Korona u prijevodu znači: kruna
Mariji darovati krunu. Time joj govorimo : „Ti si najbolje razumjela ufanje u Boga! Ti si Kraljica bezbrižnog povjerenja! Uzmi i nas u svoje kraljevsko, mudro i djetinje povjerenje u Boga.!“
Kriza, prevedeno smisleno, znači : Ovdje je kritična situacija s odlukom. Vijesti o korona – virusu nisu ostale samo na ekranu. Brže su ušle u naš život, nego što smo i mislili. Unutar najkraćeg vremena čitave su zemlje u izvanrednom stanju, nebrojeno mnoge u stanju karantene ili stavljene u jako reducirane socijalne kontakte.
Prelaze li događaji jednostavno preko nas, jesmo li im samo izručeni? Nalazi li se u njima poruka, poziv? Govori li nam Bog u ovim događajima? Kako ćemo odgovoriti?
U travnju 1945. Otac Kentenich je otpušten iz koncentracijskog logora Dachau u kojemu je bio uhapšen dobre tri godine i čekao je kraj rata u mjestu Ennabeuren. U svojim propovijedima tamo,rekao je između ostalog i ovo:
„U velikoj smo brizi oko oblikovanja naše budućnosti. Koja li nezaštićenost i nesigurnost bijaše naša sudbina u Dachau. Kolike brige noću i danju. A ipak! Naša najveća briga bila je, biti bezbrižan u bezgraničnom povjerenju u očinsku brigu Boga. (…) Zašto želimo i moramo i mi u sadašnjem položaju biti tako beskrajno bezbrižni? Zato, jer znamo : Otac na nebesima brine za nas. (…) Sve što se događa tijekom dana i tjedna, Bog je od vječnosti iz ljubavi providio za nas. Svaku večer želimo okusiti gdje nas je to Bog susreo.(…) To sam kod svećenika u Dachau činio jednu i pol godinu svaku večer.(…)
Kad se posvećujem Mariji, žrtvujem joj sve. Ona zna za moju ljubav. Daruje mi svu svoju majčinsku brigu i ljubav. Ona me štiti, ako Bog tako hoće ( …) Kad iznad i iza svih stvari vidimo mudrost i ljubav Božju, tada smo uvijek i posvuda radosni i zadovoljni.“
Sada se odlučuje je li moje povjerenje izdržljivo.
Korona u prijevodu znači: kruna
Mariji darovati krunu. Time joj govorimo : „Ti si najbolje razumjela ufanje u Boga! Ti si Kraljica bezbrižnog povjerenja! Uzmi i nas u svoje kraljevsko, mudro i djetinje povjerenje u Boga.!“
Ovih dana došao je mail s predmetom: Povjerenje . U njemu je stajalo… “Uistinu promijenjena situacija jako nas dira, ali nakon prvotnog šoka dolaze mir i opuštenost. U stvari to će biti za sve nas -i sve obitelji – jedan izazov, prevladati duge sedmice bez okvirnog plana. Ja u tome vidim također i puno dobroga. Budući da i sama ne mogu više raditi, imamo puno vremena jedni za druge, jedni s drugima što će u najmanju ruku u početku sigurno činiti dobro. Prije svega također i dobro vrijeme za nas je pravi dar. Svakako ćemo morati vidjeti kako tijekom vremena prevladati vrijeme oskudijevanja, dosade i kućne izolacije.
Već je jako iznenađujuće to, što se upravo događa diljem svijeta, koje sile djeluju i kako se čitav naš život odjednom jako zakočio. To ima pozitivne kao i negativne strane. Prije svega brinem zbog velikog straha ljudi. Strah i duševna neuravnoteženost bili su oduvijek loši savjetnici i ljudima dopuštali da rade drugačije od onog što bi bilo dobro. Tako se nadam i molim da ova situacija donese više „koristi“, nego štete i ne preoptereti društvo.
Da, vrč-pošta stigla je kod Majke Božje … Otkad sam JOJ povjerila sve moje hitne nakane, osjećam u sebi jako povjerenje koje mi je posljednjih četrnaest dana i sada jako poraslo i išlo u prilog u svom ovom uzbuđenju oko „korone“. Povjerenje koje je raslo dalo je da budem mirnija i pouzdanija. Ono mi je u ovim danima pomoglo u teškim situacijama svakodnevice da izvučem unutarnje konce i odmah se okrenem Bogu te mu povjerim i predam svoje teškoće, brige i boli. Odmah bih postajala mirnija i uravnoteženija.
U svem ovom kaosu ovih dana imam dojam da se uglavnom radi o tome vjerno izdržati u vjeri i ufanju. Početkom godine kad smo se bavili tekstom jutarnje molitve koju je otac Kentenich oblikovao u koncentracijskom logoru u Dachau i kada su bili dani sjećanja na oslobađanje iz logora, jako sam puno razmišljao o tome kako je pojedinim ljudima poput oca Kentenich-a , Dietrich Bonhoefer-a ili Alfred Delp-a bilo moguće u onako teškim i bezizlaznim vremenima ostati u tako dubokoj vjeri i ufanju. Što ostaje, ako se nekome sve oduzme? To je vjera i duboko povjerenje da ništa nije uzalud i da je sve ugrađeno u višu silu koja nadilazi naše razumijevanje. Povjerenje da imamo osobu koja stoji nasuprot , Boga koji nas iznad svega ljubi, koji nas poznaje i nikada nas ne ostavlja same. Boga koji nam je u Isusu Kristu blizu i koji je prednjačio u svim nevoljama. -Ključ svemu je povjerenje.
Tako ostajem pun povjerenja i pouzdan da smo vođeni i ne moramo nikada očajavati. Da: „ Ti si vođen !“ ( K. R . )
Poticaji za mene
♥
„ Naša najveća briga bila je, biti bezbrižan u bezgraničnom povjerenju u očinsku brigu Boga. „Dozvoljavam li da me vijesti uznemire ili da me potaknu k dubljem gledištu: Bože Ti stojiš iza svega? Sa Kristom molim: U Tvoje ruke preporučujem…
♥
„ Ja u tome vidim također i puno dobroga. .. Imamo puno vremena jedni za druge što će u najmanju ruku u početku sigurno činiti dobro. Prije svega i dobro vrijeme za nas je pravi dar.“
Gdje je u aktualnoj situaciji za mene svijetli trenutak u inače tužnom stanju? Za što sam zahvalna ?
Što vidim sasvim novo- također kao šansu? Kako drugima mogu darovati „svijetle trenutke“? Telefonski razgovor, dobra riječ, pružanje pomoći.
♥
„Da, vrč-pošta stigla je kod Majke Božje… Otkad sam JOJ povjerila sve moje hitne nakane, osjećam u sebi jako povjerenje…“- Iz duše pišem što me brine, što nije u mojoj moći i predajem to Majci Božjoj.
Nanovo joj darujem krunu i s ocem Kentenichom molim:
„ Na Tvojoj moći i dobroti gradim, djetinjim srcem uzdam se i radim.
U svim prilikama slijepo vjerujem Divna, uzdam se u Te i u Tvoga Sina! “
