Pod geslom „Da radost ostane“ okupilo se 13. listopada 2026. svećenika u Schönstattskom centru Ivanovci na dan susreta, molitve i zajedništva.

Posebna nam je radost što je u Schönstattskom centru Ivanovci po prvi put održan susret svećenika ovakve vrste.

Na susretu je okupio ukupno jedanaest svećenika – osam svećenika sudionika i trojicu predstavnika Schönstatta koji su vodili i organizirali susret.

Pritom smo posebnu pozornost posvetili pozivanju mlađih svećenika, želeći ih već na početku njihova svećeničkog puta povezati sa Schönstattskom duhovnošću.

U središtu susreta bilo je pitanje što svećenike jača u njihovoj službi i kako mogu sačuvati radost svoga poziva. U posebnom ozračju svetišta bilo je vremena za zaustaviti se, okrijepiti se uz Mariju i ponovno se usmjeriti na vlastito svećeničko poslanje.

Susret su vodila trojica predstavnika naših schönstattskih svećeničkih zajednica:

pater Christoph Horn iz zajednice Schönstattskih patara,

mons. Alvaro Ernesto Isurieta y Sea iz zajednice Schönstattskog svećeničkog saveza te Tomislav Čorluka, dijecezanski svećenik iz Đakovačko-osječke nadbiskupije i predsjednik Hrvatske Schönstattske obitelji.

Posebno mjesto u programu imao je razgovor o različitim schönstattskim svećeničkim zajednicama. Pritom je postalo jasno koliko je dragocjeno ne ići svećeničkim putem sam, nego međusobno se podupirati, dijeliti iskustva i ostati povezani u zajedničkoj karizmi.

Poticaj oca Josefa Kentenicha pružio je također priliku za razmišljanje o vlastitom pozivu i osobnom poslanju. Pitanje „Što nosim sa sobom za svoje svećeničko poslanje?“ pratilo je sudionike u razgovoru i osobnom promišljanju.

Uz molitvu i duhovne poticaje nije nedostajalo ni ljudske blizine i susreta. Tijekom zajedničkog ručka i razgovora zajedništvo se moglo doživjeti na jednostavan, srdačan i okrepljujući način.

Na kraju dana ostala je važna spoznaja: svećenicima su potrebna mjesta susreta, duhovne obnove i međusobnog ohrabrenja. Jer radost poziva raste ondje gdje čovjek zna da ga Bog nosi, a suputnici prate i podupiru.

Obogaćeni vrijednim mislima, susretima i novom snagom za svoju svećeničku službu, svećenika krenula su svojim putem.

Na završetku susreta dogovoreno je da će se ovakvi susreti održavati dva puta godišnje, kako bi se i nadalje njegovalo zajedništvo, međusobna podrška i radost svećeničkog poziva.

Od srca zahvaljujemo svima koji su pripremili i svojim sudjelovanjem obogatili ovaj susret!

Da radost ostane – i da u svakodnevnom svećeničkom životu nastavi donositi plodove.

Priredila: s. M. Ramona