Ovaj duhovni poticaj kao i sve ostale duhovne poticaje možete pročitati na našoj schönstattskoj web stranici u rubrici U školi oca Kentenicha, kliknite OVDJE.
U školi oca Kentenich …
učimo i poučavamo.
„Mi smo otkupljeni, spašeni … stoga daleko od nas svaki pesimizam!“
Kao svake godine, tako i ove godine želimo si milostima bogat Uskrs… Što želimo jedni drugima? Uskrsne radosti, koje uglavnom imaju korijen u tome, da u vlastitom srcu, ali i u srcu naše djece, naše rodbine, naprosto u ljudskom srcu postanemo svjesni Krista kao proslavljenoga, kao uskrsnuloga Spasitelja. (…)
Nakon što je Spasitelj istrpio, tu je njegovo tijelo, njegovo proslavljeno tijelo nije prijemljivo za križ i bol. Primijenjeno na moju proslavljenu dušu: trajna radost trebala bi oduševljavati pravo dijete Božje, koje ima udjela u proslavljenom Spasiteljevu životu. Preobražena, trajna radost. To ne mora biti raspojasanost. Ne smijemo dakle misliti, jer smo po Spasiteljevoj Muci spašeni, jer tako puno križa i boli nosimo – mi ne previđamo bol ni križ, koji nam biva poslan; to je izraz igre ljubavi između njega i nas – (da bismo stalno morali imati ozbiljno lice).
Ne moramo dakle stalno imati smrknuto naborano čelo, ne smijemo na primjer misliti, ako želimo biti pravi katolici, da bismo morali biti žalosni. (…) Znamo naime onu poznatu riječ svetoga Franje Saleškoga: Svetac koji je žalosatn, žalostan je lik sveca. Ne želimo predstavljati žalosne, kisele katolike, likove Krista. Ako mi je dakle dan dar stalne, mirne, smirujuće radosti u svim situacijama života, pa i u udarcima sudbine svake vrste, u razočaranjima, bolesti, kako god se zvala, tada znamo, to nije samo prirodno ustrojstvo, tu se u mojoj duši razvija tajanstveno udioništvo u proslavljenom Spasiteljevu životu.
Kakvi bismo mi bili likovi, osvajački likovi, kada ne bismo hodali uvijek samo prignuti, nego kad bismo jasno gledali u svijet: Mi smo spašeni, otkupljeni, imamo udjela u proslavljenom, ne samo u trpećem Spasiteljevu životu! Zato daleko od nas svaki pesimizam! To je jasno, nema uskrsnuća bez polaganja u grob, i u toj mjeri, kada visimo na križu, doživljavamo istovremeno već proslavu i trebamo je doživjeti. Jer ta igra ljubavi, koju igramo s vječnim Bogom Ocem, igra skivača – on se skriva iza moga križa – , što želi (time)? Želi da ga tražimo. Trebam mu se izručiti…
Što moramo više naglašavati? Pavao nam može tu dati odgovor. Ako se uskrsnuli s Kristom – uz pretpostavku, da smo prije umrli s njime ili istovremeno s njim umiremo . ; ako ste uskrsnuli s Kristom, tada tražite ono što je gore (usp. Kol 3,1)! Kako jako trebamo to danas … Sveopćom silom se srce i misao vuče prema dolje, u ono čisto materijalno. Tražite što je gore! Što znači to, „što je gore“? Kruženje oko Boga Oca. Tražite što je gore! Dapače, ne samo tražite što je gore, nego i kušajte što je gore ( usp. Kol 3,2). Što znači to kušati? Vječnoga Boga Oca i sve njegove planove, koje on ima s nama i sa svjetskom poviješću, s našim narodom, … ne samo vidjeti i znati, nego kušati, iznutra obuhvatiti. Tada … na izvandredan način uzimamo udjela u proslavljenom životu Spasiteljevu već ovdje na zemlji.
Pater Josef Kentenich, Živjeti iz vjere, sv. 17, str. 9 sl.
