… Vi morate vidjeti čitavu gomilu mogućnosti u vašem danu i na sve male stvari svakodnevice prisloniti dvojne ljestve. Uvijek ćete imati nešto za raditi, uvijek ćete biti na putu prema dragom Bogu – iako nećete tjednima otvoriti molitvenik. To je čak još bolja molitva od krunice. Moje čitavo biće mora ući u Boga.

U školi oca Kentenicha …

učimo i poučavamo.

Otac Kentenich – Čitanje

 Naša metoda promatranja

Mi smo u Schönstattskoj obitelji izgradili posve osebujnu metodu razmatranja. U čemu se ona sastoji? Pomislite, sada kad idete kući ili imate nekoliko minuta vremena ili sjedite u autu ili u električnom – ili ne znam što činite kada ste u tišini sami za sebe. Vidite, tada običavamo ovako raditi, razmišljamo: Što je bilo jučer za vrijeme cijeloga dana? Što sam to jučer doživio? Dakle, recimo, u svom poslu. Imao sam posla s radnicima i kako su mi otežali život! Sada, što ću učiniti? Razmišljam: Je li to baš slučajno? Ili sada trebam samo reći: Eto imamo to užasno društvo zaraženo socijalizmom i komunizmom; neće potrajati dugo, svima će nam sjesti za vrat! Sve to može biti istina da je to tako loše. Ali unatoč tomu sada moram reći: Dragi Bog stoji i iza toga! Vidite, za mene je sada pitanje: Dragi Bože, što mi ti želiš reći? Moram najprije reći: On se krije iza toga.

Imamo u Njemačkoj malu dječju uzrečicu – možda ste to nekad učili i na engleskom: – „Nichts kommt von ungefähr, von Gottes Güt’ kommt alles her!“/Ništa ne dolazi slučajno, sve dolazi od Božje dobrote!/ To nastojimo tamo u Njemačkoj uvijek iznova, bezbroj puta utuviti djeci u glavu.

Recimo, taj grubi način kako su moji radnici danas postupali prema meni. Vidite, velik je napredak da sebi kažem: Dragi Bog stoji iza toga. I ako je to samo dopustio. – Sada dolazi zatim veliko pitanje: Da, dragi Bože, što ti sad zapravo hoćeš s time?

Vidite, inače možda sjedim u svom autu i mislim: Da, posao je završio. Ne bih li sutra mogao malo više zaraditi? Sada također sjedim u svom autu^[1] i bavim se s dragim Bogom. Da, ali na posve jednostavan način. Običavam za to priprosto, jednostavno reći: postavljamo ljestve. Tako sam se navikao na to da svaki događaj u životu, pa i svakoga dana, shvaćam takoreći kao crkvu. Zamišljam si: gore, na vrhu, tamo je dragi Bog. Vidite, sada imam tu „crkvu“ pred sobom: recimo, neprijateljstva mojih radnika, tu brutalnost radnika. Vidite, tamo gore, pa i iznad te brutalnosti, tamo stoji ili sjedi dragi Bog. Sada moram prisloniti ljestve. To je ipak nešto tako jednostavno, zar ne?

Stavljam ili prislanjam najprije ljestve za moj razum. Glava mora sada tamo gore. Moram u svjetlu vjere pitati: Dragi Bože, što mi to zapravo želiš reći time? Sada morate razmisliti što vam on hoće reći. O, dragi Bog može s malo riječi često reći vrlo mnogo. Možda mi hoće reći: Stani, i ti si ponekad strašno grub u svom životu! Pazi, moraš i u sebi nadvladati tu grubost! I koliko je već ljudi patilo  od tvoje grubosti?! Vidite, sada sam postavio ljestve za razum. Vjera, vjerom prosvijetljeni razum nastojao je protumačiti što dragi Bog želi s tim malim događajem.

Sada treba staviti ljestve i za srce. Da, a što to znači? Darujem dragom Bogu svoje srce i kažem: Dragi Bože, moraš mi pomoći da moje srce također ostane čisto, da se ne ponašam tako grubo i tako ružno i tako bezrazložno.

Sada sam ostao posve na tlu, na tlu svakodnevice, a istodobno sam se sasvim visoko uspeo prema dragom Bogu.

Morao bih vas sada, naravno, zamoliti da najprije to jednom sami iskušate. Gledajte, to je tako: kada se naviknete na to da se češće vježbate u tome, tada to kasnije tako postane navikom te ne prođe nijedan događaj, a da to duša odmah na sličan način ne iskoristi. (…)

Smijem vam otkriti: Ako to činite tako ili na sličan način, nikada nećete biti živčani, drugo nećete imati želučanih tegoba. Ali ako to nećete tako činiti, onda ćete prekosutra biti živčani, a dan kasnije imat ćete problema sa želucem i biti bolesni. Vidite, zdrava pobožnost čini moje tijelo i moju dušu zdravom. Vjerujem da ako bih se mogao smjestiti bilo gdje kao liječnik, liječio bih takvim sredstvima. To su pilule koje ja propisujem. I ja garantiram: S tim pilulama ozdravit će danas nebrojeno mnogo ljudi.

Tako, to je samo jedan mali primjer. – Sada bih morao ovdje naravno duže stajati. Ali to morate vi učiniti: vidjeti čitavu gomilu mogućnosti u vašem danu i tražiti i na sve male stvari svakodnevice prisloniti dvojne ljestve. Tada ste na putu herojske svetosti. (…)

Jeste li me sada razumjeli? Vidite, spomenuo sam samo jedan mali primjer. Sada je ovisno, naravno, od vas hoće li to ovdje ući i ondje izaći. To, naravno, ne vidi nitko što sada radi moja duša. Ali jedno, mislim da biste trebali ipak ponijeti sa sobom: Želim pokušati! Neće vam biti dosadno. Uvijek ćete imati nešto za raditi, uvijek ćete biti na putu prema dragom Bogu – iako nećete tjednima otvoriti molitvenik. To je čak još bolja molitva od krunice. Jer sada se borite da uđete u Boga, zar ne? Vi se borite da uđete unutra! Moje čitavo biće mora ući u Boga. Za mene sada vrijedi izreka: Moj Bože i sve moje! Tako i nikako drugačije!

_______________

[1] engl. car, auto

Pater Josef Kentenich, 1. Mai 1961, Am Montagabend — Mit Familien im Gespräch, Bd. 2, S. 161 ff.//
Otac Josef Kentenich, 1. svibnja 1961., Ponedjeljkom navečer – S obiteljima u razgovoru, sv. 2, str. 161. i dalje//
ISBN 3-920849-90-6,, Schönstatt-Verlag, Hillscheider Str. 1, 56179 Vallendar, www.schoenstatt-verlag.de, telefon: 0261/ 6404-300, fax: -309, mail: schoenstatt-verlag@s-ms.org

Koraci za osobno vrednovanje
Koja rečenica, koji odlomak mi posebno govori?
Što mi kaže za moje „ovdje i sada“?
Koji poticaj ću ponijeti sa sobom u sljedeće dane?

Koraci za vrednovanje u skupinama
1. Tekst po odlomcima redom glasno pročitati.
2. Tišina u kojoj svaka/svaki može tekst osobno pročitati.
Riječi ili rečenice, koje nam spontano govore, podcrtati.
3. Pročitati naglas podcrtana mjesta.
Jedni drugima reći: Što mi je u toj rečenici/riječi važno?
4. Razmjena mišljenja / Pogled na današnju situaciju: Što ću ponijeti sa sobom kao poticaj?