KORIZMA NUDI HOD ZA I S ISUSOM

KORIZMA NUDI HOD ZA I S ISUSOM

 

Kako najbolje naučiti hodati za i s Isusom? Zasigurno Ga je potrebno dobro upoznati da Ga ne bismo izgubili ili kako bismo Ga opet lako pronašli. Ne samo to, valja nam graditi svoju svakodnevicu s njim. U tome će nam najbolje pomoći Evanđelje, kao što ćemo na Pepelnicu biti pozvani vjerovati Evanđelju. Ono nam daje priliku upoznati Isusa: osjećaje njegovog Srca, njegove kreposti, njegova trajna unutarnja raspoloženja. Znamo da je njegova Majka u potpunosti bila usredotočena na unutarnji život svoga Sina. Ona nam može u tome najbolje pomoći: da postanemo slični Isusu. Molimo je za vrijeme našeg duhovnog bdjenja u Svetištu:

„Molitve duhu uči me sve više,
sve većma duh moj nebom neka diše;
Krista k’o sunce gledat’ mi je cilj,
na Njemu život gradit’ sveudilj.“
(J. Kentenich)

Majka Isusova je bila majstor kontemplativne molitve, to jest razmatranja. Sveto pismo nam svjedoči o tome: „Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu“ (Lk 2, 19). Od nje želimo naučiti umijeće razmatranja.

„Što je smisao razmatranja? Ono treba biti škola ljubavi.“ (J. Kentenich)

Da bismo dobro razmatrali/meditirali, potrebno je odabrati predmet naše pozornosti, a to su evanđeoski tekstovi iz Isusovog života. Zatim je potrebno zazvati Duha Svetoga za dar razumijevanja teksta, poniziti se i pokajati za grijehe, staviti se u Božju prisutnost: Oca, Sina i Duha Svetoga koji nas ljube u svetištu našeg srca. Tek nakon toga možemo pristupiti čitanju izabranog teksta. Čitamo polako i više puta.

1. KORAK: Predočiti si Isusa, osjećaje njegovog srca, kreposti i njegova trajna nutarnja raspoloženja. Nastojati ući u nutrinu njegove duše: klanjati mu se, zahvaljivati, suosjećati s njim, slaviti ga: provesti jedno vrijeme u ovom ozračju.

2. KORAK: ucijepiti sebe u zajedništvo s Isusom. Steći uvjerenje da se trebamo suobličiti Isusu po njegovim krepostima blagosti, poniznosti, čistoće praštanja, strpljivosti u križevima. Isus nije nosio samo drveni križ nekoliko sati na kraju života, On je svakodnevno nosio terete ljudi s kojima se susretao. Njegov čitav život nije bio lagan, a najteži trenutak njegova života bio je utjelovljenje: kada je Bog postao čovjek. Sve je to učinjeno iz ljubavi prema Ocu i ljudima.

Sada je vrijeme da sebe pogledamo u svjetlu Isusovih kreposti. To činimo pod tri vida: kajući se za prošlost, žaleći što sada ne živimo dublje tu krepost i budeći želju za duhovnim rastom. Na kraju meditacije molimo za određenu Kristovu krepost da siđe u našu dušu, npr. ovim riječima: „Neka krepost Kristove blagosti siđe u moju dušu i učini je blagom.“

3. KORAK: meditaciju završavamo molitvom za osobne potrebe, potrebe HŠO i čitave Crkve te donoseći konkretnu odluku ili svoju mjesečnu odluku pogledamo u svjetlu meditacije.

Predmet našeg razmatranja mogu biti i osobine Boga Oca, Duha Svetoga, Marije. Takvom meditacijom ulazimo u istinsko klanjanje Bogu, živi odnos prema Mariji, život po Evanđelju i služenje bližnjima.

Na našem putu prema unošenju simbola Boga Oca u naše Svetište u Ivanovcima bit će dragocjeno tražiti i razmatrati one tekstove Evanđelja u kojima Isus opisuje svoga i našega nebeskog Oca! Tada će biti hod s Isusom kroz Korizmu istovremeno i put s Ocem jer „Ja i Otac jedno smo“ (Iv 10, 30).

Izvor: p. M. Sušac, Život sv. Ljudevita M. G. Montfortskog, Apostolski centar Sav tvoj, Zagreb, 2002., str. 81 (metoda razmatranja francuske škole duhovnosti).

Aktualno i važno

Prinesite svoj doprinos i potrebe našoj Majci. Preuzmite važne objave i poticaje. Pogledajte važne datume i događaje.