Ovaj duhovni poticaj kao i sve ostale duhovne poticaje možete pročitati na našoj schönstattskoj web stranici u rubrici U školi oca Kentenicha, kliknite OVDJE.
Također možete preuzeti ovaj duhovni nagovor na našim stranicama, kliknite OVDJE i pronađite ga u odjeljku Prijedlog za nagovor.
Povijest našega života je povijest našega srca
Kraljicom treba postati Majka Božja nad kraljevstvom našega vlastitog malenog srca, nad kraljevstvom naše obitelji, nad kraljevstvom Crkve i nad kraljevstvom našega cijeloga naroda i domovine. Naše krunjenje je, dakle, nadasve važan, misaono dubok čin.
Navikli smo se na to da simbole ispravno tumačimo i ispravno razumijemo. Ovo večeras nije bilo koji čin pored drugih. To što činimo, shvaćamo ozbiljno. Darujemo (sebe) našoj Kraljici … i priznajemo je time kao Kraljicu našega vlastitog malenog srca . … mi … kažemo… Majka Triput Divna, dakle, ne naprosto Majka Božja, nego Triput Divna Majka Schönstattska treba postati Kraljica mojega vlastitog malenoga srca.
Znamo, kolike smo vrijednosti u našem vlastitom životu već izborili oko njezina uzdizanja na prijestolje. Čast i ugled, zemaljska dobra i užitci možda se nisu rijetko natjecali za to. Mislimo također na ljude koji su naše srce htjeli imati za sebe. Koliki su ljudi već htjeli imati pravo nad prijestoljem našega srca. Povijest našega života je, naime, povijest našega srca. Razumijemo li, što mi danas činimo? … Mi protestiramo protiv svih ljudi i stvari koje nas žele porobiti! Čujete li protest koji odjekuje iz ove ceremonije?
Rijetke su vrijednosti, za kojima večeras težimo. One, jer su danas tako rijetke, uživaju visok ugled. Koliki ljudi već teže za tim vrijednostima? O današnjoj ceremoniji, današnjem krunjenju mora se govoriti kao o jednom kraju i jednom početku:
Ono je kraj dosadašnjega milosnoga razvoja, jer inače ne bismo dospjeli tako daleko, da Majku Božju večeras želimo okruniti. Koliko može biti ljudi, koji svoja srca nude takvoj Kraljici? I koliko ih može biti, koji svoja srca odbacuju?
Što je ono najljepše što mi imamo? Što je najsavršenije što imamo? To je naše srce. I to srce nudimo Kraljici! Taj čin treba biti kraj dosadašnjeg milosnoga i blagoslovom bogata razvoja. Gdje su sva bića i stvari, koji su ispružali ruku za mojim srcem? Kolike krize su nam priredili? Danas je kraj tih kriza…
No današnje krunjenje je također početak jednoga novoga, milosnoga razvoja koji stremi prema gore. Sada imam jedan oblik života. I zato je za mene od sada po sebi razumljiva stvar, da će ono, što se nekako ne da povezati sa željom i voljom Kraljice mojega srca, biti odbačeno daleko od mene. Samo ono što se može povezati s njezinim željama, to je u budućnosti predmet mojega žarkoga stremljenja.
Predavanje oca Josefa Kentenicha za Schönstattsku djevojačku mladež nadbiskupije Freiburg, 29. svibnja 1941.
