U subotu, 15. listopada 2022. u 16. sati, na brežuljku nedaleko Markuševca, u Miroševečini proslavili smo 25. obljetnicu posvete Slike MTD na stupu, prvom takvom malom milosnom mjestu na području naše domovine i naše Schönstattske obitelji u prisutnosti lijepog broja naših članova.

Zavirimo nakratko u trenutak povijesti iz 1997., točnije 24. kolovoza i čujmo o tom neobičnom događaju iz pera novinara Mirka Kalanja nekoliko izvornih rečenica:

„,…u nedjelju, 24. kolovoza 1997., na blagdan sv. Bartola apostola, bio sam sudionik nesvakidašnjeg duhovnog doživljaja, kaže izvjestitelj i nastavlja s izvješćem riječima: ‘Krenete li cestom iz Dubrave prema Markuševcu, nakon nekoliko stotina metara evo nas na Miroševečini, gdje je te nedjelje nakon sv. mise župnik Zlatko Golubić blagoslovio sliku Gospe Schönstattske u nazočnosti nekoliko stotina vjernika. Prekrasan kolovoški dan dodatno je uljepšao ionako lijep duhovni doživljaj. Misa na otvorenom!…i ako Bog da možda je blagoslov slike Gospe Schönstattske početak jednog novog Gospinog svetišta,…vjerujemo u dogledno vrijeme kapelice, a poslije… prepustimo nešto i Gospi! Obično velike stvari počinju bez velike buke, skromno i tiho, nenametljivo, praćene molitvama i žrtvama…’“  i doista: Koliko je puta u svjetskoj povijesti ono malo i neugledno bilo izvorom velikoga i najvećega. (Otac Kentenich iz Povelje osnutka.)

A Mirjana Neralić, na početku našeg slavlja otvorila je kroniku Zagrebačke schönstattske obitelji koja 24. kolovoza 1997. bilježi ove riječi: „Bili smo radosni jer smo znali; danas se Božjim blagoslovom potvrđuje prisutnost Majke Triput Divne na ovome mjestu; po našim molitvama, trpljenju i žrtvama Ona silazi i postavlja svoje prijestolje među nas! Bio je to mali korak do velikog cilja!“

A veliki cilj bila je gradnja prvog Schönstattskog svetišta u našoj domovini! Naime, u Schönstattu je praksa da se u mjestu gdje je živa Schönstattska zajednica postavi tzv. Bildstock kao preteča budućeg svetišta i veliki poticaj članovima zajednice da svojim molitvama i žrtvama privuku Majku Božju na određeno mjesto ili ju privole da pokaže mjesto gdje bi se željela nastaniti. Očito, to nije bilo mjesto našeg budućeg svetišta, ali je postalo mjesto goruče čežnje i zdušne molitve za svetištem u našoj velikoj Obitelji.

Naš utemeljitelj „imao je uho na srcu Božjem, a ruku na bilu vremena“, podsjetila je Mirjana u svom uvodnom nagovoru. Iz tog događaja vidjeli smo što je to značilo i za nas i našu Schönstattsku obitelj u nastajanju i njenom razvitku u budućnosti. Naime, jezgra Zagrebačke schönstattske obitelji nastala je na inicijativu oduševljene schönstattovke, karmeličanke s. Mirjane Kukuljan koja je još 1990-tih počela okupljati obitelji i njih također ubrzo oduševljavati za schönstattsku duhovnost kroz ljubav prema Mariji i Savezu ljubavi s njom.  Providnost  nas je dovele preko biskupa Marka Culeja do vlč. Zlatka Golubića koji je Schönstattskom pokretu širom otvorio vrata svoje župe sv. Šimuna i Jude Tadeja, gdje pokret doživljava svoj procvat.

Iste 1997. u Zagreb je iz Njemačke doputovao preč. Otto Mauerer, iz Slavonskog Broda preč. Ivan Šešo, iz Rume s. Hedwiga, koji su sa s. Mirjanom i vlč. Zlatkom Golubićem posjetili biskupa Marka Culeja te obišli ovo mjesto i okolne brežuljke. I tada su dali zeleno svjetlo za gradnju Svetišta u našoj domovini. Nema sumnje da je nakon ovog događaja Marija snažno zahvatila, oblikovala i obilježila živote mnogih članova naše zajednice pa i cijele velike Obitelji. Iz ove zajednice razvila se Liga majki, Liga neudatih žena, Liga obitelji, Liga djevojaka, a vjerujermo da je struja milosti djelovala i na otkriće zemljišta u Međimurju gdje već 13 godina imamo prvo Hrvatsko schönstattsko svetište! Tome smo danas radosni i zahvalni svjedoci Božje i Marijine milosti!

U duhu zahvalnosti za taj veliki i lijepi period proteklo je cijelo svečano misno slavlje koje je predvodio vlč. Kristijan Tušek, povjerenik za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije, a s. Ramona je svojom pjesmom i pratnjom na gitari potaknula radosno zajedništvo molitve i pjesme.

U svojoj je nadahnutoj propovijedi vlč. Tušek istaknuo Mariju kao osobito poniznu osobu, neprimjetnu Božju službenicu, a ipak živo prisutna u svakoj ljudskoj stvarnosti,… ne vidimo je, ali je tu, npr. živo je prisutna u slici Gospe Hodočasnice isto kao što je bila prisutna u Kani, na križnom putu svoga Sina ili u dvorani gdje je sišao Duh Sveti nad apostole. Obodrio nas je svojom pastirskom riječju pokazavši svoje razumijevanje kada kod nošenja Gospe Hodočasnice drugim obiteljima možda ponekad nailazimo na zid ili neprivaćanje…Doista s puno žara molio nas je da ne posustanemo, jer toliki danas „nemaju vina radosti“, žalosni su i siromašni, stišće ih zlo, a Majka je tu, uz nas, u našim nevoljama i našim domovima, sasvim prisutna ukazuje Isusu na nas i naše potrebe. Ona osluškuje bilo svijeta i upućuje na Isusa i to srca puna pouzdanja. Zato je posebno naglasio da i mi poput Marije u sebi imamo i molitvu i činjenje kako bismo Bogu dali da kroz nas radi ono što sada želi s nama i našim bližnjima činiti kao i sa svijetom oko nas. Ne posustajte u preprekama, rekao je, idite k Isusu kao Marija i koristite se svim sredstima koje nam nudi Crkva kao što su devetnice i pobožnosti svecima (i našem utemeljitelju), kako bi Bog s nama i po nama kao i po našim Svetištima Majke Triput Divne pisao svoje pismo svijetu za spasenje svakog čovjeka i svega stvorenja Njemu na slavu i hvalu dovijeka!

Potom smo u molitvi vjernika svim srcem zahvalili Ocu nebeskom na 25. obljetnici našeg Bildstocka, na svim milostima koje su odavde potekle te molili da i dalje ovo Mariji posvećeno mjesto ostane izvorom milosti za sve one koji ga u vjeri i ljubavi pohađaju i održavaju. Također smo zahvalili za uslišane molitve i ostvarene čežnje naših članova zagrebačke obitelji zbog nastanku dvaju svetišta u našoj domovini, u Maloj Subotici i Ivanovcima. Zdušno smo vapili da u njima bude vidljiva i djelotvorna milosrdna ljubav  našega Gospodina svijetu u kojem živimo. Molili smo da se Duh Sveti po zagovoru naše MTD izlije na sve članove naše HŠO kako bi u ovim teškim vremenima ostali vjerni Savezu ljubavi s Marijom i bili sve spremniji i odvažniji apostoli naše Majke i Kraljice za obnovu Crkve i svijeta u Kristu. Sjetili smo se i svih naših bolesnih i pokojnih članova koji su svojim doprinosima u milosni kapital pridonijeli velikom poslanju Schönstatta u našoj velikoj Obitelji. Nismo zaboravili niti moliti za proglašenje blaženim našeg ljubljenog utemeljitelja oca Josepha Kentenicha.

Na kraju sv. mise darovali smo malo Hodočasničko svetište dragom predslavitelju misnog slavlja vlč. Kristijanu Tušeku, što je s velikim oduševljenjem zahvalno primio.

Naše slavlje završili smo pozdravom Gospi ispred Bildstocka te radosnom zahvalom MTD gospođe Janje Galić kao i nadahnutom pjesmom Snježane Plevnik inspiriranom velikim brojem sklopljenih Saveza ljubavi članica soblinečke zajednice.

Malom posvetnom molitvom zajedno smo obnovili Savez ljubavi s Marijom i jednodušna srca zapjevali našu sch. himnu „Ti plaštem nas zaogrni“.

Kao i uvijek u takvim prigodama zaokružili smo ovaj blagoslovljeni dan Majčine milosti malim domjenkom, rado izmjenjujući sjećanja, planove, osmjehe i pokoju brigu naše svakodnevice u susretu s dragim licima pod vedrim nebom listopadskog predvečerja!

Izvješće pripremile Mirjana Neralić i Lidija Molnar

Jedno srce u Ocu!