Ove godine, kao i prošle, imali smo čast i priliku za Veliku Gospu hodočastiti našoj MTD iz Josipovca u Ivanovce. S obzirom na veliku želju i volju naše djece (Domagoj 10 g. i Gabrijela 11 g.) da ove godine pješače s nama, morali smo poprilično skratiti i prilagoditi rutu kojom smo hodali prošle godine.

Osjećaj punine srdaca, kako naših tako i dječjih, nama je znak da smo napravili dobro. Na pješačenje smo krenuli iz Bizovca u 4 h 30 min s mišlju da trebamo stići na svetu misu u Ivanovce u 8 h, ali i s idejom da što kraće hodamo po mraku cestom koja nema pješačku stazu. Već u Ladimirevcima djeca pokazuju prve znakove umora te stoga tu i prvi puta odmaramo uz okrjepu. Nakon prvih 5 km i odrađene polovice puta noge su sve teže, no djeci nije ni na kraj pameti odustati. Gospa nam pomaže i daje nam snagu da idemo dalje, kažu oni.

Nakon još jednog kraćeg odmora ispred križa i Gospine kapelice koji su nam se našli na putu odrađujemo i posljednji dio puta te umornih nogu, ali punih srdaca i zadovoljna duha stižemo našoj Majci Triput Divnoj u Svetište u Ivanovce. Ondje nas dočekuje ostatak naše obitelji i to upravo na vrijeme za prisustvovanje svetoj misi koju je slavio vlč. Marin Knežević. Majci i ove godine predajemo svoje zahvale i molbe, brige i probleme. Velika joj hvala što nam je dala snage da još jedno hodočašće privedemo kraju, a organizatorima zahvaljujemo što su se pobrinuli za našu okrjepu na kraju puta. Uz Božju pomoć vidimo se i sljedeće godine.

Obitelji Hojsak, Najbauer i Štefanović