ŽIVOT OKO SVETIŠTA U MALOJ SUBOTICI – Proslava srebrnog svećeničkog jubileja patra Christopha

ŽIVOT OKO SVETIŠTA U MALOJ SUBOTICI – Proslava srebrnog svećeničkog jubileja patra Christopha

 

Dana 21.10.2020. s radošću smo, zajedno s našim dragim patrom Christophom, proslavili njegov srebrni svećenički jubilej. Neizmjerno nas je obradovalo kada smo čuli da će baš tog datuma biti ovdje u Maloj Subotici. Pater Christoph tom je prilikom u Svetištu Kraljice srca slavio svoj srebrni svećenički jubilej sa svojim suradnicima i članovima. Svečana sveta Misa održana je u 18 sati u Svetištu. Odazavalo se oko 50 vjernika. Na proslavu i na sv. Misu odazvao se i naš župnik Đuro Vukalović koji je bio pozvan osobno od patra još 5. srpnja, kada je on slavio svoj zlatni jubilej u župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije.

Nagovor je započeo pater Christoph slijedećim riječima: „Na ovakvoj proslavi sigurno se postavlja i pitanje kako sam postao svećenik, zašto sam postao svećenik.“ Odgovor je u događaju koji se dogodio 18. kolovoza 1996. godine. Te se večeri dogodilo posljednje euharistijsko čudo koje je crkva priznala. „Toga 18. kolovoza, oko 19 sati, vlč. Alejandro Pezet slavio je svetu misu u katoličkoj crkvi u trgovačkoj četvrti Buenos Airesa. Nakon što je završio s dijeljenjem pričesti, prišla mu je neka gospođa i rekla mu da u stražnjem dijelu crkve na svijećnjaku leži odbačena hostija. Vlč. Pezet je odmah pošao do posvećene hostije, no ona je bila uprljana da je nije mogao pojesti. Stavio ju je u posudu s vodom i pohranio ju u svetohranište u kapelici Presvetoga Oltarskog Sakramenta. Kad je tjedan dana potom, u ponedjeljak 26. kolovoza, otvorio tabernakul, u čudu je ustanovio kako se hostija promijenila u mišićno tkivo, koje je bilo krvavo. O svemu je izvijestio kardinala Jorgea Bergoglija, današnjega papu Franju koji je tada bio pomoćni biskup kardinalu Antoniju Quarracinu. Bergoglio je naložio da se učine profesionalne fotografije. Fotografije od 5. rujna jasno su pokazale da se hostija, odnosno komad mišićnog tkiva, značajno povećala. Tkivo je zatim nekoliko godina čuvano u svetohraništu, a cijela je stvar držana u tajnosti. Budući da hostija cijelo to vrijeme nije podlegla raspadanju, Bergoglio (tada kardinal) ju je 1999. godine odlučio podvrći znanstvenim ispitivanjima. Dr. Castanon je 5. listopada 1999. g., u prisutnosti kardinalova predstavnika, uzeo uzorke tkiva. Zatim ih je poslao znanstvenicima u New York ne davši im nikakve dodatne informacije, kako bi se izbjegle bilo kakve sugestije. Jedan od istraživača bio je dr. Frederic T. Zugibe, glasoviti njujorški kardiolog i patolog sudske medicine. On je utvrdio da je ispitano tkivo dio ljudskog tijela s vlastitim DNA te da je ispitani uzorak dio srčanog mišića stjenke lijeve srčane klijetke. Taj je mišić odgovoran za stiskanje srca. Treba imati na umu da lijeva klijetka srca pumpa krv prema svim dijelovima tijela. Srčani mišić je pod upalnim procesom, što pokazuje velik broj bijelih krvnih zrnaca. To ukazuje na činjenicu da je uzorak uzet sa živog srca. ‘Tvrdim da je srce bilo živo jer bijela krvna zrnca izvan živoga organizma odumiru – ona su potrebna kako bi se mišić održao na životu. Prisutnost bijelih krvnih zrnaca dakle svjedoči da je u trenutku uzimanja uzorka srce bilo živo. Osim toga, bijela krvna zrnca prodrla su u tkivo što ukazuje na činjenicu da je srce bilo izloženo jaku pritisku, primjerice kao da je ta osoba primila snažan udarac u predjelu prsnoga koša’.” (Tekst preuzet s internetske stranice.)

Pater Christoph zatim rekao: „Želio sam pokazati ljudima na tog živog Boga, na Živog Isusa i to želim činiti i ubuduće. Čuli smo i njegovo osobno svjedočanstvo te s kakvim poteškoćama se on susreo na samom početku svog svećeništva: patnja, muka, nesigurnost, loši osjećaji, tmurne misli i osjećaji.

On nije želio kalež iz kataloga, nego je sam „osmislio“ izgled mladomisničkog kaleža. Morao je nekoliko puta do zlatara kako bi se napravio kalež upravo onako kako je sam pater to zamislio i želio. Taj kalež je bio sa nama na toj svetoj Misi, a kasnije će biti u Svetištu u Ivanovcima. Pozvao je i sve nas da svatko od nas smije staviti sve svoje nevolje, patnje, križeve u taj mladomisnički kalež. Nakon svete Mise bili smo pozvani kod sakristije na mali domjenak sa švicarskom čokoladom i aperitivom.

U Svetištu je pater Christoph udijelio i svoj osobni mladomisnički blagoslov pojedinačno svakome tko je to želio. Svi smo s radošću čekali na svoj red da primimo njegov blagoslov.

Naši voditelji Međimurske zajednice o. Zadravec su u ime svih nas prisutnih i u ime cijele Međimurske zajednice čestitali od srca patru Christophu na njegovom jubileju! Zaželjeli smo mu još mnogo godina svećeništva, ali i njegovog služenja nama Hrvatima. Prigodnu čestitku uputio je njemu i naš lokalni župnik Đuro Vukalović.

Dragi patre Christoph, iskrene čestitke od svih nas, a mi Vam obećajemo naše molitve i žrtve za Vas i Vaše daljnje životno poslanje! Bog neka Vas obilno blagoslovi i strostruko nagradi za Vašu dobrotu i ljubav prema nama!

Ivana Mikac Dodlek