1. korizmena nedjelja
Čežnja za više

Priča govori o maloj ptičici, koja je kao i sve druge ptice, pila iz okolnih bara i obližnjeg ribnjaka. Istovremeno je u njoj rasla žeđ za čistom, svježom izvorskom vodom. Većina ptica se tome smijala. Ima dovoljno bara. Neke se nisu smijale, jer su poznavale žeđ za svježom vodom. Ali ona je za njih bila samo neostvarena želja, utopija.

Mala ptičica se odlučila tražiti izvor. Nakon puno satova letenja stigla je na veliku rijeku. Voda je bila svježa, ali ipak ne takva za kakvom je čeznula. Neke ptice su joj pričale da se mora ići rijekom naviše i tada bi voda trebala postajati sve bistrija i čišća. Kada je mala ptičica umorna i iscrpljena stigla kući i pričala o rijeci, ismijavali su je. Ali ne svi. Sve više ptica vidjelo je njezine oči koje su bile pune nade i priključile su joj se. Nastala je mala zajednica koja je međutim imala i zavidnike. Oni su joj predbacivali da su oni umišljene ništarije koji ne uništavaju štetočine itd. Ipak ptice male zajednice čine to dok su na putu prema izvoru. To nešto traži od njih, ali im također daje i snagu. Svatko od njih je spoznao ono što je jednom rekla mudra ptica: „Ako se svakoga dana otvoriš kako bi pio vodu, onda ćeš u sebi uvijek imati toliko koliko možeš nositi i toliko da nećeš ožednjeti.“ I to ih je činilo sretnima.

Iz današnjeg evanđelja
„Ne živi čovjek samo o kruhu.“ (Lk 4,4)

Razmišljanja na putu
Koju vodu ja biram kako bih utažio svoju životnu žeđ? Da li je dovoljno svježa i bistra kako bi iznutra učinila moj život bogatim? Ili je to ponajprije voda bljutava okusa koja me ostavlja žednijim nego što sam bio?

Mogu sjesti pred televiziju kako bih se isklopio – ili bih pročitao dobru knjigu i dopustio dublja promišljanja.
Mogu se zabavljati u ekipi na račun drugih – ili popiti kavu s čovjekom koji me „diže prema gore“.
Mogu si dopustiti opijanje s količinom medijskih informacija – ili svjesno rezervirati deset minuta tišine kako bih pronašao sebe i Boga.
Gdje se nalazim u kušnji birati udobnije ili manje dobro?
Poznajem li svoje slabe strane?
Gdje sam već iskusio da napor ili odricanje čine iznutra slobodnijim i zadovoljnijim?
U nama je duboko ukorijenjena čežnja, o Bože, za tobom, čežnja vidjeti tebe, biti blizu tebe.
Čežnja je žeđ za srećom, za ljubavlju kakvu samo ti daješ.
Molimo te za mir, za slobodu, za nadu. Bože, budi nam blizu u brizi, u boli.
Molimo te za razumijevanje, za odvažnost, za podršku. Budi tu u nemoći, u bojazni.
Molimo te za ozdravljenje, da budemo potpuni, za budućnost. Budi tu u bolesti, u smrti.
Molimo te da ti tažiš čežnju, žeđ. Uzdamo se u tebe, budi tu.

♥ „Riječ navigacije“ za tjedan
„Tada ćemo vidjeti kako nas Božja milost nosi i mi ćemo sve one borbe i teškoće, koje nas snalaze, iskoristiti kao najsnažnija sredstva kako stići u Božje ruke.“ (J. Kentenich)

Izdavač: Schönstattski pokret žene i majke, Schönstatt/Vallendar