Ovaj duhovni poticaj kao i sve ostale duhovne poticaje možete pročitati na našoj schönstattskoj web stranici u rubrici U školi oca Kentenicha, kliknite OVDJE.

U školi oca Kentenicha … učimo i poučavamo.

Kako s tim stoji u mom životu? Kako je bilo dosad? Kako treba biti ubuduće? Ubuduće za sve nas neka vrijedi samo ova životna norma: Tvoja volja Oče, budi volja Tvoja kako na nebu tako i na zemlji.

Što je dragi Bog, vječni Otac, htio kad nam je svojedobno po Spasitelju darovao Majku Božju kao odgojiteljicu? Htio je da s Majkom Božjom uđemo u Savez ljubavi.

Radi čega danas uvečer klečimo ovdje? Zbog čega potom sklapamo Savez ljubavi s dragom Majkom Božjom? Otac to želi. Otac to hoće. A kad je progovorio prestaje svako opiranje s naše strane za sva vremena. Razumijete li sada kako sam odgovorio na pitanje: što od nas zahtijeva Savez ljubavi? Ubuduće ćemo se Ocu i njegovim željama  staviti nepodijeljeno i bezuvjetno na raspolaganje.

Time se već barem općenito odgovara na drugo pitanje: Što se ubuduće zahtijeva od Boga Oca? Ili: Što će nam Bog Otac ubuduće darovati ako smo  mu se ovako izručili? Odgovor na to nije sasvim lagan. Odgovorit ću našim načinom govora; prije svega načinom govora koji nam je bio poznat po sestri Emiliji (Sestra Emilija Engel, 1893-1955., Schönstattska Marijina sestra).

Što dragi Bog, Bog Otac, čini sada po posveti? On bračni par uzima u brzi vlak djetinje nevinosti, u kupe providnosti, u kojem vrijedi samo parola: Ita pater, ita Mater in aeternum! Da Oče, da Majko zauvijek! Što to praktički znači? Prije svega On brine za to da mi na jedinstven način postanemo djeca Providnosti. Bit ćemo primljeni u brzi vlak, dakle, ne u neki spori vlak. U brzom vlaku sve se odvija brže; razvoj se ubrzava.

To je kupe u kojem se odsada nalazimo. Ne stojimo sami. Rame uz rame su i ostali istoga duha. Svi koji se nazivaju djeca Schönstatta, svi koji su na bilo koji način ovdje sklopili Savez ljubavi s dragom Majkom Božjom, pripadaju nama. Dakle, postali smo djeca i članovi obitelji i to obitelji koja uistinu iznutra prema van snosi odgovornost za pojedine članove. Mi to znamo, u najmanju ruku naslućujemo – svakako oni koji poznaju današnji život – znaju što znači riječ : Vae soli! – Jao onome koji danas stoji sam! Kada ostajemo sami mnogo toga nije moguće, osobito ne uspinjati se Križnim putem gore na Golgotu. Kada jedni drugima pružimo ruku, kada smo jedni za druge odgovorni, tada sve postaje lakše, (ide) puno brže.

Kao obitelj imamo također i obiteljsko Svetište. Svetište je to kojemu se možemo vratiti uvijek, u svim situacijama našeg života. To je prvi odgovor na pitanje koje smo postavili. Danas se tako radujemo s bračnim parom da su pozvani u ovaj brzi vlak, da, u kupe Providnosti  djetinje nevinog brzog vlaka. U njemu vrijedi uvijek samo parola: Ita pater, ita Mater in aeternum! Da Oče, da Majko zauvijek!

J. Kentenich, iz Ponedjeljkom uvečer……U razgovoru s obiteljima, svibanj 1959.