OČE — TVOJA VOLJA – Događaji od 15. — 20. rujna 1968. – Nastavak

20. rujna 1968.

Dan pogreba. Gusta magla nadvila se nad Schönstatt. Nakon Anđeoskog pozdravljenja u šest sati trebali su molitelji napustiti Božji hram; treba zatvoriti lijes. Spontano se još jednom slijevaju prisutni naprijed i stoje oko njega – jedina velika Božja obitelj sakupljena oko svog oca i utemeljitelja. Duboka tuga i istovremena zahvala pokreće srca za sve što nam je bilo podareno po njemu.

„Trojedini Bože, budi vječno slavljen
za sve veliko što si podario nam…“

(slika: Bernh. Ott & Sohn, Frankfurt-Sossenheim)

U osam sati prate svi pokojnikove posmrtne ostatke iz Crkve klanjanja još jednom do Prasvetišta u dolinu gdje je njegovo životno djelo započelo 1914. i gdje je za sve vrijeme milosno usidreno. Počinje padati kiša. Polako se kreće povorka iz Crkve klanjanja prema školskom domu, a od tamo prema obiteljskom Svetištu sestara. Lijes se unosi za nekoliko minuta u Svetište. Mnogo je puta otac Kentenich ovdje slavio svetu misu, na zadnje 12. rujna. Još jednom zahvaljuju sestre za sve što im je bilo ovdje podareno po njihovom ocu i utemeljitelju.

Onda nastavlja povorka put prema dolini. Vodstva udruga i saveza slijede auto s lijesom. Iz Crkve klanjanja i iz svih Svetišta uokolo zvone zvona.

Mladi moleći okružuju sa svojim zastavama i drugim članovima Schönstattske obitelji zadnji dio puta. Sada počinje zvoniti zvono Prasvetišta. To je trenutak kada se lijes sa smrtnim ostacima našega oca i utemeljitelja unosi u Prasvetište i koji sve potrese. Samo je jednom od svog povratka iz četrnaestogodišnjeg progonstva – dana 24. prosinca 1965. – ovdje otac Kentenich slavio misu polnoćku; nakon toga nije si mogao više priuštiti da boravi u Prasvetištu.

Nebrojeno mnogo ljudi stajalo je oko milosnog mjesta. Najprije je bilo posve tiho na cijelom prostoru. Onda je započelo slavlje postaje:

„Dođi, Kneginjo milosti, o Kraljice!“ Zazvučali su tekstovi iz ure utemeljenja 1914., iz „Worte zur Stunde (Riječi ure)“ 1939. i iz Božićnog pisma 1965., utemeljiteljeve riječi koje imaju povijesno značenje za Schönstattsku obitelj; između zajednički pjevane ili recitirane kitice iz „Prema nebu“, utemeljiteljevih dachauskih molitava.

(slika: Bernh. Ott & Sohn, Frankfurt-Sossenheim)

Oko deset sati iznosi se lijes iz Svetišta. Ponovno zvone sva zvona. Povorka zauzima cijelu širinu cesete. Povorku predvode stjegonoše Schönstattske mladeži. Iza njih idu članovi liga i saveza i više od 500 svećenika. Desno i lijevo od lijesa koračaju novakinje obitelji sestara s kojima je otac Kentenich tek pred tjedan slavio oblačenje. One nose ljiljane u rukama: „Ljiljani pozdravljaju oca!“

Iza lijesa idu prelat Wissing, ekscelencija Tenhumberg kao predsjedavajući glavnog predsjedništva Schönstattskog djela, ostali članovi predsjedništva, glavna vodstva saveza, časni gosti. Njima se priključuju Schönstattske žene i otprilike 1500 Marijinih sestara. Završetak žalobne povorke čine teolozi, muškarci i mladići. Povorku prate u autu apostolski nuncij Bafile i biskup Stein iz Triera i na kraju još jedan autobus sa sudionicima invalidima.

Oko jedanaest sati povorka dolazi do Crkve klanjanja. Prilikom ulaska naizmjenično se mole i pjevaju kitice Zahvalne pjesme. To je ona Zahvalna molitva koju je otac Kentenich sastavio 1942. u vjeri u svoje oslobođenje:

„…Kličimo svi zvonko naviše
iz schönstattskih svetih dvorana zahvalnu pjesmu.
Na teškom hodočasničkom putu
Bog se velik i mudar …
iskazao našemu krugu.“

Lijes je još jednom postavljen u prostor kora ispred oltara, ispred je misal, kalež, štola i zlatna filigranska kruna, znak zlatnog svećeničkog jubileja, koji je otac Kentenich slavio prije osam godina.

U 11.30 sati počinje svečana koncelebracija. Nažalost svi sudionici nisu našli mjesta u crkvi i u auli ispod crkve; mnogi su morali stajati vani. Ali su zvučnici omogućavali također i tamo sudjelovanje u svetom činu. Glavni celebrant je biskup dr. Bernhard Stein iz Triera, uz njega su pomoćni biskupi Buchkremer iz Aachena, koji je bio s ocem Kentenichom u koncentracijskom logoru Dachau, i Tenhumberg, predsjedavajući glavnog predsjedništva; onda slijede prelat Wissing, koji je u teškim vremenima zastupao Schönstatt kod Svete stolice i otac Menningen, koji preko 50 godina spada u najuži krug sljedbenika oca Kentenicha. Njima su priključeni svećenici i patri Schönstattske obitelji. Ukupno je oko oltara 59 svećenika. Desno u prostoru kora zauzeli su mjesta apostolski nuncij i biskup dr. Bolte iz Fulda. Slavi se zavjetna misa Majke Božje. Evanđelje je s Isusovim opunomoćenjem: Ženo, evo ti Sina – Sine, evo ti Majke!, a istovremeno je utemeljiteljevo opunomoćenje obitelji. Pomoćni biskup Tenhumberg pokazuje u svom nagovoru – koji slijedi doslovno ovom izvještaju – koje značenje ima pokojnikov život za nas, ali također što to zahtijeva od nas. „Što će Crkva jednom reći o našem ocu i utemeljitelju, to će se odlučiti u našem životu, to će se odlučiti po tome kako ćemo mi odgovoriti na Božje pismo koje je on trebao biti.“

Schönstattska obitelj koja se čvrsto zgusnula oko oltara, doživjela se kao jedno u tužnoj žrtvi, ali također kao jedno u toj uri milosti. Blagoslovom biskupa završila se sveta euharistija.

Počeo je ukop. Prelat Josef Schmitz moli molitve odriješenja, asistira mu otac Fischer i rektor Dresbach, vjerni drug iz logora Dachau. Onda se nosi lijes na zadnje počivalište, a prate ih apostolski nuncij , biskupi, glavno predsjedništvo i glavno vodstvo saveza. Kor pjeva:

„U raj poveli te anđeli,
na dolasku tvome primili te mučenici
i odveli te u sveti grad Jeruzalem …“

Grob je pripremljen u dosadašnjoj sakristiji gdje je naš otac i utemeljitelj i umro. Tako je mjesto njegova povratka Ocu također i njegovo zadnje počivalište. Na mjestu gdje je prije stajao stol načinjen je sarkofag iz sivog bazalta. Gornja ploča ima prema pokojnikovoj želji natpis :

DILEXIT ECCLESIAM

Sprijeda je uklesano pokojnikovo ime te njegov datum rođenja i smrti:

PATER JOSEF KENTENICH
*16. XI. 1885.
+15. IX. 1968.

(slika: s. Mariana Hermann)

Otac Menningen vrši ukop. Na kraju svi pjevaju Zdravo Kraljice:

Zdravo Kraljice, Majko milosrđa;
živote, uskrsnuće i ufanje naše zdravo…

Sve do kasnih popodnevnih sati prolaze ljudi pored sarkofaga. Oni započinju beskonačno dugi lanac onih koji ovamo dolaze kako bi se zahvalili našem ocu i utemeljitelju, kako bi njegovom zagovoru povjerili svoje potrebe i kako bi ih on iznova poslao u njihove svakodnevnice. Imamo njegovu riječ:

„S Marijom radosno u nadi i sigurni u pobjedu u novo vrijeme!“

On će ići s nama.

E. H. u: Dilxit Ecclesiam, Gedenkschrift zum Heimgang von P. J. Kentenich.