ŽIVOT OKO SVETIŠTA U MALOJ SUBOTICI – Slavlje godišnjice svećeničkog ređenja o. Kentenicha

ŽIVOT OKO SVETIŠTA U MALOJ SUBOTICI – Slavlje godišnjice svećeničkog ređenja o. Kentenicha

 

Na današnji je dan, prije točno 111 godina, 8. srpnja 1910., naš duhovni otac i utemeljitelj, otac Josef Kentenich, zaređen za svećenika. Ovu smo lijepu godišnjicu proslavili svečanom svetom Misom u našem Svetištu Kraljice srca, Majke Triput Divne, Kraljice i Pobjednice Schönstattske, u Maloj Subotici.

Svetu Misu predvodio je fra Ivan Crnković iz župne crkve svetog Nikole biskupa u Čakovcu. U svojoj propovijedi osvrnuo se na život i djelo oca Kentenicha, na to koliko je ljubio dragog Boga, nebesku Majku i Crkvu, ali i ljude s kojima je živio i koje je poučavao. Mnogi su mladići prošli njegovu školu, školu koju je i on sam prošao, Marijinu školu ljubavi. On je svega sebe davao za druge, a tako je podučavao i mnoge mlade ljude koji su krenuli putem posvećenog života. Fra Ivan u svojoj je propovijedi rekao kako je svećenik „prozor prema nebu“, a otac Kentenich je to bio u svakom pogledu. Tijekom prinošenja darova na oltar, bilo je veoma milosno i posebno. Naša braća i sestre prinosili su na oltar Tijelo Kristovo (supružnici Vesna i Zlatko Zadravec), vino (zajednica Goričan), vrč milosnog kapitala (supružnici Marija i Franjo Držanić) i crvenu ružu kao simbol Saveza ljubavi (Ivana Mikac Dodlek i Slađana Cirkvenčić). Misno je slavlje sviranjem i pjevanjem popratila Đurđica Katanec. Nakon svete Mise uslijedilo je klanjanje pred presvetim oltarskim sakramentom koje su predvodili Vesna i Zlatko Zadravec.

Bilo je milosno klečati i klanjati se živome Isusu i u tišini srca i duše zahvaliti mu na svim blagoslovima i milostima, pa tako i na našem ocu Kentenichu. I sveta Misa i klanjanje bili su veoma svečani i milosni, a potekle su i suze radosnice i suze zahvale, ali i ganuća.

Toga nas je dana fra Ivan obavijestio o svojem premještaju i od srca zahvalio svima na svim molitama koje molimo za njega i što smo mu uvijek otvarali vrata našeg Svetišta, ali i vrata naših srca. I mi smo isto tako fra Ivanu zahvalili što je uvijek rado dolazio u naše Svetište, na svoju privatnu pobožnost i molitvu u Svetištu. Često je dovodio i druge u naše Svetište, a posebno smo mu zahvalili na tome što je uvijek rado služio Svetištu i nama ljudima. On je u svojoj propovijedi divno približio sliku osobe oca Kentenicha pa sada i mi možemo i smijemo i za fra Ivana reći da je i on nama jako često bio prozor prema nebu.

Ovim putem se cijela HŠO zahvaljuje na svemu što je učinio za nas i za naše Svetište, za naše hodočasnike. Neka mu Majka Triput Divna izmoli kod sina sve potrebne milosti i blagoslove, a mi mu obećajemo da će ostati u našim molitvama i srcima te da se tiho nadamo da će ponovno biti među nama!

Na kraju smo se svi zajedno još družili u hodočasničkom domu, slavili Boga Oca, Isusa i Mariju za sve primljene milosti preko oca Kentenicha, drugih svećenika, Svetišta, ali i preko drugih ljudi koje nam Bog Otac stavlja na životni put!

Danijela i Ivana