Naše Svetište – dugoočekivano
Večer prije posvete Svetišta došli smo puni radosti u Ivanovce. Postalo je stvarnost ono za što smo desetljećima molili i žrtvovali: Smjeli smo Majci Božjoj predati Schönstattsko svetište na slavonskoj zemlji.
Opet se pokazuje da Bog koristi upravo malene i slabe kako bi učinio velika djela: Kako je malo naše stado! Kakvo obično mjesto je Bog sebi odabrao!Kako bespomoćno smo doživljavali uvijek iznova velike poteškoće i prepreke! Kako smo bili maleni i kako su malena sredstva za ovakvo veliko djelo! Tako i za nas vrijedi ono što je otac Kentenich rekao 18. listopada 1914. u času utemeljenja:
„Koliko je puta u svjetskoj povijesti ono malo i neugledno bilo izvorom velikoga i najvećega. Zašto to ne bi mogao biti slučaj i kod nas?”
Čudesno vodstvo božanske providnosti ispunjavalo nas je dubokom radošću i zahvalnošću: naše Svetište će biti posvećeno točno na dan kada se u Schönstattskoj obitelji slavi zlatni jubilej odlaska našega oca i utemeljitelja u vječnost. Tako je ovo Svetište također i naš dar njemu. Bili smo uvjereni da je otac Kentenich u tom času bio među nama.
Naše Svetište – vrijedno po žrtvi
U zahvalnosti smo se prisjećali Schönstattovaca predhodnih generacija, koji su s velikom ljubavlju i entuzijazmom širili Schönsattsku duhovnost u našoj zemlji i zapečatili svoju predanost žrtvom života.
U vrčeve ispred Svetišta mogli smo i mi staviti svoje prinose – naše spremno Da, križu koji nam je dan, sve molitve i žrtve, naše nastojanje- biti sličan Mariji, svetost svakidašnjice i apostolsku revnost, kako bi na taj način osigurali plodnost ovog milosnog mjesta.
Naše Svetište – zajedno izgrađeno
Različite zajednice i pojedinci našeg pokreta odabrali su po jedan dio, predmet ili simbol Svetišta koje su htjeli pokloniti za Svetište, ne samo materijalno, već su ga i duhovno obradili. Oni sami žele, poruku koja je povezana s tim predmetom, predstavljati u svom životu i tako doprinijeti da Svetište živi.
Ove su darove članovi iz svih krajeva HŠO svečano unosili u Svetište, odnosno dali Majci Božjoj u vlasništvo: kameni pod, krov, prozore, tornjić, zvono, svetohranište, vječno svjetlo, križ jedinstva, istočni križ, vrč, svijećnjake i svjetlo, a na kraju darove za dostojno liturgijsko slavlje: kalež i pokaznicu, misal i misnicu…
Schönstattske Marijine sestre poklonile su novu Oltarsku sliku Triput Divne Majke, Kraljice i Pobjednice Schönstattske uz riječi:
Draga Triput Divna Majko, Kraljice i Pobjednice Schönstattska, s velikom radošću donosimo tvoju sliku za Svetište koje želiš prisvojiti. Ova slika, kao milosna slika, ide po cijelom svijetu. U njoj želiš doći i u ovo drugo Hrvatsko svetište. Postavi ovdje svoje prijestolje kao u Schönstattu u Prasvetištu. Privuci k sebi ljude u Svetištu i odgoji ih za upotrebljivo oruđe u svojoj ruci. S ocem Kentenichom te molimo: Svima koji dolaze ovamo široko otvori svoje i srce svoga Sina.
Uređenje Svetišta završili smo u ophodu oko kapelice sa Slikom Triput Divne Majke čineći zatvoreni krug sa zapaljenim svijećama. Učinili smo tako živi prsten oko našeg novog Svetišta.
Kao nova osnivačka generacija obnovili smo svoj Savez ljubavi. Sjedinjeni s našim ocem i utemeljiteljem – jedno srce u Ocu – stavljali smo se na raspolaganje kao oruđa za veliko poslanje koje Marija želi ispuniti iz ovog Svetišta:
„Širit ćemo svuda ime Tvoje slavno,
u svetište ljude vodit ćemo stalno,
neka ovdje s Tobom i u Nebu gore
Trojstvenome Bogu vječnu hvalu zbore.“ (J. Kentenich)
A onda se zaorila naša Schönstattska himna: „Ti plaštem nas zaogrni“.
Za kraj bilježimo riječi i prve regionalne voditeljice gđe Goranke Kenfelj: Bila je već kasna večer i uzbuđenje u iščekivanju sutrašnjeg slavlja 50. obljetnice rođenja našeg osnivača Josepha Kentenicha za vječnost i radost posvete Svetišta MTA raslo je u svima. Stoga smo se razišli da sutrašnji dan što prije osvane. Od svega usuđujem se istaknuti ljepotu zajedništva, jer su u programu sudjelovali članovi HŠO iz svih krajeva Lijepe naše, potvrđujući time naše ovogodišnje geslo: Jedno srce u Ocu.
Marija Račić i s. Mariana Hermann
