Pater Christoph bio je u Svetištu Ivanovci od 5. do 13. svibnja. Imali smo svaki dan svetu Misu, klanjanje i nagovor.
Prvoga dana približio nam je riječi evanđelja: „Ja sam trs, a vi loze”, da bismo i mi sve činili uz Njega i s Njim. Povezani s Njim možemo imati uspjeha u apostolatu. Rekao je: „Isus je volio, bio milosrdan, mrzio grijeh, a ne grešnike.“ Tako i mi možemo opraštati, a ne suditi. Isus je i liječio – što i mi možemo. U suradnji s Njim djelovati na druge, tako da naše riječi dotiču i liječe.
Uoči proslave Majčinog dana 8. svibnja pater Christoph nam je u nagovoru govorio o našoj Nebeskoj Majci. Ona je naša duhovna Nebeska Majka. I njoj sutra trebamo zahvaliti iz srca jer ona misli na nas cijelu godinu. Ona je svog Sina pratila do križa i sve to prikazala za nas. Žalosna Gospa je isto majčinstvo koje je sve podnosilo. Oni koji su više u Duhu, kažu da mi i ne znamo koliko nas Majka Marija neizmjerno ljubi. Trenutno se puno toga radi na vanjskom izgledu našeg Svetišta, a mi trebamo težiti onom unutarnjem izgledu, moramo ulagati u svetište našeg srca da bi se Majka mogla ondje nastaniti. Ona točno vidi što je u našem srcu i želi nam pomoći. Njeno srce nije kao naše i zato se Ona trudi oko nas. Naše srce je puno nereda, nemira, tame. Ona želi biti naše svjetlo, naš mir, želi da se pomirimo sa svim ljudima i sa samim sobom. Zato Ona treba svaki dan kontakt s nama, da joj se obraćamo našim riječima, riječima koje idu iz našeg srca, riječima svakodnevice.
Svaka majka želi biti djeci blizu, pa tako i naša Nebeska Majka jer, što joj se više obraćamo,više će biti prisutna u našem životu. To bi bila ljubav prema našoj zajedničkoj Majci, ljubav u povezanosti koja se na kraju želi s nama sjediniti u Savezu ljubavi.
Dolazeći u naše Svetište sve ove dane vidimo i shvaćamo sve više kako je ovo mjesto zaista prekrasno. Gledali smo iza Svetišta zalazak sunca. Zaista je ovo Schönstatt – lijepo mjesto. Pater Christoph nas je i dalje poticao na trud oko samoposvećenja, ideala. Nije dovoljno samo nositi srebrnu medaljicu – trebamo dobiti i duhovnu – zlatnu medaljicu. Marija nam želi u tome pomoći. Svaka dobra majka želi da njena djeca napreduju, tako i naša Nebeska Majka.
Pomozi mi Majko, ja sama ne mogu, ali s Tobom mogu, s Tobom mogu sve!
Marija je majka i odgojiteljica, želi zato i naše srce oblikovati, želi da nešto osjetimo od Neba – mir, radost, ispunjenje…
Sljedeći dan nam je pater Christoph govorio o simbolu Očeva oka kojeg ćemo u rujnu unijeti u Svetište. Simbol Boga Oca nam donosi velike poruke. Kojim pogledom me Otac gleda? Je li to pogled ljubavi ili pogled policajca – koji samo kontrolira i traži greške? Očev pogled je uvijek tu. On nas uvijek gleda pogledom ljubavi. Imamo Oca koji nas uvijek ljubi. Oni koji imaju dobrog Oca živjeti će hrabrije i radosnije.
Nije dovoljno jedanput razumjeti da je Bog ljubav. Trebamo to znanje i taj osjećaj puno puta ponavljati. Samima sebi ne možemo dati nešto, zato se apsolutno isplati svaki dan okrenuti se na Očev pogled. Kad je Otac tu, onda znamo da ćemo savladati probleme, jer On uvijek ima neko rješenje.
Dana 11. svibnja, nakon svete Mise i klanjanja, išli smo svi zajedno nas grob našeg dragog sakristana Joze. Krenuli smo pješice, moleći krunicu, prva dva otajstva do tamo, tamo treće i u povratku ostala dva. Bez pjesme Mariji, našoj i njegovoj Majčici, nije moglo proći. On ju je volio iznad svega i zato je i otišao njoj u zagrljaj. I to ne samo njoj, već cijeloj Svetoj obitelji.
I njemu je njegova obitelj bila sve, kao i Sveta obitelj. A zajedno s nama bio je i dio njegove obitelji, s obzirom da je velika, nisu mogli biti svi. Bogu Ocu hvala što smo ga imali i mogli od njega puno učiti. Dan uoči Uzašašća pater je imao anticipiranu svetu Misu u crkvi sv. Ivana Kapistrana, a zatim je kruna svega bilo klanjanje u našoj kapelici, nakon čega smo se od njega oprostili.
Pater Christoph nas je svojim dolaskom u Slavoniju obogatio i potaknuo na dublje ulaženje u Majčinu i Očevu ljubav. Hvala mu što nam je podigao krila i učvrstio naše povjerenje. Neka ga Majka Triput Divna blagoslovi, prati i čuva na njegovom apostolskom putovanju.
Darija Livaja
