Prinosi u milosni kapital kao apostolsko djelo

Prinosi u milosni kapital kao apostolsko djelo

 

Naše milosno mjesto je zajednički rad između Boga i nas, između Majke Božje i nas. Zbog toga se ne smijemo predati ljenčarenju mi, koji smo u pokretu i oni koji žele dublje uroniti u pokret.

U školi oca Kentenicha

učimo i poučavamo.

Otac Kentenich – Čitanje

28.12. 1933.

Prinosi u milosni kapital kao apostolsko djelo

Naše milosno mjesto je zajednički rad između Boga i nas, između Majke Božje i nas. Zbog toga se ne smijemo predati ljenčarenju mi, koji smo u pokretu i oni koji žele dublje uroniti u pokret. Ovdje vrijedi stalan imperativ:  Suradnja! Kada kažem: „Ništa bez mene!“, onda vam misli putuju više u jasnom majčinskom oblikovanju. U Schönstattu se ne smije ništa dogoditi bez mene; to znači da se milosno strujanje odavde ne smije širiti i strujati prema van bez mene. Isto je i s prinosom u milosni kapital. Svi mi imamo taj zadatak.

Ovdje moramo lomiti koplje za apostolat za bolesne. Naši bolesnici nisu najslabiji članovi. Što budemo religijozniji, to će nam jasnije postajati: O Bogu ovisi i ne o tome koje ću djelo učiniti, već s kojim će se stupnjem ljubavi taj čin trajno nastaviti. Ako sam bolestan, iz većega stupnja ljubavi prema Bogu, što mogu postići u povezanosti s našim milosnim kapitalom! Tu će vlastita zdrava djelotvornost dati najviše od sebe.

To je položeno u Povelju osnutka: Schönstatt prestaje biti hodočasničko mjesto koje bi vršilo svoj zadatak u svijetu ako se ništa ne stavlja u milosni kapital, ako se staro potroši, a ničim se ne nadopuni. Dobro se još sjećam kada smo rekli: „Mi uopće ne želimo da Majka Božja djeluje bez nas, mi želimo da siđe k nama, da je privučemo svojim vlastitim, pojačanim apostolskim djelovanjem“. Želimo vjernički prihvatiti da je Povelja osnutka potpisana u nebu. (…)

Vječnost će nam jednom pokazati tko je najviše služio pokretu – možda sasvim jednu drugu sliku od one koju sada vidimo. Na zemlji su najčešće priznati oni koji se nalaze sprijeda. Moraju postojati vođe, takvi koji stalno otvaraju usta. Ali to nisu najvažnije osobe. Ja sam uvjeren da postoji čitava hrpa jednostavnih ljudi bez kojih Schönstatt ne bi mogao postojati. Najpotrebniji i najvažniji su oni koji se stalno i najviše brinu za milosni kapital, koji povezuju srce i krvotok sa srcem i krvotokom milosnog kapitala.

Ovdje treba razlikovati: Što je karizma, a što je osobna svetost? Karizma ovdje nije važna! Nešto drugo je biti osobno svet. A osobna svetost zahtijeva Boga od nas. Majka Božja zahtijeva od nas pojačano stremljenje za svetošću, ne općenito, i zato je želimo privući k nama. Jedan dragi kamen je vrjedniji od brda kamenja. Ako obitelj ne stvara takve ljude, što ćemo onda sa Schönstattom? Schönstatt postoji s ozbiljnim stremljenjem za svetošću – ili će propasti. Druga hodočasnička mjesta opstaju i bez toga. Schönstatt stoji i pada s ljudima koji doista teže za svetošću i to stremljenje za svetošću povezuju s našim Svetištem. To su stvari koje su uvijek bile tu i uvijek su djelovale. Potrebno je samo neko vrijeme da masa shvati da ih jasno vidi.

Tako se tajna Schönstatta nalazi pred nama: univerzalna plodnost kao djelovanje slobodnih Božjih milosnih snaga. Želimo se diviti milosnim Božjim uslišanjima. Mislite li da si ja umišljam: ono što je nastalo, nastalo je na temelju vlastitog djelovanja? Ne! Primjer: malo dijete želi pomoći majci nositi košaru s rubljem. Majka nosi košaru s rubljem. Dijete želi pomoći i majka stavlja njegove ručice i njegovo maleno tijelo na košaru s rubljem. Ono želi imati čast smjeti pomoći. A jadna majka? Ona mora nositi još i dijete i vući ga! To je elementarno strujanje milosti koje dolazi od nje, mi moramo sudjelovati, ali si ne smijemo umišljati da je sve nastalo samo po našem djelovanju.

Iz: J. Kentenich, Vortrag bei der Weihnachtstagung (Predavanje o božićnom kongresu), Schönstatt 28. 12. 1933.
u: Peter Wolf (izdavač.), Seine Sendung unsere Mission (Njegovo poslanje, naša misija)
odabrani tekstovi oca Josefa Kentenicha, str. 65. i dalje,
izdano u nakladi Schönstatt-Verlag, Hillscheider Str. 1, 56179 Vallendar,
www.schoenstatt-verlag.de, ISBN 978-3-935396-37-0

Koraci za osobno vrednovanje
Koja rečenica, koji odlomak mi posebno govori?
Što mi kaže za moje „ovdje i sada“?
Koji poticaj ću ponijeti sa sobom u sljedeće dane?

Koraci za vrednovanje u skupinama
1. Tekst po odlomcima redom glasno pročitati.
2. Tišina u kojoj svaka/svaki može tekst osobno pročitati.
Riječi ili rečenice, koje nam spontano govore, podcrtati.
3. Pročitati naglas podcrtana mjesta.
Jedni drugima reći: Što mi je u toj rečenici/riječi važno?
4. Razmjena mišljenja / Pogled na današnju situaciju: Što ću ponijeti sa sobom kao poticaj?

Aktualno i važno

Pogledajte važne datume i događaje. Prinesite svoj doprinos i potrebe našoj Majci. Preuzmite važne objave i poticaje. Neka i u vaš dom dođe Gospina slika.