OČE NAŠ!

OČE NAŠ!

 

Ovaj duhovni poticaj kao i sve ostale duhovne poticaje možete pročitati na našoj schönstattskoj web stranici, kliknite OVDJE.


Kao Hrvatska Schönstattska obitelj ovih se mjeseci intenzivno pripremamo za postavljanje Očevog simbola u Svetište u Ivanovcima. Taj događaj ne treba ostati samo vanjski čin, ne radi se o ukrašavanju Svetišta ovim simbolom. Ne, promatranje ovog simbola uvijek nas iznova treba podsjećati da smo uistinu djeca Božja. On je naš dragi Otac koji nas ne ispušta iz vida, koji nas prati i vodi na svim našim putevima. U tu istinu se želimo sve više udubljivati tijekom našeg duhovnog bdjenja. Pozvani ste pritom razmatrati i misli o. Kentenicha o „Očenašu“, sročene u Dachau-u:

„Oče“
Oče, pred tobom smo bez zasluge svoje
u tvom Sinu poput djece tvoje
nismo sluge, ni robovi nismo,
puno prâvo djeteta imamo.

Molitva, koju je sam Isus darovao svojim učenicima kad su ga zamolili: „Gospodine, nauči nas moliti“ (Mt 6, 9-13), našem je ocu i utemljeitelju vrlo važna. Stoga ju tumači rečenicu po rečenicu i tako nam pomaže da ju moleći usvojimo.

Zastaje odmah na prvoj riječi, Očevom Božjem imenu. To je odlučujuća riječ, ključna riječ naše molitve, kako ju Pavao shvaća u svojim poslanicama Rimljanima i Galaćanima (Rim 8, 15; Gal 4, 6) te ju u radosnom i zahvalnom sjećanju bilježi čak i na aramejskom narječju Isusovog materinjeg jezika (Abba). Nezaslužena je milost, da se možemo obraćati Bogu kao svom Ocu i pred njim tako stajati. To nezasluženo posinstvo pred Bogom darovao nam je Isus Krist. Mi smo „u Sinu (redak 2) pred Bogom. To dioništvo u Isusovom posinstvu i istinu da smo djeca pred Bogom darovano nam je u sakramentu Krštenja. Dakle, ne radi se samo o pobožnim djetinjim osjećajima prema Bogu, nego o novoj egzistenciji i stvarnosti otvorenoj u Kristu. Stoga jedan od uvoda u molitvu „Očenaša“ u svetoj Misi glasi: „Mi ne samo da se nazivamo djecom Božjom, mi to uistinu jesmo“ (Misna knjiga).

Ta nova, darovana stvarnost suprotstavlja se tisućljetnom religioznom egzistencijalnom iskustvu  čovjeka kao sluge i roba (redak 3). Dokumentacija mnogih religija, pa i Stari Zavjet obiluju njime. U Isusovom smislu o. Kentenich tu novost oblikuje oslanjajući se na Isusove oproštajne govore: „Ne nazivam vas više slugama … (Iv 15, 15). A Pavao tu novosti vidi i navješćuje kada nam dovikuje: „Niste primili duha ropstva“ (Rim 8, 15). Mi imamo „puno pravo posinstva“, kaže naš tekst (redak 4). U njega su utkane dvije stvari: pravo na Očevu brigu (usp. Isusovu prispodobu u Matejevu evanđelju 7, 7-11) i pravo na nasljedstvo (usp. Rim 8, 17). Uistinu je nešto predivno i potpuno nezasluženo smjeti tako stajati pred Bogom. Daj da tu riječ „Oče“ uvijek slavim kao najveću dragocjenost naše kršćanske vjere i molitve. Neka ona sve punije zvuči u mojim molitvama u kojima ih u mislima povezujem sa svim pozitivnim iskustvima koja do danas nosim sa sobom iz svoje prirodne obitelji (‘tata’) i u našoj Schönstattskoj obitelji (‘otac’ i ‘utemeljitelj’).

„Oče naš“
Radosno u tebi jedno jesmo,
gdje god da nam sunce sja;
Svima si nam jednak ti;
Otac prepun ljubavi.

Otac Kentenich poziva nas da osobito promišljamo pridjev „naš“. Za njega to nije umanjivanje Oca, kojeg moramo dijeliti s mnogim drugim ljudima; ne, za njega iz toga proizlazi potpuno samostalna radost zajedništva. „Radosno u tebi jedno“ (redak 1). To je radost braće i sestara, temeljno raspoloženje istinskog bratstva koje danas ima tako veliko značenje. Ono izrasta iz korijena zajendičkog Oca. Povezanost s Ocem svugdje se može doživjeti, ona dosiže svugdje, „gdje god da nam sunce sja“ (redak 2). To je zasigurno slika velikog dometa Očinske Božje ljubavi. No, možda ovdje smije i treba zazvučati ona Isusova riječ, koja dometom očinske Božje ljubavi svjesno obuhvaća pravedne i grešnike: „Jer, njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima“ (Mt 5, 45). Predivno je znati da je Bog kao Otac jednak za sve nas (redak 3). To nije poravnavanje naniže. Zajednički je, veliki dar svima, što je Bog Otac bogat dobrotom (redak 4). Time Bog uspostavlja temeljnu jednakost sve braće i sestara. Ona je upravo danas iznimno važna. I 200 godina nakon Francuske revolucije, koja ju je utisnula na svoje zastave jednakost, ugrožena je sa svih strana, prijete joj i zatamnjuju ju nove nejednakosti. Bi li nam još jednom uspjelo evangelizirati Europu tako da iz vjere u Božje očinstvo uzraste uvjerljiva snaga za novu jednakost i bratstvo? Upravo to se nalazi u „Očenašu“.

Neka nam ove misli pomognu da u iščekivanju postavljanja Očevog simbola u Ivanovcima naš moto “Jedno srce u Ocu“ u sve većoj mjeri postaje stvarnost.

Izvor: Peter Wolf, Molitvena škola ‘Prema nebu“, str. 118-120.

Aktualno i važno

Pogledajte važne datume i događaje. Prinesite svoj doprinos i potrebe našoj Majci. Preuzmite važne objave i poticaje. Neka i u vaš dom dođe Gospina slika.