Kako započeti kada nema više onoga tko je u mom životu ostavio tako predivne uspomene, a nije mi rođak?! Sestra Hedviga je bila osoba čiji mi je majčinski i duhovni odgoj u to vrijeme bio potreban.
Sestru sam upoznala 2005. kada su bile velike pripreme za krunjenje u Slavonskom Brodu, a ona je tada živjela u Rumi. Kada sam preuzela našu schönstattsku literaturu i sve oko toga, a ona se preselila kasnije u Slavonski Brod, bile smo sve više povezane. 2007. sam prihvatila veliku zadaću kao regionalni voditelj Istočne Hrvatske, Srijema i Sjeverne Bosne, što je za mene bio veliki preokret u životu. Prvo sam gledala i slušala, polako učila s razumijevanjem,… imala sam dobru učiteljicu! Uvijek kada pomislim na s. Hedvigu, zahvaljujem dragom Bogu što mi ju je poslao. Nema slučajnosti, to je prvo što sam naučila. Puno se toga promijenilo tada i tijekom godina kod mene i u obiteljskom i u schönstattskom životu. Sve sam upijala i razmišljala o svim situacijama, tako da se i moja vjera jačala i spoznaje produbile. Draga moja sestro Hedviga, koliko je Vaš utjecaj tu pomagao! Ona bi sada sve razumjela!
Moja uloga voditelja i sestrina koordinacija svih sadržaja, jako su dobro funkcionirale: ona uvijek tako blaga i mirna sve je uspijevala urediti bez stresa. Zaista, svi smo puno učili od nje, posebno naši članovi u Slavonskom Brodu. Velika pomoć bio je, sada pokojni mons. Ivan Šešo. Njih dvoje su uvijek bili aktivni, uvijek spremni negdje oduševiti neke nove članove za Schönstatt, a torba mons. Šeše uvijek je bila puna naše literature koju je velikodušno dijelio i lovio nove ljude. To je bilo vrijeme procvata pokreta kod nas u Slavoniji, puno događanja i novih sadržaja! Sestra Hedviga, neumorna i puna ideja, bila je vozač, što mons. Šešo nije, i tako su kao putujući tim, ponekad uz nekoga i od naših članova, otvarali nove krugove i širili duhovnost Majke Triput Divne. Svi smo težili za Svetištem u našoj zemlji. Najprije smo zamišljali jedno negdje u sredini svih, gdje bi se susretali istok, zapad, sjever i jug, možda Slavonski Brod ili okolica. Sve veze, ceste i pruge koje bi vodile do Svetišta ovdje su bile otvorene. Svim je srcem naša sestra živjela za Svetište u našoj zemlji. Ali Božja providnost je to drugačije vodila. Prvo Svetište smo dobili u Maloj Subotici, ali Glavno vodstvo je donijelo odluku da ipak trebamo i jedno Svetište na istoku. Sestra Hedviga je i na polaganju Kamena temeljca i na posveti Svetišta u Maloj Subotici bila posebno sretna i radosna!
Drugo svetište nije nikada vidjela, nažalost. Njezino preseljenje u Schönstatt bilo je 2009., a zdravstveno stanje osobito te godine, preslabo za putovanje, tako da je ostala velika praznina i njoj i nama zbog toga, ali samo dragi Bog zna zašto je tako moralo biti.
Bila je tada i koordinator Glavnog vodstva. Naša putovanja u Zagreb na sastanke u društvu mons. Šeše, vlč. Vlade Mikruta, voditelja Lige svećenika, za mene su nezaboravna. Molitva, planovi, rasprave, težnje ostaju mi duboku u sjećanju, kao i psalmi koje smo uz molitvu pjevali!
U sjećanju ostaje i hodočašće na posvetu našeg Dubrovačkog svetišta, gdje je s nama bio i naš pok. Franjo Mandić koji je u to vrijeme preuzeo veliku odgovornost za našu HŠO. Posjet Međugorju i Mostaru ostavljaju radost u srcu, a posebno naši Dubrovčani: doček, slavlje i druženje u zajedništvu. Sestra Hedviga je pratila i naša hodočašća u Schönstatt, kao i ono 2012. i veliko jubilarno 2014. kada je tamo živjela. S velikim veseljem i posebnom ljubavlju za nas Hrvate, radosno se družila i provodila puno vremena s nama tih dana.
U vrijeme dok je bila u Slavonskom Brodu sve naše zajednice sudjelovale su u organizaciji Godišnjih susreta, Hodočasničkih dana i blagoslova slika Hodočasničke Gospe, zatim organizacije odlaska i priprema za sve te događaje. Svi smo surađivali i puno učili od naše s. Hedvige. Usuđujem se reći, bilo je drugačije vrijeme za naš pokret, više ljudi, više izazova i hrabrosti.
Ovako sam je ja doživjela, no sigurno bi i oni koji su s njom usko surađivali također potvrdili mnoga moja iskustva i još dodali svoja. Nikada neću zaboraviti tu dragu plemenitu dušu, majčinski, tih i blag odnos prema svima, a sve to zato što je istinski i vjerno živjela svoj Savez s našom Majkom i Kraljicom. Učila nas je da tko se u Boga uzda ne treba se ni o čemu brinuti, nego živjeti beskrajno bezbrižno, što smo čak usvojili pišući na kraju naših poruka i mailova: BB!
Počivajte u miru, draga naša sestro Hedviga!
Svjetlost vječna neka Vam svijetli na schönstattskom nebu!
Priredila: Mira Erceg
