Pepelnica
Odrješito činiti dobro

Jedan stari Indijanac sjedio je sa svojim unukom pored logorske vatre. Već je postalo tamno, a vatra je pucketala dok su se plameni dizali prema nebu kao jezici. Nakon kratke šutnje rekao je stari: „Znaš li ti kako se ponekad osjećam? To je kao da se dva vuka bore jedan protiv drugog u mom srcu. Jedan od njih je osvetoljubiv, agresivan i okrutan. Drugi je suprotno tome ljubazan, nježan i suosjećajan.“

„Koji će od njih dvojice dobiti bitku za tvoje srce?“, upitao je dječak.

„Vuk kojega ja hranim“, odgovorio je stari.

Iz tekstova Pepelnice
„Daj nam snage … odreći se zla i odrješito činiti dobro.“ (usporedi Dnevnu molitvu svete mise)

Razmišljanja na putu
Kako brzo zaključujemo da nešto nije dobro, da je nemoguće, loše, mišljeno – u našem društvu, u Crkvi, u našem okruženju, u obitelji. I puno se može doista izboljšati. Po drugoj strani: Što bi sve moglo biti drugačije – bolje kada ne bismo loše samo propuštali, nego odrješito činili dobro?

U ovom vremenu korizme pozvani smo ići na istraživačko putovanje: Kako možemo dobrom, boljem u nama i u našem okruženju dati više prostora? Kako bi time dobro postalo pokretačem/pogonskim kotačem.

Nije li znakovito da vrijeme korizmene pokore na našoj zemljopisnoj širini pada baš u proljeće? Kako se samo radujemo novom životu koji se budi oko nas. Iako priroda sama uzrokuje stvaran rast, ipak je potrebno naše ljudsko sudjelovanje: Mi možemo pripremiti tlo i stvoriti uvjete za rast za ono što mi kasnije želimo vidjeti u cvatu i što želimo ubirati.

Odrješito činiti dobro –

• tamo gdje me drugi gledaju
• tamo gdje me nitko ne vidi, ali ja znam da je moje djelovanje pravilno; ne na zadnje iz respekta prema samom sebi
• tamo gdje se drugi nadaju mojem pozitivnom uključivanju
• tamo gdje ću možda požnjeti samo slijeganje ramenima ili osmijeh sažaljenja
• tamo gdje mogu pridobiti druge
• tamo gdje ću biti sam
• tamo gdje …

Odrješito činiti dobro zahtijeva hrabrost i snagu. Jer nerijetko se toj namjeri suprotstavljaju unutarnja raspoloženja s „djelovanjem kočnica“: udobnost, bezvoljnost, površnost. Ipak, mi smijemo računati na pomoć.

Kriste, s nama si na putu kroz ove tjedne korizmene pokore, ti nam daruješ ono što mi ne možemo postići svojim vlastitim snagama. Ti pozivaš svakog i svakome kazuješ: „Imaj hrabrosti! Ja sam tu.“

Daj nam snage da se odrečemo zla i da odrješito činimo dobro.

Barem jednom na dan. Jer tada će nastati proljeće – u nama i oko nas.

♥ „Riječ navigacije“ za tjedan
„O nama ovisi! Neka Bog nema uzalud povjerenja u nas.“ (J. Kentenich)

Izdavač: Schönstattski pokret žene i majke, Schönstatt/Vallendar