Ovaj duhovni poticaj kao i sve ostale duhovne poticaje možete pročitati na našoj schönstattskoj web stranici u rubrici Duhovno bdijenje u Svetištu – Duhovni poticaj, kliknite OVDJE.
Otac Kentenich bio je uvjeren: osnovni Božji motiv u njegovom djelovanju prema nama ljudima je ljubav. Ne samo da Bog djeluje iz ljubavi, nego on jest ljubav (1. Iv 4, 8). U svojoj pjesmi posvećenoj Slavi u svetoj misi otac Kentenich razrađuje tu misao u kontekstu bića Presvetog Trojstva i njegovog djelovanja prema ljudima. Dobro je te misli tijekom duhovnog bdjenja u Svetištu uvijek iznova razmatrati, kako bi nas sve više prožimalo uvjerenje: Bog je ljubav. Sve što čini, čini iz ljubavi, kroz ljubav i za ljubav. I mene osobno on beskrajno ljubi. Ja sam njegovo omiljeno bavljenje.
Tebi, Bože, ljubav i čast budi,
koji vladaš nad morima svim;
Zemlja i nebo hode onim stazama,
što tvoja im je ruka pokazala.
Odmah u prvoj kitici pojavljuje se ključna riječ, koja se poput crvene niti provlači kroz cijelu Slavu tijekom Mise oruđa: ljubav. Otac Kentenich postavlja ju ispred časti, kao da želi reći: Bogu je naša ljubav važnija od časti. To je ono prvo, što trebamo prinijeti Bogu. Potom se ističe Božja veličina i svemoć. Našem utemeljitelju je očito važno, da budemo uvjereni u Božju veličinu. Onaj kome pripada naša ljubav i štovanje, veliki je Bog Stvoritelj, koji vlada morima i oceanima, po čijem nalogu svoju putanju usmjeravaju zvijezde, zemlja i nebesa (redak 2). Divimo li se dovoljno Božjoj veličini? ‘Dragi Bog’ je veličanstveno velik Bog! Njemu pripada oboje: i ljubav i čast.
Ti, Bože Oče, na poljubac
sebe pružaš za vječnu milinu
iz ljubavi svome Sinu
sav u Duhu svetomu.
Druga kitica pjesničkim izrazima ukazuje na međutrojstvenu životnu Božju tajnu. Tu je ljubav u pokretu: predanje, poljubac i radost. Slika poljupca, koja će možda mnoge iznenaditi, od vremena crkvenih poglavara poznata je u kontekstu učenja o Svetom Trojstvu. Ljubav Oca postaje događajem predanja Sinu u Svetom Duhu. U Bogu je sve ono veličanstveno i najljepše što na zemlji možemo zamisliti: ljubav i osobnost, uzajamno predanje osoba u uzvišenoj ekstazi ljubavi. Boga ne treba zamišljati kao ogromnu moć atomskih sila, nego kao moćnu, životvornu, pokretačku tajnu ljubavi.
Tako si u sebi potpun,
ti ljubav si što ne prestaje.
Ljubav Sina svoga posla
kao zalog za spasenje.
Dok prva dva retka na određeni način gledaju, odnosno upravo zadivljeno promatraju Božju tajnu u svom savršenstvu, u idućim recima slijedi iskorak u objavljenje sinovljevog poslanja. Podloga tome je iskonsko crkveno svjedočanstvo prve Ivanove poslanice: „Bog je ljubav“. To je veličanstvena poruka ljubavi koja nikad ne završava. U našem iskustvu ljudske ljubavi i naklonosti uvijek je prisutan strah, da bi ljubav druge osobe jednog dana mogla prestati. Samo u Bogu postoji ljubav koja nikad ne prestaje, ni smrću, ni grijehom. Inicijativa otkupljenja grešnika potječe iz Božje ljubavi, i to dok smo još bili grešnici (Rim 5, 8).
(Izvor: Peter Wolf, Gebetsschule ‘Himmelwärts’, str. 48-50)
