Svakog dana objavljuemo duhovni tekst za pojedini dan, a Vi ga možete PROČITATI I PREUZETI u rubrici PREUZIMANJA – OSTALI DOKUMENTI. Dokument Schönstattske korizmene e-duhovne vježbe svaki dan nadopunjujemo tekstovima za pojedini dan. Pratite nas svakog dana.
II. KORIZMENI TJEDAN
Subota
Može li se postati novom osobom? Možemo li dobiti novo srce? Već nam je sve darovano od Oca po žrtvi ljubljenog Sina. Na nama je primiti dar oproštenja i iscjeljenja u sakramentu pomirenja po izlijevanju Duha Svetoga – Duha njegova Sina. Svakom našem pristupanju sakramentu pomirenja Otac se neizmjerno raduje.
Molitva Duhu Svetom:
O vječna ljubavi, daj da te ljubimo, kao što Te Otac od vijeka i Sin u Ocu ljubi! Udijeli nam snagu i milost da uvijek i svugdje donosimo mir i radost, strpljivost i blagost, dobrotu i dugotrpnost, ljubaznost i vjernost. … O Duše svetosti, neka djelotvorna snaga Tvoje milosti posveti čitav naš život i upravi nas prema vječnim radostima. Ulij božansku ljubav u sva kršćanska srca. Amen! (izvor: web)
Svetopisamski ulomak liturgije dana – Lk 15, 1-3.11-32
U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.«
Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: „Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.“ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.
Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednog žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.
Došavši k sebi reče: „Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’“
Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: „Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.“ A otac reče slugama: „Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!“ I stadoše se veseliti.
A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: „Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.“ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: „Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.“ Nato će mu otac: „Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje — tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!“«
Komentar
Ovaj svetopisamski odlomak nudi mnoštvo tematskih naslova. Najčešći naziv je „Izgubljeni sin“, zatim „Dva sina“, Milosrdni otac“, „Radostan otac“. Isusovi slušatelji sigurno bi rado bili nazvali ovu prispodobu „Otac bez pameti“. Način na koji je otac primio izgubljenog sina bio je nespojiv s logikom Židova onoga vremena. Najmlađi sin želio je baštinu uz još živućeg oca. To je značilo da je želio očevu smrt. Na zahtjev mlađeg sina normalna reakcija oca bila bi srdžba. No, on je podijelio imanje među sinovima.
Proigran i izgubljen imetak od strane mlađeg sina značio je ne samo žalost za oca, već i veliki gubitak njegove osobne imovine. Podijelivši imovinu, otac više ništa svoga nije imao, a trebao je od nečega živjeti.
Očeva gesta prihvaćanja sina također je šokirala slušatelje. Naime, nije bilo dostojanstveno da zreli muškarac trči prema sinu. Židovska obitelj je bila patrijarhalna pa su djeca trčala k ocu, a ne obrnuto. Također nije bilo prihvatljivo da se otac ponižava pred nezahvalnim sinom.
Kad je otac naručio da pripreme tele za jelo i prirede veliku zabavu, posegnuo je za baštinom starijeg sina jer više ništa svojeg nije imao. Srdžba starijeg sina bila je normalna reakcija.
Isus je ovom prispodobom htio pokazati dubinu Božjeg milosrđa prema svojoj djeci. Skoro nelogično je kako nam Otac uvijek ispočetka oprašta. Iznenađujuće je kako nas dariva uvijek novim darovima koje ne zaslužujemo. Takav je naš Otac: njegova ljubav prema nama je iskrena.
I nama svaki put u sakramentu ispovijedi stavlja novu raskošnu haljinu krštenja pokazujući da smo mu dragocjeni; stavlja nam obuću priznajući nas sinovima i kćerima, a ne robovima; stavlja nam prsten na ruku kao baštinicima njegovih dobara.
Poticaji o. Kentenicha:
„ Želimo također učiti više i više osobno razgovarati s dragim Bogom, vlastitim riječima mu reći da ga ljubimo ili što nam treba. … Da bismo pak na pravi način išli k Ocu, da ne bismo došli praznih ruku, donosit ćemo žrtve.“ (o. Kentenich)
Prijedlog za dnevnu odluku:
»Razumijemo svetog Pavla kada nam na ovaj ili onaj način kliče: „Ta ne primiste duha robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: ‘Abba! Oče!’“ – i „Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja…“ (Rim 8, 15-17).« (J. Kentenich)
Završetak:
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina,
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!
On ti otpušta grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.
Jarostan nije za vječna vremena
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.
Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Ps 103, 1-4.9-12
II. KORIZMENI TJEDAN
Petak
Često se najveći križevi nalaze u zajedničkom životu, u obiteljima, zajednicama. Smijemo i te križeve primati kao svoje osobno trnje i dati im novi smisao upravo ove korizme. Otac Kentenich je rekao da je obiteljski stol žrtveni stol.
Molitva Duhu Svetom:
Dahni u mene, Duše Sveti, da moje misli budu svete!
Pokreni me, Duše Sveti, da moj posao bude posvećen!
Privuci moje srce da zavolim samo ono što je sveto!
Zaštiti me, Duše Sveti, da mogu uvijek biti svet.
(Sv. Augustin)
Svetopisamski ulomak liturgije dana – Post 37, 3-4,12-13a,17b-28
Izrael je volio Josipa više nego sve ostale svoje sinove, jer je bio dijete njegove starosti, pa mu napravi kićenu haljinu. Kako njegova braća opaze da ga njihov otac voli više nego sve ostale svoje sinove, zamrze ga te mu nisu mogli prijaznu riječ progovoriti.
Jednom njegova braća odu pasti očeva stada kod Šekema. Izrael reče Josipu: »Tvoja braća čuvaju stada kod Šekema, pa hajde da te pošaljem k njima.«
Tako Josip ode za svojom braćom i nađe ih u Dotanu.
Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se približio, počnu se dogovarati da ga ubiju. I jedan drugom reče: »Eno stiže onaj sanjar! Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakav zdenac! Možemo kazati da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet ćemo što će biti od njegovih snova!«
Ali kad je to čuo Ruben, pokuša da ga izbavi iz njihovih šaka. I reče: »Nemojmo oduzimati njegova života! Ne prolijevajte krvi« — nastavi Ruben. »Bacite ga u onaj zdenac u pustari; ali ne dižite na nj ruke!« Htio ga je tako izbaviti iz njihovih šaka i odvesti ga ocu. Ali kad je Josip stigao braći, oni s Josipa svuku njegovu haljinu, haljinu kićenu što je bila na njemu; pograbe ga i bace u zdenac. Zdenac je bio prazan; nije bilo u njemu vode. Potom sjednu ručati.
Kako podignu svoje oči, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu; preprodavali su to u Egipat. Tada reče Juda svojoj braći: »Što ćemo postići ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo? Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. Ta on je naš brat, naše meso.« Braća ga poslušaju.
Uto naiđu ljudi, midjanski trgovci. Braća izvuku Josipa iz zdenca i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat.
Komentar
Dobro je da u Svetom Pismu postoji ova pripovijest o Josipu Egipatskom. Ona nas uči da Bog može lako ljubomoru i druge loše odnose u obitelji okrenuti u dobro. On može popraviti i ispraviti svaki loš odnos i upotrijebiti ga u širokom nacrtu svog plana s ljudima. Josipa su ljubomora i spletke braće odvela u Egipat. Tamo je on spasio braću od gladi i u dalekoj budućnosti izraelski narod od tamo je trebao poći na put spasenje.
Ne klonimo kada u obitelji nastanu poteškoće. Nitko nije savršen. Ne možemo zanijekati da grijeh razara i uništava odnose te zadaje duboke rane. Važno je da nikad ne zaboravimo: Bog ima zadnju riječ. Isusova žrtva nam daje razlog nade. Iako ne vidimo kako će se situacija rasplesti, smijemo biti puni pouzdanja da Bog sve okreće na dobro onima koji ga ljube (usp. Rim 8, 28). Josip je bio vjeran Bogu u zemlji poganskoj i Bog je nagradio njegovu vjernost. I nas Duh Sveti želi voditi istim putem, putem vjernosti u dobrim i lošim vremenima. Smijemo vjerovati svom Ocu nebeskom da će nas ljubiti i pratiti na svakom našem koraku i darovati onu puninu života koju nam je Isus zaslužio.
Poticaji o. Kentenicha:
„Pitajmo se još jednom što je trnje našeg života… Možda su to rođaci ili vlastita obitelj. Možda su to poteškoće s djecom, možda i moja slabost i bespomoćnost. Osjećam trnje. Kažem ‘Ita Pater’ (Da, Oče), želim podnositi trnje, i to ne samo za sebe, nego za obnovu cijelog svijeta.“ (J. Kentenich)
Prijedlog za dnevnu odluku:
„Kako iskustvo pokazuje, nebrojeno mnogo katolika ne postiže dubok djetinji odnos prema Bogu-Ocu jer im nedostaje temelj u nižem poretku. Iz istog razloga nebrojenom mnoštvu ljudi vremenom otac na nebu postaje ‘nestvaran’. Pretvara se u potpuno apstraktni pojam.“ (J. Kentenich)
Završetak:
Daj da srce tvoje rasprostre se danas,
gdje god sile mraka ustreme se na nas,
očituj nam jakost, dobrostiva Mati,
pomoćnice Božja, raskošno nam cvati!
Kao Sin tvoj dok je zemljom prolazio,
gladnom hranu, bolnom lijek pronalazio,
pohodi nas s njime, blagoslova puna,
svemoći je tvoje ruka blaga kruna.
(Schönstattske molitve, Molitva u nevolji; izvadak)
II. KORIZMENI TJEDAN
Četvrtak
Otac nebeski beskrajno je strpljiv s nama. Neograničenom velikodušnošću nam oprašta i iskazuje milost. Bogat je istinskom ljubavlju prema nama i zato mu danas otvorimo svoje srce.
Molitva Duhu Svetom:
Svetopisamski ulomak liturgije dana – Jr 17, 5-10
Ovako govori Gospodin: »Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom i srce svoje od Gospodina odvraća. Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj.
Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Gospodina i kome je Gospodin uzdanje. Nalik je stablu zasađenu uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kada dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine ne prestaje donositi plod.«
Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne? Ja, Gospodin, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih.«
Komentar
Neke situacije u životu istodobno nam izazivaju strah i oduševljenje, npr. kad naše dijete prvi put samostalno sjedne za volan ili kad prvi put učinimo stvari koje iziskuju hrabrost, a daju užitak: poput skijanja ili skakanja padobranom…
Takve pomiješane emocije straha i oduševljenja izaziva u nama spoznaja da naš dobri Otac poznaje naše misli, zna što želimo reći i što namjeravamo učiniti. Poznaje naše teškoće i podupire naša nastojanja da ga ljubimo i da mu služimo. U nama postoje stvarnosti koje bismo najradije sakrili od Oca nebeskog, ali to nije moguće jer On zna sve. Dobro je znati da svjetlo kojim osvjetljava naš život nije poput svjetla umjetne svjetiljke, već toplo poput sunca. Pažljivo i nježno otkriva misli i namjere našega srca. Spretno odvaja sumnje i otpore, nade i čežnje, namjere i raspoloženja. Kada otkrije nešto što trebamo mijenjati, brzo nam daje znati da nas ljubi i da gleda ono što je dobro u nama. Ne istražuje nas radi otkrivanja slabosti i grijeha, nego da s nama uspostavi dublji odnos.
Korizma je dobro vrijeme u kojem puštamo Gospodinu da nam istražuje srce.
Poticaji o. Kentenicha:
„Želimo sve svoje povjerenje staviti u Božju providnost. Dragi Bog nam šalje samo ono što možemo nositi. Ako teret postane pretežak, tada on nosi s nama taj križ takoreći na svojim vlastitim plećima.“ (J. Kentenich)
Prijedlog za dnevnu odluku:
„Staru sliku oca u tom slučaju treba izbrisati ne samo teoretski, nego i na razini doživljaja. Ako stara, bolesna slika oca iz djetinjstva ne bude izbrisana, nova slika ne može vladajući i svladavajući ispuniti srce. Može trajati i desetljećima, dok taj posao bude dovršen.“ (J. Kentenich)
Završetak:
Gospodine, proničeš me svega i poznaješ,
ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.
Riječ mi još nije na jezik došla,
a ti, Gospodine, sve već znadeš.
S leđa i s lica ti me obuhvaćaš,
na mene si ruku svoju stavio.
Znanje to odveć mi je čudesno,
previsoko da bih ga dokučio.
Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj,
i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.
Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi,
kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
Da ih brojim? Više ih je nego pijeska!
Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj,
iskušaj me i upoznaj misli moje:
pogledaj, ne idem li putem pogubnim
i povedi me putem vječnim!
(Ps 139, ulomci)
II. KORIZMENI TJEDAN
Srijeda
Počesto nas život pritisne velikim brigama i problemima. Progone nas ponekad oduzimajući nam i san i dah. Osjećamo se kao sapeti u mreži. Gospodin nas poziva svoje pouzdanje staviti u njega.
Molitva Duhu Svetom:
Ispuni nas, Duše Sveti, kao što želiš ispuniti one koji se otvaraju Tvome dolasku!
Napuni nas da se sve preobrazi u nama, da postanemo novi ljudi!
Napuni nas samim sobom, Božjim darom koji je vrhunska punina!
Napuni nas svojom prisutnošću da ona od cijelog našeg bića stvori tvoje svetište!
Izvor: web
Svetopisamski ulomak liturgije dana – Ps 31, 5-6.14-16
Izvuci me iz mreže koju mi zapeše,
jer ti si moje utočište.
U tvoje ruke predajem duh svoj:
otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.
Čujem šaputanje mnogih, užas odasvud:
sastaju se protiv mene
i smišljaju kako da mi život oduzmu.
A ja se, Gospodine, u tebe uzdam;
govorim: Ti si Bog moj!
U tvojoj je ruci sudbina moja:
istrgni me iz ruke dušmana
i onih koji me progone!
Komentar
Što nas brine? Sigurnost? Zdravlje? Posao? Novac? Djeca? Svatko ima svoju brigu. Svijet nam nudi rješenja: povezati se s moćnim ljudima, preuzeti dodatni posao… Na taj način uvijek se još više okrećemo sebi i svojim moćima, kao i svojim strahovima.
Pogledajmo Isusov put: to je put poniženja, predanja i povjerenja. To je put darivanja, ne čuvanja samog sebe. Otac naš ne želi da svu snagu upotrebljavamo samo za svoje interese. Želi da poput Isusa hodamo putem darovane ljubavi i imamo povjerenja da će se pobrinuti za nas. Poteškoće nas žele uvjeriti da su naše potrebe najvažnije u našem životu, a Bog u našem životu dobiva mjesto onda kad imamo malo slobodnog vremena. Kada uredimo svoj život tako da nam interesi Božjega kraljevstva budu na prvome mjestu, tada naše brige same od sebe padaju u drugi plan i gube snagu, a raste naše povjerenje i iskustvo u Božju očinsku brigu.
Što nas danas brine? Želimo li sami riješiti svoju brigu/potrebu ili ćemo reći s psalmistom:
„A ja se, Gospodine, u tebe uzdam;
govorim: Ti si Bog moj!“
Izručimo u brižne ruke nebeskog Oca sav svoj život i povjerene nam živote. Imamo li u predanju teškoće, usredotočimo se na Božju ljubav prema nama, a ne na ono što nas zabrinjava.
Poticaji o. Kentenicha:
„Trebamo u svakodnevici iza svega gledati dragoga Boga, u našim radostima i bolima. Bog nije tiranin, nego Otac koji ljubi, koji nas ljubi kao svoju zjenicu oka. On nas ljubi kao da smo njegovo jedino dijete, kao da osim nas ne postoji nitko. Dragi Bog se posve osobno brine za nas.
Mislimo uvijek na to, da sve što nas snalazi stoji u planu, da ima svoj određeni razlog, čak i ako nam u tom trenutku nanosi bol. Moramo u svim situacijama imati pred očima da je Bog naš Otac koji nas ljubi i reći svoje spremno: ‘Da, Oče’, bez obzira, šalje li nam križ ili radost. Moramo sve svoje pouzdanje staviti u Božju providnost.“ (o. Kentenich)
Prijedlog za dnevnu odluku:
„Ako duša brzo i duboko reagira na misao dijete — otac, tada može biti sigurna da tu Duh Sveti duboko djeluje po svojim darovima.“ (J. Kentenich)
Završetak:
Oče moj, predajem se Tebi, čini sa mnom što hoćeš.
Što god učinio, hvala Ti. Spreman sam na sve, primam sve
samo da se Tvoja volja ispuni na meni i na svim Tvojim stvorenjima.
Bože moj, ne želim ništa drugo. Stavljam svoj život u tvoje ruke
Tebi ga darujem, Bože moj, svom ljubavlju svoga srca
jer Te ljubim i ta ljubav traži da Ti se darujem, da se potpuno predam
u Tvoje ruke s neizmjernim povjerenjem jer Ti si moj Otac! Amen.
(C. de Foucauld)
II. KORIZMENI TJEDAN
Utorak
Pred nama je danas zadatak razumjeti i živjeti poniznost prema riječima današnjeg Evanđelja i poruke o. Kentenicha. Molimo Duha Svetoga da nam pomogne razumjeti i primijeniti.
Molitva Duhu Svetom:
Duše Sveti, Ti si duša moje duše.
Ponizno Ti se klanjam.
Ti me prosvijetli, ojačaj me Ti,
Ti me vodi, tješi me Ti.
Otkrij mi, ukoliko to odgovara planu vječnog Oca,
otkrij mi svoje želje.
Daj mi spoznati što vječna ljubav želi od mene.
Daj mi spoznati što trebam činiti.
Daj mi spoznati što trebam trpjeti.
Daj mi spoznati što trebam tiho, skromno,
razmišljajući prihvaćati, nositi i podnositi.
Da, Duše Sveti, daj mi spoznati tvoju volju i volju Očevu.
Jer čitavim svojim životom ne želim ubuduće ništa drugo biti,
nego trajni i neprekidni DA na želje i volju vječnog Oca.
(kard. Mercier)
Svetopisamski ulomak liturgije dana – Mt 23, 1-12
U ono vrijeme: Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška nesnosna bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ‘Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’ jer jedan je učitelj vaš, a svi vi ste braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš — onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa — Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«
Komentar
Čitajući Isusove razgovore s farizejima, gotovo da u sebi osjetimo neko zadovoljstvo kad im Isus kaže ono što ih ide. Ipak, moramo primijetiti da Isus s farizejima i pismoznancima postupa drugačije nego bismo to mi činili. Isus je gledao njihova djela, njihovu nutrinu iz koje djela proizlaze. Nije imao problem s njihovim ulogama; oni su bili na časnim položajima. Čak je ljudima govorio da ih slušaju. Farizeji i pismoznanci dobro su poznavali židovske propise, a Isus je rekao da nije došao ukinuti propise, nego ih dopuniti. Isus se nije slagao s tim što su farizeji prilagođavali propise u svoju korist. Previše su se usredotočili na izvršavanje propisa, a ne na Boga i njegovu zapovijed ljubavi. Više im je bilo do vlastite časti, nego da ljude poučavaju molitvi, primanju Božjih milosti i međusobnoj ljubavi.
Naša, istočnim grijehom ranjena narav, također je sklona oholosti. Rado se izdižemo iznad drugih i uspoređujemo tko izvrši više propisa, molitava… Isus i nas poziva da se ponizimo poput njega i da služimo jedni drugima u ljubavi. Zato gledajmo na Isusov primjer.
Poticaji o. Kentenicha:
„Spasitelju nije bilo lako s apostolima. Nisu shvaćali što je naučavao, naime, da bi najprije morali postati djeca, prije no što mogu ući u kraljevstvo nebesko. Ali slijedili su Gospodina, slušali ga i ljubili ga. Žene su se manje brinule za ta pitanja. Slijedile su Gospodina iz ljubavi. Muškarci, naprotiv, pitali su zašto. Ali nisu razumjeli. Tada im je Gospodin rekao da moraju čekati Duha Svetoga koji će im prosvijetliti razum. Tada će razumjeti što znači postati dijete.“
(o. Kentenich)
Prijedlog za dnevnu odluku:
„Ta upućenosti Spasitelja na Oca, ta ovisnost o Ocu, to je bit Spasiteljeve poniznosti.“ (J. Kentenich)
Završetak:
Isuse, usrdno Te molim da mi pošalješ poniženje svaki put kad se pokušam uzdići iznad drugih. Ti poznaješ moje slabosti. Svakog jutra odlučujem biti ponizna, ali uvečer shvaćam da sam često puna krivice zbog oholosti. Tada sam u napasti da postanem malodušna, ali znam da je i malodušnost oholost. O moj Bože, zato stavljam sve svoje pouzdanje samo u Tebe! Pošto Ti sve možeš, udostoj se u moju dušu usaditi krepost koju molim. Da postignem ovu milost od Tvojega beskrajnoga milosrđa, često ću ponavljati pred Tobom: „Isuse, blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome!“ Amen. (sv. Mala Terezija)
II. KORIZMENI TJEDAN
Ponedjeljak
Isus danas stavlja zahtjevni program pred nas: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan…“ Možemo li to uopće postići? Ako smo djeca Božje, onda smo mu slični. S tom vjerom i povjerenjem smijemo se odvažiti…
Molitva Duhu Svetom:
Duše Sveti, rani strelicom svoje ljubavi moju nutrinu, užeži i pronikni spasonosnim plamenom duh moj, rasvijetli me ognjem svete revnosti i sažeži sve što je nečisto, a što se tako čvrsto drži duše mi i tijela!
Vjerujem da Ti svakoga, u kome stanuješ, činiš hramom Oca i Sina. Blago onome, tko te za gosta primi jer će se, po tebi, u njemu nastaniti i Otac i Sin. Sv. Augustin
Svetopisamski ulomak liturgije dana – Lk 6, 36-38
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.
Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite, i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.«
Komentar
Mjera kojom mjerimo drugima, mjera je kojom smo izmjerili i sebi. Korizmeni hod stavlja nam na srce darivanje i odricanje. No, uvijek je to izazov za našu sebičnu narav, ranjenu istočnim grijehom.
Često nam dolaze razna opravdanja i zatvaramo oči pred potrebitima: vremena je malo, novaca također… u pitanju je zatvoreno srce. Bog nas ne prestaje pozivati na milosrđe, na darivanje, poziva nas da potrebitima otvorimo srce. Otac naš želi da posredujemo drugima ponajprije milosti koje smo besplatno primili od njega. Ukoliko poslušamo Božju riječ i dajemo od srca i velikodušno, naš Otac vratit će nam preobilno. Sigurno već imamo to iskustvo. Podijelimo li hranu s gladnima, podijelimo li svoje vrijeme s osamljenima, podijelimo li svoje oproštenje, osjetit ćemo Očevu ispruženu ruku nad nama. U svemu nam može biti uzor Isus koji ni Ocu ni nama ništa nije uskratio.
Na kraju našeg puta, budemo li imali otvoreno srce, bit ćemo iznenađeni koliko blaga smo prikupili u kući Očevoj. Moći ćemo reći: „Toliko blaga za sitnice koje sam dijelio/la!“ Ne samo u kući Očevoj, već i za ovozemaljskog putovanja primit ćemo svoju nagradu.
Poticaji o. Kentenicha:
Doista nije lako postupati po Isusovom nauku. No, činimo li tako, mi smo sveti kao što je svet Otac naš nebeski. Isus nas na to poziva više puta svojim riječima zapisanima u Evanđelju.
Poslušajmo o. Kentenicha kako nas hrabri:
„Naš ideal svetosti. Laiku pripada svakodnevica. Lakše je živjeti u religioznom ozračju samostana; živjeti u ozračju laika, u protukršćanskom, bezbožnom, svjetovnom ozračju, mnogo je teže. Zahtijeva veliki duh žrtve i trajnu budnost da se u svakodnevnom životu postane svetac. Laici su (u tom pogledu) bespomoćni.
Tako se Majka Božja preko Saveza ljubavi obvezuje privoditi nas k svom božanskom Sinu, pomagati nam da postanemo sveti. Ona je Majka puna milosrđa, nježna i blaga; no, ona je također jaka Majka, stoji s nama pod križem. Majka Božja nas ljubi beskrajnom ljubavlju. Nikad nas ne napušta. Kada je sklopljen Savez ljubavi, počinje nas odgajati.“ (o. Kentenich)
Prijedlog za dnevnu odluku:
„Cijelo biće Majke Božje usmjereno je na Krista, ali u Kristu i po Kristu na Oca.“ (J. Kentenich)
Završetak:
O Gospođo moja, o Majko moja, Tebi se sasvim prikazujem; i da pokažem kako sam Ti odan/a, posvećujem Ti danas svoje oči, svoje uši, svoja usta, svoje srce, upravo svega/u sebe. Kad sam, dakle, sav/sva tvoj/a, o dobra Majko, čuvaj me i brani me kao stvar i svojinu svoju. Amen.
II. KORIZMENI TJEDAN
Nedjelja
Potrebno je popeti se „na goru“ – uzdići srce k Bogu iznad naših zemaljskih briga da bismo bili preobraženi za svakodnevnu novost života. U duhovnim vježbama ostavljamo dolinu naše svakodnevice i na brdu osame kušamo spasonosnu i ljubeću blizinu Oca nebeskoga.
Brdo Tabor – brdo preobraženja Gospodnjeg
Molitva Duhu Svetom:
Bože, Duše Sveti, živa Vodo što ispunjaš svako srce ljubavlju, mirom i radošću, snago koja dolaziš da ovlastiš svakoga da bude snažan i moćan, ja Ti se posve predajem da možeš doći i ući u mene i posve preuzeti vlasništvo nad mojim životom. Posve Ti otvaram srce svoje da možeš slobodno ući u mene i nastaniti se u meni. Amen. (izvor: web)
Svetopisamski ulomak liturgije dana – Mk 9, 2-10
U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!« I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo »od mrtvih ustati«.
Komentar
Molimo li intenzivno poput Isusa, u molitvi ćemo doći do prave slike kakvu Bog ima o nama. S nas će tada spasti sve maske i uloge, a izvorna će slika Božja postati vidljivom. Razbistrit će se u nama što je tmurno, oblačno, sumorno. Preobraženje je prosjaj vječnog, preobrazba u istinsko, stvarno.
U ovim duhovnim vježbama težimo za novim životom: težimo k tome da dođemo u dodir sa svojom slikom kakvu Otac vječni ima o nama. On ju želi dovesti do punoga sjaja. On želi da iza sebe ostavimo maglovitu dolinu svakodnevice i na gori doživimo Očevu blizinu koja liječi i preobražava.
Kada u molitvi urastamo, ulazimo u Boga, naš se život tada sređuje, tada činimo ono što Bog od nas želi, Božju zapovijed prihvaćamo iznutra. Tada nas Bog vodi u slobodu iz koje možemo živjeti novim životom, ljubiti novim srcem. Kad nas Bog u molitvi preobrazi iznutra, sami ćemo od sebe vršiti volju Božju, oslobodit ćemo se strahova da ćemo dobiti manje nego drugi, da će nam nešto nedostajati na Božjem putu.
U duhovnim vježbama dobro je prepoznati svoj osobni poziv – svoj osobni ideal. To možemo prepoznati ako u sebi posvješćujemo činjenicu da smo Božja djeca. Ljubljeno sam Božje dijete – to i meni, kao i Isusu, govori Otac nebeski. Iz te perspektive mogu radosno djelovati, mogu pronaći svoje poslanje u ovome svijetu: ja sam glasnik svoga Oca.
Poticaji o. Kentenicha:
„Želimo postati prava djeca, savršeni koliko god je samo moguće. Zato je potrebno da više učimo o dragom Bogu kako se razotkriva u Svetom pismu… U svemu, čak iza olujnih vihora, u poteškoćama i radostima života, moramo prepoznavati Božju očinsku ruku.
…želimo zapamtiti: prvo, ja sam dijete Božje; drugo, ponašam se prema njemu kao dijete prema svom Ocu.“
(o. Kentenich)
Prijedlog za dnevnu odluku:
„Mi smo po krštenju ugrađeni u Spasiteljev život, te, dakle, u i sa Spasiteljem na jedinstveni način postajemo djeca Božja, djeca Očeva, sa zadaćom, dopustiti tom takozvanom djetinjem biću da djeluje u nama cijelog života kroz izrazitu djetinju narav (usp. Rim 6, 3-4.).“ (J. Kentenich)
Završetak:
Nedokučivi Bože, u molitvi nam darivaš svaoga Svetog Duha da nas mijenja i preobražava. Zahvaljujem ti za sve trenutke probraženja koje sam po tvojoj milosti primio/la u svom životu preko lijepe riječi, pogleda koji su me promijenili. Daj mi ovih dana duhovnih vježbi tako moliti da me ti, Oče, potpuno ispuniš i promijeniš, tako da u meni zasja tvoja slava i zablista izvorna i neiskrivljena slika. Amen. (Prema: A. Grün,)
Svakog dana objavljuemo duhovni tekst za pojedini dan, a Vi ga možete PROČITATI I PREUZETI u rubrici PREUZIMANJA – OSTALI DOKUMENTI. Dokument Schönstattske korizmene e-duhovne vježbe svaki dan nadopunjujemo tekstovima za pojedini dan. Pratite nas svakog dana.
