i 8. obljetnicu Svetišta Majke Novog Saveza.
Uoči same proslave, od 16. do 18. rujna, održana je trodnevna duhovna priprava koju je vodio p. Christoph Horn, upravitelj Svetišta Majke Novog Saveza. Na sam dan proslave u Ivanovce je pristiglo oko 300 hodočasnika iz različitih krajeva Slavonije, ali i hodočasnika iz Bosne i Srijema. Pretprogram je započeo u 10 sati, a u 11 sati započelo je svečano misno slavlje. Svetu misu predslavio je vlč. Tomislav Ćorluka, predsjednik Hrvatske schönstattske obitelji. Uz njega su koncelebrirali p. Christoph Horn, duhovnik HŠO, vlč. Ivan Rajković, domaći župnik župe Harkanovci, te vlč. Ivan Ravlić, umirovljeni svećenik Vrhbosanske nadbiskupije i dugogodišnji voditelj Lige svećenika koji ove godine slavi zlatni jubilej svoga svećeništva. Za sakrament pomirenja bio je na raspolaganju vlč. u miru Josip Martinović. Na početku slavlja p. Christoph Horn pozdravio je sve okupljene hodočasnike i suradnike svetišta te im poželio dobrodošlicu u ovo mjesto koje je kroz osam godina postalo mjesto molitve, susreta i zajedništva.
Svečanost svetoga misnog slavlja svojim je pjevanjem animirao pjevački zbor Župe Valpovo pod vodstvom sestre Renate Lizatović. Svojim skladnim i predanim služenjem kroz pjevanje pridonijeli su ljepoti slavlja koja nam je pomogla da se snažnije sjedinimo zajedničkoj zahvali prema Gospodinu. U svojoj homiliji vlč. Tomislav Ćorluka govorio je o Mariji kao Majci koja okuplja, prihvaća i tješi. Istaknuo je kako je lijepo ponovno se okupiti oko Majke Triput Divne, na mjestu gdje se možemo osjećati kao kod kuće. Kao djeca osjećamo sigurnost uz svoju majku, a upravo takvu sigurnost Marija želi pružiti svakom čovjeku – i onome koji je imao majčinsku toplinu i onome kojemu je ona nedostajala. Posebno nas je poveo pod križ, u trenutak u kojem Isus, iako je Isus u najvećoj patnji, misli na svoju Majku i na nas. Pod križem Mariji povjerava Ivana, a Ivanu cijelu Crkvu. U toj Isusovoj oporuci prepoznajemo dar duhovnoga majčinstva: Marija pod križem postaje Majka sviju ljudi. Vlč. Ćorluka podsjetio je kako Isus nije ostavio materijalna dobra. Ostavio nam je svoju živu Riječ, a pod križem nam je darovao svoju Majku. U tome se krije velika utjeha za svakoga čovjeka. Marija razumije bol jer je i sama prošla kroz teške trenutke. Sedam njezinih žalosti nisu samo pobožna sjećanja, nego svjedočanstvo Majke koja poznaje ljudsku bol. Zato joj možemo doći i onda kada nemamo prave riječi, kada nas nešto boli, kada ne razumijemo zašto se nešto događa. Propovjednik nas je podsjetio i na prve kršćanske zajednice koje su se nakon silaska Duha Svetoga okupljale na euharistiju, a Marija je bila među njima. Pozvao nas je da se zapitamo kako je ona primala Isusovo tijelo i s kakvom je vjerom pristupala svetoj pričesti. Danas i nas Marija poziva da s vjerom, žarom i otvorenim srcem primamo njezina Sina. Posebno su odjeknule riječi: „Ne boj se uzeti Mariju u svoj život, u svoju obitelj.“ Jer Marijina ljubav ne ovisi o našoj savršenosti. Ona nas ne voli zato što smo bez pogreške, nego zato što smo njezina djeca. Kakvi jesmo – takvi joj možemo doći. I upravo takve nas prihvaća i zauzima se za nas. To je bila snažna poruka Žalosne Gospe: ne moramo biti savršeni da bismo došli Majci. Moramo samo doći.
U prinosu darova sudjelovale su žene pjevačke skupine „Vesele šokice“ iz Slavonskog Broda, prinoseći svoj dar u zajedništvu s cijelom okupljenom zajednicom HŠO. Nakon svete mise uslijedila je stanka za ručak, a u 14 sati započeo je pripravljeni obred i zahvala Gospi uoči blagoslova malih kruna. Obred su pripremile s. Ramona i Mira Erceg. Mala kruna nosi simboliku svetišta i podsjeća nas na želju da se Marija doista pokaže kao Kraljica u našem životu. U obredu smo je pozvali da nas primi takve kakvi jesmo. Zahvalili smo joj predajući joj svoju svakodnevicu, ojačali svoje povjerenje u njezino majčinsko vodstvo i krunidbom joj ponovno darovali sebe. Jer kada kažemo „Kraljice, proslavi se“, ne mislimo samo na ono što će se dogoditi oko nas. Molimo da se ona najprije proslavi u nama – u našim srcima, našim obiteljima, našim odnosima, našim odlukama i svakodnevnim malim služenjima. Potom je p. Christoph Horn blagoslovio male krune namijenjene slikama Gospe Hodočasnice, kao i sve donesene slike Gospe Hodočasnice iz slavonskih krugova.
Poseban trenutak programa bila su svjedočanstva, osobito svjedočanstva mladih djevojaka od 14 i 24 godine. Njihova jednostavnost, iskrenost i otvorenost prema Majci Božjoj dotaknule su mnoge hodočasnike. U njihovim riječima moglo se prepoznati kako Marija djeluje tiho – kroz svakodnevicu, kroz sazrijevanje, kroz pitanja, nesigurnosti, odluke i male korake vjere. Sva svjedočanstva nisu bila velika zato što su bila glasna, nego upravo zato što su bila jednostavna i iskrena. Pokazala su nam kako otvoreno srce pred Bogom i Marijom može rasti u poniznosti, spoznaji i hrabrosti. I možda je upravo u tome jedna od ljepota Schönstatta: Marija ne traži od nas da budemo nešto što nismo. Ona nas prihvaća tamo gdje jesmo i polako nas odgaja za ono što možemo postati.
U nastavku programa uslijedilo je Slavlje saveza uz klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. U tišini pred Isusom ponovno smo imali priliku predati Majci sve ono što nosimo. Naše obitelji, naše zajednice, naše radosti i brige, ono što možemo izreći i ono što ostaje samo između našega srca i Boga. Tijekom Slavlja saveza, p. Christoph Horn u svom je nagovoru sažeo ono o čemu je govorio kroz trodnevnu pripravu. Podsjetio je da se već tri godine kao Hrvatska schönstattska obitelj intenzivnije bavimo Marijom kao Kraljicom – Kraljicom budućnosti, Kraljicom HŠO-a i Kraljicom srca. Sva su ta slavlja bila popraćena molitvom, devetnicama i nastojanjem da se s njom još dublje povežemo. Sada je, kako je naglasio, vrijeme da svoju Kraljicu počnemo „punim plućima“ živjeti i da budemo „apostoli budućnosti“. Pozvao nas je da svakodnevno razgovaramo s Marijom i povjeravamo joj konkretne situacije svoga života, da je uzmemo kao Kraljicu u svoje obitelji i Kućna svetišta, da želimo biti apostoli koji žive geslo „Ništa bez tebe – ništa bez nas“ te da joj svoje srce ponudimo kao mjesto u kojem može živjeti i djelovati. Bio je to jednostavan, ali vrlo konkretan poticaj da ono što smo posljednjih godina slavili ne ostane samo na vanjskim proslavama, nego da Marijino kraljevanje sve više postaje stvarnost našega svakodnevnog života.
Osma obljetnica našega svetišta zato nije bila samo prisjećanje na jedan datum. Bila je prilika za zahvalnost, ali i za novo predanje. Osam godina nije samo broj. To je osam godina molitava, susreta, hodočašća, rada, žrtava, radosti i tišine. Osam godina u kojima se pokušavamo učiti živjeti Savez ljubavi. I zato ponovno izgovaramo: Kraljice, proslavi se! Proslavi se u našem Svetištu. Proslavi se u našim obiteljima.
Proslavi se u našim zajednicama. Proslavi se u našim mladima. Proslavi se u našim svećenicima i suradnicima.
Proslavi se u svakome od nas – ne da bismo mi bili veliki, nego da bi se po nama mogla vidjeti Božja blizina.
Dan je bio gotovo idealan za ovakvo okupljanje. Zahvaljujemo organizacijskom timu koji je svojim radom, odgovornošću i spremnošću na služenje pridonio da cijeli događaj protekne mirno i dostojanstveno. Hvala svima koji su sudjelovali u pripremi i provedbi programa. Hvala pjevačima, svećenicima, suradnicima, volonterima i svima koji su svojim dolaskom i molitvom obogatili ovaj dan. A iznad svega, hvala Majci Triput Divnoj za sve ono što se toga dana događalo i za ono što možda još ne možemo vidjeti. Marija nas okuplja, prihvaća i vodi svome Sinu. Na kraju susreta, nakon paljenja ceduljica, u srcima je ostala zahvalnost za sve primljeno i za sve što smo mogli predati. Ono što smo zapisali na ceduljice otišlo je u plamen, ali naše nakane nisu nestale. Povjerili smo ih Majci, vjerujući da će ih ona prikazati svome Sinu. Zato i dalje želimo hoditi s našom Kraljicom, ne tražeći od nje da sve učini umjesto nas, nego dopuštajući joj da nas odgaja za život, za služenje i za svetost. Kraljice, proslavi se – u nama, među nama i po nama. Neka ovo svetište i dalje bude mjesto gdje se čovjek osjeća kao kod kuće, gdje može doći sa svojom radošću i svojom boli, sa svojim pitanjima i svojim zahvalama. Mjesto gdje Marija tiho čeka i ponovno nas vodi Isusu. A mi joj možemo samo reći: Majko Triput Divna, hvala Ti za ovih osam godina. Čuvaj naše Svetište, našu Schönstattsku obitelj i svakoga tko Ti dolazi. Kraljice, proslavi se! Posebno ovih mjeseci molimo i za zdravlje našega p. Christopha Horna, zahvalni za njegovo služenje i sve što nesebično daje našem Svetištu i Schönstattskoj obitelji. Neka ga Majka Triput Divna prati i čuva te mu izmoli snagu, zdravlje i mir.
Izvijestila: Maja Stanić
Fotograf: Krunoslav Peulić
FOTOGALERIJA:
