5. srpnja održana je u popodnevnim satima u Maloj Subotici 2. radionica za obnovu Saveza ljubavi.
Odazvalo se 20-ak osoba koje imaju ili nemaju Kućno svetište.
U izlaganju smo mogli čuti da Kućno svetište pruža iste milosti kao i Prasvetište, filijalna svetišta, Hodočasnička svetišta i svetište srca: milost udomljenja, duhovne preobrazbe i apostolske plodnosti. Vrijede ista obećanja i zahtjevi iz Povelje osnutka.
Kućno svetište je mjesto koje podsjeća na ispunjavanje staleških obveza u maksimumu i poletni molitveni život. Kraće rečeno riječima sv. Benedikta Moli i radi. Ne bilo kako: savršeno! Tada Majka dijeli svoja blaga milosti: Ništa bez Tebe, Majko, ništa bez mene! Svetost svakodnevice. I na kraju, i ne manje važno: sve što uspijem i ne uspijem u sebi, na sebi, oko sebe, s drugima…dajem u milosni kapital. Sav svoj trud.
Nakon izlaganja svi prisutni mogli su izreći svoj dojam na izloženu temu.
Izvijestila
Biserka Horvat
Kao dodatak donosimo jedan vrijedan tekst o Kućnom svetištu.
Marija i Winfried Rebbe ovako govore oKućnom svetištu: ono je duhovno središte obitelji, kućne zajednice ili pojedinca u domu. Obično se čini vidljivim kroz križeve, slike Djevice Marije (MTA slike) i druge kreativno osmišljene religijske simbole. Učinkovitost kućnog svetišta temelji se na njegovoj povezanosti s osnivačkim događajem Schoenstatta, Savezom ljubavi 18. listopada 1914. Stoga se ovo mjesto doživljava kao središte, izvor energije, snage i milosti, središte koje budi, promiče i kreativno oblikuje život te nam pomaže postići cjelovito iscjeljenje. Kućno svetište odnosi se na duhovno iskustvo da su Bog i Blažena Majka prisutni i aktivni u kući.
Jasan poticaj za stvaranje kućnog svetišta može se naći u pismu oca Kentenicha od 15. travnja 1948. obiteljima: “Ponesite sliku Majke Božje sa sobom i dajte joj počasno mjesto u svojim domovima. Tako će sami ovi domovi postati mala svetišta u kojima slika očituje milosti, milost koja djeluje, stvarajući svetu obiteljsku zemlju i formirajući svete članove obitelji.” Kućno svetište u svom sadašnjem sveobuhvatnom značenju nastalo je obiteljskim radom oca Kentenicha u Milwaukeeu. Okidač je bilo pitanje jedne majke 28. rujna 1962.: “Ne možemo li, kao u Prasvetištu, zamoliti Blaženu Majku da se nastani u našoj kući i čini čuda milosti ?” “Herrgottswinkel” (Sveti kut) poznat u katoličkom svijetu i “Schönstatt Corners” (Schönstattski kutovi) koji su u početku bili uobičajeni u schönstattskim obiteljima dobili su specifičniji oblik u kućnom svetištu. Prema praksi J. Kentenicha, razvio se običaj posvećenja izvorno dizajniranog kućnog svetišta u ceremoniji i sažimanju povezanih obiteljskih briga u posvetnoj molitvi.
Kućno svetište jača sliku obitelji o sebi kao o “maloj Crkvi “. Marija, po svojoj naravi, sve članove ove domaće Crkve vodi Kristu i sjedinjuje ih s njim. Za bračne parove to je trajno oživljavanje sakramentalnog zajedništva s Kristom. Svi se sakramenti obnavljaju, produbljuju i jačaju na način da donose spasenje.
Kućno svetište je mjesno središte obiteljskog života. Ovdje se doživljavaju i stvaraju veze s Bogom, Majkom Božjom i međusobno. Djeca rastu iz ovog svijeta vrijednosti i mogu prihvatiti sebe i svijet izvan njega kao nešto što se podrazumijeva.
Crkvena godina s raznolikim vjerskim običajima proživljava se u kućnom svetištu. Ovdje se izvode različiti oblici liturgije: molitva, duhovni razgovor, pobožnosti, meditacija, pjevanje i sl. u vrlo individualnom stilu.
Kućno svetište apostolskog je usmjerenja iz kojeg djelujemo kao sol, svjetlo i kvasac.
FOTOGALERIJA:
