Ovaj duhovni poticaj kao i sve ostale duhovne poticaje možete pročitati na našoj schönstattskoj web stranici u rubrici U školi oca Kentenicha, kliknite OVDJE.
U školi oca Kentenicha …
učimo i poučavamo.

Neraskidivo sidro
- Sveti Pavao je označio… drugačiji izraz koji karaterizira ljudsku krepost nade, pouzdanja. Nada je, kaže on, snažno, neraskidivo sidro. Sidro! Ako dopustimo da slika prirodnog poretka djeluje na nas, onda ćemo znati: Tjera li oluja brod na otvoreno more ili u blizinu obale: sidra se bacaju ili na zemlju ili na dno mora. Sveti Augustin dodaje na svoj način – velika je razlika između sidra u uobičajenom životu i sidra nade; i u uobičajenom životu sidro se spušta u dubinu; kod nade se sidro spušta u Boga, u srce Boga. I to sidro ili mjesto za sidro je postojano, apsolutno mirno …
Kako to izgleda s mojom nadom? Kako to izgleda s mojim pouzdanjem? Da li je to klimavo i nestalno? Da li je to apsolutno sigurno? Kako to izgleda s mojom nadom i mojim pouzdanjem?
- Ovime vam otkrivam veliku tajnu mog djetinjeg povjerenja i moje neograničene mirnoće: Ja sam sklopio Savez ljubavi!
- Ne brinem se za nepotrebno. Moj životni plan je Bog u vječnosti zacrtao i predvidio, ja trebam reći samo svoj Da. Bog će u svojoj svemoći već pronaći puteve kako bi me odveo gdje me želi imati. Ja trebam samo toliko svjetlosti odozgor da vidim sljedeći korak. Ja sam zaštićen. Životni plan je gotov i Bog će ga već provesti. To znači neograničena mirnoća i zaštićenost. Dopuštam se voditi i ostajem jednostavno dijete.
- Ostaje istinom da je pouzdanje mjera uslišanja i da to – poput svetaca također i u smislu Svetoga pisma – prava partnera u ljubavi (dragi Bog) ne mogu se dovoljno visoko postaviti – uvijek ima za preduvjet da pritom duša ostane djetinje jednostavna i priprosta i oslobođena same sebe. Ovdje se očito radi o majstorstvu u umijeću svetaca koje se ne može izučiti od danas do sutra. Ne može svatko pravilno razumjeti Spasiteljeve riječi i smisaono ih primijeniti: „Ako ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo Božje ” (Matej 18,3).
J. Kentenich