Duhovne vježbe u tišini pod nazivom „Marija, svjetlo naše nade“, održane 29. studenoga 2025. u Svetištu Majke Novog Saveza u Ivanovcima, okupile su tridesetak žena i majki koje su u tišini željele dublje uroniti u susret s Marijom i kroz nju s Bogom.
Program je bio ispunjen predavanjima, osobnom molitvom, euharistijskim klanjanjem i svetom misom. Sve je bilo prožeto schönstattskim duhom jednostavnosti, predanja i tišine. U takvom ozračju, svaka je od nas mogla napraviti svoj mali, ali bitan korak bliže Mariji – svjetlu naše nade.
Na samom početku obnove, s. Mariana Hermann pozdravila je sve prisutne žene i majke te zapalila prvu adventsku svijeću – svijeću nade. U svojem izlaganju istaknula je kako nam je upravo Marija donijela nadu i kako nas i danas drži u svojoj majčinskoj ruci. Predavanje je bilo podijeljeno u tri točke koje su nas vodile od razmatranja Marijine veličine, preko njezine bezgrješne ljepote, do poziva da postanemo nove žene u Bogu.
U prvoj točki razmatrale smo Marijinu ulogu u svijetu – tihu, ali moćnu. Ona je uvijek bila uz Isusa, u Kani, na križnom putu i pod križem, gdje je prihvatila postati Majkom cijelog čovječanstva. Svaka od nas ima svoju originalnu zadaću, svoj mali doprinos Božjoj pobjedi. Zastala sam nad pitanjem poniznosti i tihe službe: mogu li sebe vidjeti kao neznatnu službenicu – i to ne samo u mislima, nego u djelima? Naša snaga raste upravo u poniznosti. Prvotna nit Kristova života bila je vršenje volje Očeve – i u tome nam Marija prednjači.
Tijekom prve pauze u tišini razmišljale smo o „milosnom kapitalu“, o Savezu ljubavi, o tome pristupamo li Mariji kao djeca ili kao odrasle žene. U toj tihoj šetnji Svetištem, odlučila sam obići postaje Križnog puta. Prvi put promatrala sam Mariju kao onu koja ostaje – ne riječima, nego prisutnošću. Njezina snaga je predanje, a njezina šutnja susreće Isusovu poslušnost. U tom susretu dviju šutnji, nešto se u meni otvorilo i progovorilo. Naučila sam puno iz tog tihog hoda.
U drugom dijelu izlaganja s. Mariana nas je uvela u ljepotu Bezgrješne – Marije Immaculate. Ona je neokaljani stan Božji, čista pokaznica Krista. Mi smo živa svetišta – to je poziv i izazov. U tišini sam se pitala: živim li taj ideal? Jesam li otvorena, iskrena, spremna dopustiti Bogu da djeluje po meni? U meni se probudila nova nada da mogu biti malena zvjezdica na Marijinoj kruni – kroz svoje male žrtve, svoju vjernost i ljubav. To je bila nježna, ali snažna spoznaja: Marija zna moje ime, temeljno me poznaje i poziva me na svetost.
U drugoj pauzi razmišljale smo o tome što znači biti hram Duha Svetoga i u kojoj mjeri živimo svijest da smo stvorene za jedinstvo s Bogom i vječnost. Osjetila sam čežnju rasti kao „žena sunca“, žena koja svijetli onim svjetlom koje joj Marija daje.
U trećem predavanju sestra je govorila o Marijinom „da“ i o snazi našega vlastitog „da“. Slika stabla pomogla nam je razumjeti duhovni rast: korijen duboko uronjen u Boga, deblo koje se oblikuje u ljubavi i odanosti, grane koje donose plodove – ali samo ako se daju obrezivati. Shvatila sam da nešto u nama mora biti odrezano kako bi novi plodovi mogli nastati. To je životna mudrost poniznosti i odricanja.
U posljednjoj pauzi tišine razmišljala sam koliko njegujem djetinju pouzdanost prema Ocu. Jesam li dovoljno otvorena i radosna? Dopuštam li Duhu Svetomu da me preobražava iznutra? Uvidjela sam da moje riječi, stavovi i način ophođenja ili otvaraju put Kristovoj prisutnosti – ili ga zatvaraju.
Dan se nastavio euharistijskim klanjanjem, koje je u molitvi predvodio vlč. Ivan Rajković, a zatim i svetom misom. U svojoj homiliji vlč. Rajković nas je potaknuo na budnost, na obraćenje i na duh Marijine vjernosti. Govorio je o izazovima vremena, ali i o hrabrosti vjere koja ne gleda u strah, nego u Božju prisutnost.
Na kraju obnove, Marija Štefanović, voditeljica Lige majki, zahvalila je svim sudionicama, a posebno s. Mariani, predavši njezino zdravlje u ruke Majke Božje. Susret je završio jednostavnim druženjem, a u srcu je ostala radost i duboka zahvalnost.
Toga dana, kroz tišinu, molitvu i razmatranje, ponovno sam otkrila ono što Schönstatt uvijek nosi u sebi: da Marija vodi sigurno, nježno i s puno ljubavi. Ona je doista svjetlo naše nade – za svaku od nas i za svijet u kojem živimo.
Izvijestila Maja Stanić
FOTOGALERIJA:
