… Savez ljubavi uvijek je bio tu kao oslonac. Mala posvetna molitva bila je isto onako umirujuća kao i u dane prije toga svega, a ja sam mogla MTD posvetiti sve, možda i već „napadnute“ dijelove tijela, što je bila vrijedna utjeha.
Savez ljubavi u korona-vremenima
Već nekoliko tjedana živimo drugačije i imamo temu koja svugdje prevladava. Upravo u ovim dinamičnim vremenima, u kojima se mnogo toga novog događa čega još nikad do sada nije bilo i zbog čega strahujemo, postalo mi je posve jasno, da mi, kao što kaže otac Kentenich, možemo na savezu ljubavi bazirati čitav naš život, također i ovakva vremena nevolje i ekstrema.
U početnoj fazi ove krize čitava je svakodnevica bila uskovitlana , ništa više nije bilo sigurno. Ipak, Savez ljubavi još je uvijek bio tu kao oslonac. Mala posvetna molitva bila je isto onako umirujuća kao i u dane prije toga svega, a ja sam mogla MTD posvetiti sve, možda i već „napadnute“ dijelove tijela, što je bila vrijedna utjeha. Istovremeno MTD je također, na svaki način bila tu kada bih izlazila među ljude. Ruke, uši, usta, srce bili su posvećeni i ona je s njima mogla raditi što je htjela.
Poklanjam MTD svoje srce
Ona se brinula u prvom redu za „srce i uho“. Bilo je važno shvatiti tko treba pomoć, jer se sam s time nije mogao nositi. Starije osobe koje sam nazvala, bile su još najbolje zbrinute. Susjed, unuka, studenti koji više nisu imali predavanja, imali su stoga više vremena, te su mnogi bili u akciji. Oni me nisu trebali.
Dobila sam više vremena za molitvu, kojom sam mogla pomoći ljudima
Kada više vremena moramo biti kod kuće, svakodnevica se usporava. Novo slobodno vrijeme, to mi je odmah bilo jasno, željela sam provoditi u molitvi i zapaliti svijeću za…DUH sveti prijeko potreban, kako bi ne samo čisti aktivizam već i korisne mjere mogle steći uporište. Kada sam zadnji put molila za političare, nositelje odluka, liječnike i njih uključivala u Savez ljubavi? Kako korisno: Vertikalna linija Saveza ljubavi od čovjeka čovjeku dobiva nov zamah.
Gledati očima Marije
Te većinom loše vijesti na svim programima, neprestano se mijenjajući: što sada vrijedi za dva sata ne vrijedi, vukle su prema dolje i činile moj svijet sivljim i sivljim. Što bi mi rekla Marija, ako svakodnevno kod nje budem sjedila bar 20 minuta? (Ja sam to nadogradila sa 10 na 20 minuta.) Slušanje vijesti jednom dnevno, za mene je bilo sasvim dovoljno. Zatim je i svaka dva dana bilo jednako dobro. Gledanjem Marijinim očima, dobro koje ipak još postoji, ne gubi se , već dobiva drugačiji smisao. Na mjesto pokraj telefona objesila sam listić na kojem je obitelj mogla zapisati: „Lijepo je…“ „ Hvala za …“ „ U krizi treba tražiti dobro kao uskršnja jaja…“Pri prolasku pokraj zapisa, isplatilo se pogledati ono što je svaki od nas članova obitelji doživio kao ohrabrujuće iskustvo. Za mene je to bila priroda koja je odlučno cvjetala, stvarala nešto prekrasno i novo, bez obzira na umiranje oko nas.
Saslušati i ohrabriti
Telefonskim pozivima u udaljene krajeve domovine shvatila sam, da starije osobe drugdje nisu imale bezuvjetno dobru psihičku pomoć. Ustrajne kronične bolesti činile su ih , razumljivo osjetljivijima , a tadašnji scenarij potaknuo je u njima mnoge strahove o kojima ni s kim nisu mogli razgovarati. Nekolicina osoba koje su im do tada dolazile u posjetu, prestale su dolaziti. Usamljenost i bespomoćnost su se povećavale. U kolikoj mjeri mogu pomoći redoviti telefonski pozivi i pažljivo slušanje s ponovnim oživljavanjem lijepih doživljaja iz proteklog vremena i ohrabrivanjem na prizivanje iz sjećanja lijepih stvari u svakodnevici. Meni je to stvorilo sasvim nov pristup u razmišljanju o Marijinoj posjeti Elizabeti. Marija donosi hrabrost i novu nadu, a Zaharija opet može govoriti. Usvajam dobru naviku: prije telefoniranja osobu „staviti Majci Božjoj u srce“ i posvetiti joj svoja usta i svoje uši kako bi slušala i govorila sa mnom.
Savez ljubavi kao pomagač u krizi
Svaki dan sam iznova radosna i zahvalna što sam sklopila Savez ljubavi s MTD. Raduje me, da sam uspjela proživjeti ga u svakodnevici „ prateći krizu“ . Uza sve zastrašujuće i teške dojmove ne bih ipak željela zaboraviti „ uskršnji pristup“ ovoj krizi. Prije mnogo godina otac Kentenich se o tome ovako izrazio: „To mora biti jedan čudesan novi svijet, koji će Bog dati da nastane iz ovog silnog umiranja, to mora biti divan red koji on nanovo hoće oblikovati iz katastrofa i ruševina.“
„Trenutno još nismo tako daleko; trenutno to znači : Novu obalu možemo doseći samo ako smo spremni napustiti staru obalu.“
C. B.
Poticaji za mene