Rođena 6. kolovoza 1934. u Bavarskoj u Rosenheimu, 5. lipnja 2026. rođena za nebo!

Nekoliko dana poslije opsežne operacije naša predraga sestra Hedviga, vratila se kući Ocu nakon dugog i dobrog zemaljskog boja da primi vijenac vječne slave. Na Prvi petak Srca Isusova Gospodin ju je pozvao k sebi u prostranstva vječnog blaženstva još davno djetinje predanu Njegovoj svetoj volji!

Na usnama i u našim srcima ostaje samo jedno VELIKO HVALA nebeskom Ocu što smo imali milost poznavati ju, biti u njezinoj blizini, surađivati s njom i voljeti je jer je prije svega ona voljela nas, svakog ponaosob i svoju Hrvatsku schönstattsku obitelj za koju je živjela i umirala.

A tko je bila s. Hedviga i kako je tekao njezin životni put kratko će nam predstaviti pater Christoph svojim riječima:

„Kao mlada žena sestra je ušla u Schönstattu u Savez neudanih žena. Često je slušala u Schönstattu predavanja patra Chrysostomusa Grilla o schönstattskom istočnom poslanju i oduševila se za njega, što potvrđuje i nekadašnja rubrika u Pismu saveza koju je pripremala pod nazivom: Istočno poslanje. Taj pater joj je otvorio put u bivšu Jugoslaviju, gdje je najprije učila hrvatski jezik.

Od 1980. do 2006. bila je župna suradnica u Rumi kod župnika vlč. Boška Radielovića, a poslana od đakovačko-srijemskog nadbiskupa Ćirila Kosa, gdje je svirala i vodila župni zbor, ali i ubrzo osnovala schönstattsku zajednicu, kao i u nekoliko okolnih mjesta.

Vrijedi također spomenuti da se sestra Hedviga nije slučajno nastanila u Rumi. Tamo, u blizini je pater Fritz-Josef Hillebrand prikazao svoju životnu žrtvu za obnovu svijeta preko Schönstatta. Na temelju njegove žrtve, sestra Hedviga je nastavila svoje apostolsko djelovanje.

Kada je došla Akcija Hodočasničke Gospe u naša područja 1998., sestra Hedviga ju je pomogla širiti u srijemskom dekanatu. U cijeloj Đakovačko-srijemskoj nadbiskupiji bila je poznata crkvena suradnica i mnogi su Schönstatt s njom povezivali. Bila je u kontaktu s mnogim župnicima. Osnivala je također schönstattske grupe u granama žena i majki kao i djevojaka. Redovito je pratila hrvatska hodočašća u Schönstatt. Usko je surađivala s mons. Šešom, a posebno dobre veze je održavala sa članicama pokreta u Slavonskom Brodu, gdje je konačno provela i svoje zadnje godine u direktnoj službi HŠO od 2007. do 2009. Tada se iz zdravstvenih razloga morala povući u Schönstatt u kuću Mariengart, gdje živi njezina zajednica.

Ja sam upoznao sestru Hedvigu za vrijeme Domovinskog rata 1993. u Schönstattu, kaže pater Christoph. Dugo smo razgovarali. Uvijek je bila susretljiva i uslužna i vjerna ocu Kentenichu, schönstattskoj duhovnosti i Hrvatskoj schönstattskoj obitelji za koju je dala svu sebe. Izgradnja HŠO uključujući oba naša Svetišta, bila je njezino životno djelo.

Kasnije sam bio više puta u Rumi gdje smo zajedno obilazili lokalne schönstattske zajednice (1998 .- 2006.). U Rumi, u svibnju 2002. vjenčao se moj stariji brat Rupert, a sestra Hedviga ima čak i neke zasluge u tome (Božja providnost radi…).

Kao pater Chrysostomus Grill, tako i sestra Hedviga ima velike i vječne zasluge oko izgradnje Hrvatske schönstattske obitelji. Neka ju za to nebeski Otac obilno nagradi!“

U 7 sati ujutro, 5. lipnja 2026., kada je sestra Hedviga preminula, zvonila su zvona naše obnovljene crkve sv. Šimuna i Jude Tadeja u Markuševcu i to po prvi put nakon šest godina od potresa upravo u to vrijeme.

Je li to neki znak ili slučajnost, tko zna? No otac Kentenich kaže da nema slučaja, sve je samo volja Božja!

A meni u srcu odzvanja tekst zahvale s. Hedvigi za sve što je učinila za našu veliku Obitelj i mene osobno, donesen u Pismu saveza 2020., stoga ga želim jednim dijelom.ponovno s vama podijeliti.

Zanimljivi su i odmah plodonosni njezini početci u Rumi, gdje je s tamošnjim župnikom, vlč. Boškom Radielovićem, u izvrsnoj suradnji započela s apostolatom tiska. U Rumi je, dakle, rođena ideja o Pismu saveza kao pismu namijenjenom svim članovima tada male Schönstattske obitelji štovatelja i saveznika Majke Triput Divne. U početku ono je izlazilo kao dvolist, potom malo veće i to tiskano u ciklostilu i distribuirano poštom osobno pojedincima ili voditeljima zajednica, a financirano dugi niz godina isključivo sestrinim doprinosom.

Ovdje moramo dodati još nešto važno, naime, zajednica Saveznih sestara sestre Hedvige je financirala oltar za prvo i za drugo Hrvatsko schönstattsko svetište. Ne možemo dovoljno zahvaliti na ovom velikom i najvećem daru!

Schönstattska baklja u srcu naše sestre Hedvige ne samo da je grijala, nego i zapalila mnoge oko sebe za schönstattsko djelo. U Pismu saveza donosila je uvijek svaku aktualnost s naših područja i mnoga svjedočanstva o životu iz Saveza ljubavi schönstattovaca diljem schönstattskog svijeta i puno poticaja i materijala za pripremu dolaska Svetišta u našu domovinu, što je uvijek iznova rasplamsavalo našu čežnju za njim, naše molitve, duhovne i materijalne doprinose, spremnost na žrtvu i potpuno predanje za visoke ciljeve našega pokreta što je imao o. Kentenich: novi čovjek u novoj zajednici, čemu prethodi svetost svakodnevice!

Od nje sam učila zanat pera, upijala duh Schönstatta u svakoj riječi i stranici našeg malog pa sve većeg glasila; od nje usvajala korektnost, točnost, ljubav prema lijepoj misli u lijepu riječ zaodjevenu, od nje učila mudrom ophođenju s našim članovima i suradnicima, od nje se učila preciznosti, marljivom i ustrajnom radu bez obzira na žrtve, ali i zdravom humoru koji je bio dio njezine osobnosti. Sestra je usvojila stav beskrajne bezbrižnosti, što je u danima pojačanih napora jačalo naše djetinje povjerenje u Božju providnost. I na tome joj velika hvala!

Želim podsjetiti da je s. Hedviga bila pionir i u pripremi prijedloga za pobožnost Slavlja saveza za sve naše zajednice, radeći na tome godinama sve do samog povratka u Schönstatt. Također želim spomenuti i njezino neumorno zauzimanje za našu schönstattsku literaturu koju je u početku sama financirala inicirajući mnoge prijevode novih devetnica naših schönstattskih prvaka. To je samo jedan dio onoga što je činila živeći i nesebično se darujući za svoju i našu Hrvatsku schönstattsku obitelj.

Majčinski duh i vedrinu prave zrele kršćanske duše snažno obilježene Savezom ljubavi s Marijom prenosila je na sve nas. I za to joj od srca hvala!

Značaj s. Hedvige za našu veliku Obitelj je ogroman i njezina djelatnost koja se prelijevala u svim pravcima i projektima HŠO nemoguće je obuhvatiti u nekoliko rečenica, on zavrjeđuje puno više prostora, vremena i pažnje. Ne bi smio nikada pasti u zaborav plemeniti i svijetli lik naše drage sestre i njezine višestruke uloge u našem Pokretu jer ako zaboravimo svoje korjene, na čemu ćemo graditi svoju sadašnjost i budućnost?

Neka zauvijek ostane u našem umu i srcu misao oca Kentenicha koju je s. Hedviga neobično voljela i živjela:

Naša najveća briga trebala bi biti,
svake sekunde biti beskonačno bezbrižan,
ne iz nemara, već zato jer se u Boga uzdamo.
Otac Kentenich

Zbogom, draga sestro u schönstattskom poslanju i do viđenja u nebeskom Jeruzalemu!
Ostajemo zauvijek jedno srce u Ocu!

Pripremili: pater Christoph Horn i Lidija Molnar