Prava Očeva djeca

Prava Očeva djeca

 

Božić s pravom možemo nazvati  vrhunskim Očevim blagdanom. To treba biti vrhunski Očev blagdan, podsjeća nas s pravom na beskrajno milosrđe Boga Oca prema ljudima. Želimo se stoga sada – naravno samo ako nam dragi Bog tu milost podari – potpuno izručiti, biti od sada prava Očeva djeca, što god došlo.


U školi oca Kentenicha …

učimo i poučavamo.

Otac Kentenich – Čitanje

Prava Očeva djeca

Iz predavanja našeg utemeljitelja oca Josepha Kentenicha
na blagdan Božića
25.12.1964.

Božić s pravom možemo nazvati  vrhunskim Očevim blagdanom …

Na što nas, naime, podsjeća Božić?

To treba biti vrhunski Očev blagdan, podsjeća nas s pravom na beskrajno milosrđe Boga Oca prema ljudima. Nije, naime, tako da bi dragi Bog stvorio svijet da bi ga kasnije prepustio samomu sebi i da se ne bi više za nj brinuo. Ono što je stvorio iz ljubavi, to treba također biti uvijek predmetom posebne ljubavi, njegova sasvim posebnoga zanimanja.

I stoga se Bog Otac iz svoje beskrajne ljubavi odlučio, kada je došlo vrijeme, poslati svoja jedinorođenoga Sina na svijet. Trebao je postati ljudsko dijete, kako bismo mi ljudska djeca mogli postati djeca Božja. Eto, u nekoliko riječi izraženo otajstvo današnjega blagdana.

Toliko je Otac ljubio svijet, toliko je ljubio i današnji svijet sa svom nasilnom zbrkom, toliko je ljubio i mene osobno, kojega je kob bacala tamo-amo, da je dopustio da njegov jedinorođeni Sin uzme ljudsku narav …

Taj vječni, beskonačni Bog, postao je ljudsko dijete, postao je nama sličan, izabrao je zemlju za svoj dom, našu zemlju. I koja mu je namjera bila pritom?

Da mi postanemo djeca Božja …

Sada s pravom kažemo: crkveni blagdani nisu samo dani sjećanja, žele biti također dani obnove. Što danas treba obnoviti? Iznova trebamo postati svjesni beskrajne milosrdne ljubavi Boga Oca …

Božić je stoga za nas s jedne strane blagdan Boga Oca, ali i na izričit način blagdan djece – i blagdan Djeteta.

… kada mi kao odrasli … slušamo riječ o Očevu djetetu i kada trebamo obnoviti naše djetinje povjerenje i djetinji stav prema vječnomu Ocu, mogu si dobro predočiti, da se  u našoj duši tada nešto buni …  Mislimo tada na sve ono strašno trpljenje, kroz koje smo prošli za vrijeme našega života … Koliko teških razočaranja u našem životu! I sada trebam vjerovati da taj beskonačni Bog još stvarno ima interesa za današnji svijet, da je Otac?

Moglo bi biti vrijedno truda, čini mi se, …, ako bismo jednom pokušali otvoriti knjigu vlastitoga života. Možda nam se ipak posreći, barem donekle pronaći umirujući odgovor na teške probleme, koje svi  teglimo sa sobom. Knjiga života, moja knjiga života …

Otvorit ćemo svoju knjigu života da bismo jednom ukratko prolistali svoju životnu povijest;  drugo, da bismo u tome otkrili životni plan; i na kraju, da bismo svoju buduću životnu povijest, koliko je moguće, doveli u red.

Knjiga života. Gledam u nju, listam stranicu za stranicom … Iskreno govoreći, kako izgleda moja životna povijest? Mislim da bismo svi vjerojatno bili vrlo skloni tome onom karakterističnom riječju kazati: Moja životna povijest je beskrajna povijest trpljenja. Želimo jednom tom trpljenju pogledati u oči …

Sva ta bol, sve trpljenje, koje je upisano u moju knjigu života, treba sada iznova ustati. I na kraju krajeva će zacijelo ispovijest, ako je iskrena, više-manje izgledati isto: Život nas je sve teško ranio. Jednostavno nismo s time izašli na kraj. Zastanimo trenutak pri tome.

Smatram, trebao bih čak svakoga zamoliti za to, premda danas sjedimo zajedno pod božićnim drvcem. To ne može štetiti, ako naša djeca čuju nešto o tome; jer i oni idu ususret životu, …. koji vjerojatno,  neće biti puno bolji od našega.

Drugo, što bismo mogli učiniti glede te obnove, glede toga gledanja u našu knjigu života i  knjigu trpljenja; pod božićnim drvcem je zapravo ono najvažnije: htjeli bismo preispitati jedan tajanstveni životni plan.

To znači: zar ipak ne bih smio pretpostaviti, … pa i kroz sve svjetlo i sve sjene svoga života-, da se iza mojega života krije jedan tajanstveni, božanski životni plan? Moji životni planovi, dakako, izgledali bi drukčije. Da sam ja sam sebe mogao voditi …

Stoga još jednom pitanje: Nije li ipak dragi Bog razvio jedan stvarni plan – točnije govoreći: jedan izričit plan ljubavi, izričit plan mudrosti, izričit plan svemoći?

…taj plan je razumljivo tajanstven. Jer dragi Bog nije svakomu odmah na početku stavio zrcalo pred nos da pogleda, da može usporediti: takav je plan …

Ne, ne!… Nije bilo tako! Inače bi bilo lako!“… Plan. Ali plan, tako napominje sv. Augustin…, koji se može usporediti s tkanjem, sa zidnom  tapiserijom. Ona ima pravu i naopaku stranu. Na naopakoj strani: zbrkane niti … A unatoč tomu gledajući na pravu stranu: sjajno umjetničko tkanje, proveden je sjajan plan. Životni plan …

Kakva bi to bila sreća, kada bi mi već sada bilo moguće, taj sag promotriti malo s prave strane … iza se krije plan ljubavi, mudrost ljubavi, svemoć ljubavi …

… jedan od bitnih izvora blaženstva u vječnosti, (sastoji se u tome) da gledajući unatrag … prepoznajemo vječne planove mudrosti vječnoga Boga …

Možemo djelić te blaženosti, te sreće, barem donekle, već sada unaprijed osjetiti …

Što još preostaje? Želimo svoju knjigu života dovesti u red za sutra, za prekosutra. Ne znamo, naime, što će sve doći. Urediti našu životnu povijest: moju životnu povijest, životnu povijest moje obitelji. Kako to mogu učiniti? Ah, na to ima toliko mnogo odgovora.

Mislim da bi najbolje bilo, ako bismo se potrudili postati Očeva djeca, djeca Providnosti na jedinstven način. I što trebamo učiniti u tu svrhu? Ne pitam sada što treba učiniti dragi Bog. Što mi trebamo učiniti? … to sam već dovoljno opisivao …

Želimo ispitati ne bismo li ipak sami nekako na temelju naših vlastitih iskustava i promatranja mogli ustanoviti da je stvarno Očeva ruka dobrodušno držala moju životnu kob u ruci, da je ona dalje plela niti. Tako je, naime, mi ljudi smo takvi: može nam se Bog zna što pripovijedati o veličanstvenim djelima Božjim općenito – mi to slušamo i potvrdno kimamo glavom.

Ali ako osjećam da je Božje milosrđe, Božja dobrota opipljivo zahvatila u moj život: to onda zahvaća dublje. To nas uči da ubuduće s većom sigurnošću, s većim povjerenjem ponavljamo: Da, Oče! Da, Oče, da! Neka uvijek bude volja Tvoja, bilo da mi donosi radost, ili boli!

Stoga molba: ako kao božićnu milost želimo dublje primiti Duha, djetinju ljubav, Očevu ljubav i vjeru u Providnost, tada bismo se sami morali malo pokrenuti. Što je zacijelo najvažnije …

Molba, da nam vječni Bog Otac kao božićnu milost daruje: duboko, beskrajno duboko urastanje u Božju očinsku ljubav na jednoj strani, a na drugoj strani neizmjerno, neizrecivo djetinje raspoloženje prema Bogu Ocu. Želimo se stoga sada –  naravno samo ako nam dragi Bog tu milost podari – potpuno izručiti, biti od sada prava Očeva djeca, što god došlo. Ostajemo pri tome, ostajemo vjerni! Prava Očeva djeca u neizmjerno dubokoj, toploj vjeri u Providnost. Amen.

Koraci

Koraci za osobno vrednovanje
Koja rečenica, koji odlomak mi posebno govori?
Što mi kaže za moje „ovdje i sada“?
Koji poticaj ću ponijeti sa sobom u sljedeće dane?

Koraci za vrednovanje u skupinama
1. Tekst po odlomcima redom glasno pročitati.
2. Tišina u kojoj svaka/svaki može tekst osobno pročitati.
Riječi ili rečenice, koje nam spontano govore, podcrtati.
3. Pročitati naglas podcrtana mjesta.
Jedni drugima reći: Što mi je u toj rečenici/riječi važno?
4. Razmjena mišljenja / Pogled na današnju situaciju: Što ću ponijeti sa sobom kao poticaj?

Aktualno i važno

Pogledajte važne datume i događaje. Prinesite svoj doprinos i potrebe našoj Majci. Preuzmite važne objave i poticaje. Neka i u vaš dom dođe Gospina slika.