Na Svetištu Majke Novog Saveza u Ivanovcima u subotu 31. 8. 2024., na blagdan Gospe od Suza, održana je duhovna obnova za mlade i one koji se tako osjećaju koju je vodio fra Stjepan Brčina, OFMConv.
Liturgijsko pjevanje i slavljenje je predvodio Filip Panza i prijatelji. Duhovna obnova započela je molitvom krunice i predstavljanjem Schönstattskog pokreta i Svetišta u Ivanovcima, a središnji dio je započeo svetom misom koju je suslavio vlč. Robert Almaši te nastavljen klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i slavljenjem (uz ples).
Središnje teme propovijedi fra Stjepana bile su euharistija, vjera i iskustvo živoga Boga, pri kojoj smo imali milost duboko promišljati o tome jesmo li pravi vjernici, ljubimo li Boga, opraštamo li bližnjima i kakvo nam je srce.
Propovijed je fra Stjepan započeo pitanjima o trendu napuštanja Crkve kojem u današnje vrijeme svjedočimo. Koji su tome najčešći razlozi? Podsjetio nas je kako su i prije 2000 godina mnogi Isusovi učenici otišli od Isusa jer u njemu nisu prepoznali Božansku narav već samo ljudsku. „Tada su se sablaznili na njegove riječi: „Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni“. Slično je i danas – izgubili smo vjeru da je Isus živ i prisutan u Presvetom Oltarskom Sakramentu i da blagujući Tijelo i Krv Kristovu dobivamo Božju snagu. Istovremeno, uzdamo se samo u svoje snage koje nas najčešće ne vode ičem dobrom. Mnogi od nas ne razumijemo, a nažalost, često se ni ne trudimo razumjeti duboko značenje euharistije. Također, ima onih koji redovito idu na svetu misu, ali se ne ispovijedaju te relativiziraju sakramente i tumače vjeru na svoj način kako im odgovara, rekao je fra Stjepan.
„Mi koji se zovemo vjernici, volimo li Isusa? Ako da, u našim djelima se treba vidjeti naša iskrena ljubav prema Bogu. Naša vjera zahtijeva napor u kojem je čuvanje i odricanje od grijeha i redovna ispovijed preduvjet blagovanja Tijela i Krvi Kristove. Na taj način ćemo imati Božji život i Božju snagu u sebi s kojom se jedino možemo boriti protiv grijeha.“, istaknuo je fra Stjepan.
Vjerujemo li zaista da je živi Bog prisutan u Presvetom Oltarskom Sakramentu?, pitao je fra Stjepan i usporedio starozavjetni Kovčeg saveza s Blaženom Djevicom Marijom kao Kovčegom Novog Saveza i dodao : „U Starom je zavjetu sadržaj Kovčega saveza simbolizirao prisutnost Boga koji je izbavio Izraelce iz ropstva. U njemu su se čuvale 10 Božjih zapovijedi, Mojsijev štap kao simbol svećeništva i mana (hrana s neba). Izraelci su imali sa sobom Kovčeg saveza i smatrali su tu prisutnost dovoljnom za svoju povezanost s Bogom. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, sve manje su prakticirali 10 Božjih zapovijedi te time sve manje štovali Boga. Na taj način su se udaljili od Boga, što je dovelo do rušenja njihova hrama i gubitka kovčega saveza kojeg i danas traže. S druge strane nam u knjizi Otkrivenja Ivan donosi radosnu vijest kojom opisuje da vidi Mariju živu i naziva je Kovčegom Novog Saveza. Marija je rodila Isusa koji donosi novi zakon ljubavi, Isus je svećenik nad svećenicima, Isus je hrana s neba čije Tijelo i Krv mi danas blagujemo u euharistiji. Isus je živ i s nama prisutan, stoga moramo očuvati i vratiti poštovanje prema njemu vršeći njegove zapovijedi kako se ne bismo kao Izraelci udaljili od njega“.
Fra Stjepan je naglasio da nema ozbiljne duhovnosti bez svetih sakramenata, upozoravajući da iako o Bogu teoretski mnogo znamo, često nam nedostaje duboko duhovno iskustvo u našim srcima. Pitao se zašto ne uspijevamo prenijeti vjeru na mlađe generacije, naglašavajući zabrinjavajući trend da djeca sve manje prisustvuju svetim misama. Upozorio je da možda ne razgovaramo dovoljno s djecom i mladima o iskustvu Boga ili i sami imamo pogrešne predodžbe o Njemu. Možda smo udaljeni od Boga, a naša su srca postala kamena zbog čega ne prepoznajemo Božju ljubav i ne znamo primati niti darivati ljubav?
Podsjetio nas je na važnost oprosta kako bi se naše srce oslobodilo i kako bismo zadobili mir i uvidjeli ljubav Božju. Naglasio je da dokle god svatko od nas ne doživi Boga kao ljubav, naša vjera će nam biti teška, no valja znati da nas Isus čeka i voli svakog od nas osobno te da tko god živi sakramentalno doživljava duboku promjenu i ozdravljenje srca. Što god više se ispovijedamo, pričešćujemo, više ćemo uviđati koliko smo grešni, postati ćemo osjetljiviji na grijeh i više uviđati ljubav Božju prema nama koja nikada neće prestati.
Zaključio je da je ključno razumjeti da netko tko je doista upoznao Boga kao ljubav neće napustiti Crkvu zbog bilo kakvih prepreka. Pravi primjer nam u tome daju apostoli čiji životi i mučenička smrt pokazuju da su imali autentično iskustvo Uskrsloga Krista. I danas se suočavamo sa suptilnim progonom vjernika, međutim, ako smo pravi vjernici koji volimo Isusa, ne ostavljamo ga nikada.
Nakon svete mise uslijedilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, koje je uz slavljenje i zahvaljivanje Božjoj prisutnosti među nama duboko obilježilo ovaj susret. Svjedočanstva i radost mnogih prisutnih govore o doživljenom miru, oprostu, milostima i obnovi duše te jačanju odnosa s Isusom i zajednicom.
Zahvalni smo našoj Majci Triput Divnoj koja nas je okupila u velikom broju. Vidjeti više od tisuću okupljenih kako slave Isusa u Ivanovcima je milostan prizor koji nas podsjeća kako je s Bogom sve moguće te nas motivira za daljnje i jače služenje, molitvu i širenje zajednice. Slava Isusu!
Iva Ivanković
