PROSLAVA 4. GODIŠNJICE POSVETE SVETIŠTA U IVANOVCIMA

PROSLAVA 4. GODIŠNJICE POSVETE SVETIŠTA U IVANOVCIMA

 

Već je prošlo četiri godine kako je Triput Divna Majka nastanjena u našem slavonskom Svetištu. Već toliko vremena nastoji nas odgajati, privući nas Isusu, ujediniti nas međusobno. Naš duhovnik, pater Christoph Horn doputovao je iz Švicarske kako bi nas ponovo na to podsjetio jer smo tako skloni zaboravnosti. Pripremao nas je tri dana za proslavu, kako bi novim koracima prepoznavali tragove Očeve i Majčine ljubavi.

U prvom danu vratio se u retrospektivu nedavne proslave unosa simbola Očeva oka u Svetištu „Kraljice srca“ u Maloj Subotici, rekavši da je cilj svakog vanjskog, vidljivog svetišta da se Marija u nama nastani, živi i djeluje. Kao Kraljica srca ona to zapravo i želi. Ona me prima otvoreno i bez pridržaja. Ona gleda na moje srce, kako to moje srce izgleda i želi da je zdravo i sretno. Odgaja nas da naše srce bude sličnije njenom srcu, zato je važno ostati s njom povezani. Neka vrata našega srca budu uvijek otvorena.Uvijek će se radovati ako joj se osobno obraćamo spontanim riječima. Samo kada živimo u osobnom kontaktu s njom, ona može djelovati. Tada nas je pater želio približiti Ocu rekavši: „Kad se Ocu predajem, On me vodi. Otac nas ne štedi od bolesti i napasti. On za nas ima jedan plan mudrosti i ljubavi. Kada ne vidiš smisao, znaj, Otac te prati, ljubi. Postoji Očeva providnost koja te neće prepustiti svim lošim silama. On ima nadu, put, budućnost za mene“.

Drugi dan trodnevnice pater je naglasio povezanost naša dva Svetišta koja samo zajedno imaju svoje poslanje. Svetište u Ivanovcima „Majka Saveza ljubavi“ nas želi voditi dalje do Isusa, Oca, Duha Svetoga i sve nas zajedno povezati u jednu obitelj.“ Nismo planirali, već „opipavali“ Božje vodstvo i razumjeli da nas On vodi. I Marija nas sada vodi u zajednički projekt Križnoga puta. Vodi nas u dubinu i visinu Božje ljubavi jer je najveća ljubav u žrtvi“. Nadalje je pater govorio o križu kao Očevu daru. Još u starom zavjetu vidimo koliko Bog suosjeća s narodom koji je u ropstvu, u muci. I mi smo danas u svojim ropstvima. Ali On suosjeća i daje svog Sina. Isusov križ je najveći Očev dar jer smo po njemu spašeni. Što vrijedi za Isusov križ, vrijedi i za naš. On se pretvara u spas i blagoslov. Križ i patnja je molba Očeva za cijelo srce djeteta. Patnja daje krila, onda duša leti. Život nije samo u užitku, već darivanju samoga sebe“.

Dan Žalosne Gospe proslavili smo zajedno s vjernicima u crkvi Snježne Gospe u Harkanovcima jer je to hodočasnički dan Župe. Svečano misno slavlje predvodio je mladomisnik Nikola Klemen, a uz njega koncelebrirali su vlč.Nikola Kaurin, pater Christoph Horn i domaći župnik vlč.Robert Almaši.Vanjski znakovi nestanka struje pomogli su sudjelovati u Marijinim žalostima, a nakon Pretvorbe svjetlo je zasjalo, Isus je živ, onaj koji jest i koji daje život i svjetlo. Na kraju smo imali priliku primiti mladomisnički blagoslov s potpunim oprostom.

16.09. – Treći dan trodnevnice u našem svetištu, pater je nastavio upućivati na Očevu providnost koja nas vodi u dubinu i visinu Očeve ljubavi. Ona nas vodi da se bavimo simbolom Euharistije i Križnog puta. Svaka osoba u svom životu ima neki križ i patnju. Vrijedi se time baviti i naći načine kako nositi svoje križeve. Uvijek će se pobuditi pitanje – zašto križ? Naš veliki učitelj prihvaćanja i nošenja križa je naš utemeljitelj o.Josef Kentenich. Mi ljudi često smo sebični i vršili bismo svoju volju. Zato Otac treba prekrižiti naše planove i našu volju. Tako Otac vodi. I na kraju pater Christof kaže: „Hajdemo  zajedno učiti da nas Otac ljubi više nego što mislimo. Bog je „lud“ od ljubavi. Križ je Očev dar, može liječiti rane i pomiriti nas i s najvećim neprijateljem. Vidimo što Pavao govori u Rim 8,32“

U subotu, 17.09.22. proslavili smo 4. godine našega Schonstattskog svetišta. Započeli smo svečanom sv. misom u 16 sati koju je predvodio vlč.Tomislav Ćorluka, predsjednik HŠO, u koncelebraciji s patrom Christophom Hornom, našim duhovnikom i domaćim župnikom vlč. Robertom Almaši. Iako je bilo kišno i hladno vrijeme, lijepi broj naših članova i hodočasnika popunio je dvoranu, a mladi zbor iz Ivanovaca je animirao pjevanje.  Liturgijski smo slavili Žalosnu Gospu, a kišno i hladno vrijeme nam je pripomoglo doživljaju. Vlč. Tomislav Ćorluka u svojoj homiliji je rekao : „Danas slavimo Gospu Žalosnu, slavimo živu zajednicu. To je blagdan sviju nas, gdje se osjećamo kod kuće. Svetište ima smisla da bude kao košnica, da bude živo. I mi smo pozvani da često ovdje dolazimo. Gospa nas vodi Isusu. S križa nam je Isus dao svoju Majku, a Ivan predstavlja sve nas. Biti uz križ gdje netko trpi nije ugodno i to je znak velike ljubavi. Pod križem je najveće darivanje.Tu je Marija. Njen život nije bio lagan. Lako i rado slavimo Snježnu Gospu, Malu Gospu, Kraljicu… , ali Žalosnu Gospu teže slavimo. Sedam Marijinih žalosti su nam poznate, ali koje su danas Marijine žalosti? Ja bih rekao da je jedna od njenih žalosti borba protiv života, zatim hedonizam, idolopoklonstvo, psovka, nepoštivanje dana Gospodnjega, nepoštivanje roditelja, nemoralan život, ustrajavanje u grijehu i puno je tih Gospinih žalosti.“ S postavljenim pitanjem – kako ja to Gospu žalostim, završio je vlč. Tomislav svoju homiliju.

Nakon kratke pauze imali smo Slavlje saveza i klanjanje. U svom nagovoru pater Christoph nas je vratio na dan 15. 09. 2018. – posvetu Svetišta MTD i 50. obljetnicu odlaska našega utemeljitelja o. Josefa Kentenicha u nebesku domovinu. Ponovio je teme trodnevnice i savjetovao da i dalje njegujemo odnos s Ocem, da imamo kontakt i razgovor s njim, da produbljujemo odnos s njim, da i dalje molimo molitvu : Ljubljeni nebeski Oče. I ovaj projekt Križnog puta za svetište je jedan aspekt prema Ocu. Ova godina je za nas milosna jer ulazimo duboko u značenje Križnog puta i Euharistije. Preporučio je razmatranje iz njegove nove knjižice Križnog puta: 1.Križni put kao dar, 2.Križni put kao lijek, 3.Križni put kao mjesto pomirenja. Pater nam je dao ceduljice „Duhovni doprinos za Križni put“ kako bi do  16. 09. 2023. kada ćemo posvetiti novi Križni put i slaviti 5. godišnjicu Svetišta, svojim doprinosom po milosnom kapitalu utjecali kako bi ovo Svetište postalo mjesto milosti. Na ceduljicama su načini kako doprinositi: 1. činiti djela ljubavi poput Veronike ili Cirenca, 2. opaštati neprijateljima po uzoru na Krista, 3. ulagati u Križni put i kalež svoje patnje iz prošlosti ili sadašnjosti. Na kraju je rekao : „Ovo je vrijeme velikih milosti. Dijelite ceduljice i drugima. Tako ćemo doći do visine i dubine Očeve ljubavi.

Nakon klanjanja pater Christoph je blagoslovio prostorije Hodočasničke kuće, a zatim smo imali zajedniču zakusku uz druženje i bratski razgovor do sljedećeg susreta JEDNOG SRCA U OCU !

Hvala patru Christophu za nesebično služenje unatoč križevima i neizvjesnostima.

Sestra Ramona Schneider je također bila ove dane u Ivanovcima, obilazila Lokalne zajednice, obavljala pojedinačne razgovore i imala susrete s mladima i s onima koji primaju Gospu Hodočasnicu. Hvala joj na svakom trudu, njenoj radosnoj prirodi i apostolatu u našoj sredini.

Cijeloj HŠO lijepi pozdrav, blagoslov i uspjeh u doprinosima!

Jozefina Varžić

Aktualno i važno

Pogledajte važne datume i događaje. Prinesite svoj doprinos i potrebe našoj Majci. Preuzmite važne objave i poticaje. Neka i u vaš dom dođe Gospina slika.