Ovaj duhovni poticaj kao i sve ostale duhovne poticaje možete pročitati na našoj schönstattskoj web stranici u rubrici U školi oca Kentenicha, kliknite OVDJE.

U školi oca Kentenicha … učimo i poučavamo.

Savez ljubavi – Put k Ocu (4. dio)

A onda treći odgovor: On se iznova obvezuje da će ostvariti veliki zakon u našem životu koji je sveti Pavao izrazio u vječnom znamenitom obliku: Onima koji ljube Boga sve se okreće na dobro.^[1] Kako često smo čuli te riječi! Sve nam se treba okrenuti na dobro. Sve! Ne smijete ništa izuzeti. Svejedno da li sam zdrav ili bolestan, da li sam uspješan u svom poslu, da li sam cijenjen ili ponižavan – sve, sve! Zašto nam dragi Bog kao Bog Otac šalje sve to? Jer nas voli. To se treba okrenuti na dobro. Trebam se osloboditi samoga sebe. Trebam pripadati njemu (i) time postati sretan i plodan.

Sve – da, što shvaća on pod „sve”? To mogu biti kušnje; to mogu biti grijesi mog života, nebrojeno mnogo grijeha. Zašto je to dragi Bog sve dopustio? To mogu biti neskladi svih vrsta između ljudi. Što on time želi? Ah, to sve me treba osloboditi od mene samoga i dovesti posve u njegove ruke. Sve se treba okrenuti na moje dobro.

Što se pretpostavlja? To što smo već tako često rekli: Moja volja mora biti jednaka njegovoj volji. Moram poznavati samo jedan životni cilj: Tvoja volja, ne moja volja. Moram biti uvjeren da vječni Bog Otac sve okreće na moje dobro.

Zamislimo dakle ovako: Nakon posvete udario je grom kod mene. To može biti zaista fizički grom ili neka to bude oluja moralne prirode. Od samog početka mora biti temeljni stav: Nebeski Otac mi želi nešto podariti. On mi nešto uzima. Zašto mi to uzima? Kako bi mi nešto podario. Što mi on želi podariti? Oslobođenje od mene samoga i potpuno izručenje u njegovo srce i u njegovu volju. Može biti da ja to ne osjećam u trenutku kada me pogađa križ i patnja. To je najčešće tako u takvim situacijama. Tada izgubimo vidik prema gore. Pritiješnjeni smo, mi ne znamo ni lijevo ni desno; i unatoč tome u pozadini duboko uvjerenje: Bog Otac radi kako bi mi podario najveće darove koji su uopće mogući.

Kako uspijeva samo apostol Pavao postaviti tako veliki životni zakon? On je u vjeri uvjeren da vječni Bog Otac koji nas je stvorio, da vječni Bog Otac koji nas ljubi, da vječni Bog Otac koji drži uzde svjetskih događanja, drži također i uzde mog malog života u svojoj ruci, zapravo samo on poznaje cilj zašto nas je stvorio; (da) on sam na savršen način poznaje puteve i sredstva koji će nas dovesti k (tom) cilju; i (da on) sam na savršen način poznaje također osnovne afekte naše duše koji moraju biti prožeti.

Kada bih dakle izrazio sve ono što posveta (s vidika) vječnoga Oca znači za nas i što ona od mene zahtijeva, mislim da smijem ponoviti: Posveta, pravilno shvaćena i življena, ima dakle činjenično svoj kraj i početak. Početak prema najstrmijim putovima u visine. I kada završava gore na Golgoti – Bog vlada nada mnom.

Moj će život biti plodan i moj nagon za ljubavlju bit će na neki način zadovoljen kako ja to nisam nikada prije slutio.

Završavam sada svoje predavanje. Bilo je vrlo jednostavno, vrlo preprosto, ali bilo je zahvaćeno skroz u dubinu, u Božju dubinu i u dubinu našega vlastitog srca.

Zaključit ću kratkom pričicom. Prije nekoliko dana netko mi je pričao da je bio tamo prijeko – ne znam da li je to bila Florida ili gdjegod da se zbilo: Priprosto, jednostavno dijete – bilo je doista još dijete – trebalo je ići na operaciju, na operaciju srca. To vrlo dobro (paše) – ovdje u našem slučaju radi se također o srcu. Mi smo prije govorili o srcu; također i o heart attack^[2].

Ovdje je to isto bio slučaj, i dijete je trebalo ići na operaciju srca. A kako jednostavna djetinja nedužnost može biti – jednostavna djevojčica bavila se pitanjem: Majko, što će sve doktor pronaći u mom srcu? – Da, dijete, kaže majka, odakle da to ja znam? – O, djevojčica kaže, to ja znam posve točno. – Da, a što će on pronaći? – (On će) u mojem srcu pronaći (ugravirano) ime Isus.

To sada zvuči kao da je to bilo tako učinjeno. Ali to je stvarnost. Možemo si zamisliti kako čista, jednostavna djevojčica tako misli i osjeća.

A sada pitanje upućeno meni: Ako bih morao imati operaciju srca, što bi doktor pronašao u (mojem) srcu? Ja mogu sliku i ovako izmijeniti: Kada bi Bog lovac sada probo moje srce, što bi on pronašao u mom srcu? Mislim da moram odgovoriti: prvo ime „Mater Ter Admirabilis^[3] iz Schönstatta”; drugo Spasitelja Isusa Krista, Otkupitelja svijeta; i treće Oca.

To je uglavnom naš moto. Da, kako glasi naš moto? Ovime završavamo predavanje. Želimo zajedno govoriti: Patris atque Matris sum nunc et in perpetuum, vivat sanctuarium!^[4]

iz: Ponedjeljkom navečer…, S obiteljima u razgovoru, svezak 13, 18. svibanj 1959., str. 42. i dalje, u Schönstattskoj nakladi, Hillscheider Str. 1, 56179 Vallendar

[1]  usporedi Rim 8,28.

[2]  Engleska riječ za otkucaj srca, srčani napad, srčani infarkt.

[3]  Triput Divna Majka.

[4]  Slušatelji se usuglašavaju s motom.